Unatoč tradicionalnom statusu sigurnog utočišta za štednju, ulaganje u trezorske zapise Republike Hrvatske trenutačno se teško može nazvati isplativim. Godišnja stopa prinosa na ove vrijednosne papire iznosi svega 2,6 posto, dok Vlada za 2026. godinu prognozira inflaciju od 2,8 posto, a za očekivati je da će do kraja godine, odnosno do kraja studenog i u prosincu ona biti oko 3%.

Na prvi pogled, razlika između 2,6 i 2,8 posto čini se zanemarivom, no upravo tih nekoliko desetinki postotka znači da realna vrijednost prinosa zapravo postaje negativna. Drugim riječima, građani koji ulože u trezorske zapise dobit će nominalni prinos, ali će zbog inflacije njihova kupovna moć i dalje padati, otprilike za 0,2 posto godišnje.

Ipak, ulaganje u trezorske zapise ima i svoju pozitivnu stranu. Riječ je o jednom od najsigurnijih financijskih instrumenata na tržištu, budući da ih izdaje država, pa rizik gubitka glavnice praktički ne postoji. Stoga, iako prinos ne uspijeva nadmašiti inflaciju, ulaganje može poslužiti kao zaštita od većeg gubitka vrijednosti novca koji bi u suprotnom stajao na tekućem ili štednom računu u banci.

Novi krug upisa od 10. do 17. studenoga

Od 10. studenoga 2025. građanima će ponovno biti omogućeno ulaganje u kratkoročne državne vrijednosne papire kroz novi krug upisa trezorskih zapisa, u minimalnom iznosu od 1.000 eura, odnosno 974 eura, (umanjeno za godišnju stopu prinosa od 2,6%) koji će trajati do 17. studenoga. Ministarstvo financija time nastavlja praksu izravnog zaduživanja kod građana, umjesto na inozemnim tržištima kapitala što je, s makroekonomskog stajališta, povoljno za državu jer jača domaće financijsko tržište i smanjuje ovisnost o stranim vjerovnicima.

No, gledano iz perspektive ulagača, taj model ima i drugu stranu medalje. Budući da prinos na trezorske zapise ostaje ispod očekivane inflacije, građani koji ih kupuju de facto kreditiraju državu vlastitim novcem, i to uz uvjete koji im realno smanjuju kupovnu moć. Drugim riječima, ulažu u instrument koji je siguran, ali ne donosi realnu dobit poput ulaganja u S&P 500 indeks i slično.

Drugim riječima, u narednoj godini kupovna moć će oslabiti, kupili trezorske zapise ili ne, no oni koji ih kupe izgubit će nešto manje nego oni koji novac jednostavno ostave "da stoji".

Zaključak je jasan, ulaganje u trezorske zapise trenutačno nije isplativo u realnom smislu, ali može biti najmanje loša opcija za one koji žele očuvati barem dio vrijednosti svoje štednje. Istodobno, država profitira, jer se zadužuje kod vlastitih građana, a ne u inozemstvu, no to znači da hrvatski građani, u konačnici, kreditiraju rad države iz vlastitog džepa.