Na vijest da je Domovinski pokret podigao frku, ali i inspektorat i još neke državne službe, zbog jedne obične reklame za trgovački lanac, većinu je samo nasmijala. "Čime se ti ljudi bave, hehe".

Znam da većina to vjerojatno nije primijetila, to je zato što niste fanatični zaljubljenici u hrvatski jezik poput mene, ali baš u tom videu, na toj konferenciji za medije DP-a na kojoj se žale na upotrebu stranog jezika u oglasnom prostoru "stranog trgovačkog lanca", DP-ovci su uspjeli pokazati koliko oni ne vole hrvatski jezik - toliko da preferiraju koristiti srpski.

Naime, čovjek kaže da strane radnike treba poučiti hrvatskom jeziku, "pogotovo kad dolaze u doticaj sa Hrvatima". Ovo "sa Hrvatima" bi se reklo u Srbiji ili BiH, ali ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se kaže "s Hrvatima". Trebaju li političari biti kažnjeni za korištenje stranog jezika u javnom prostoru? Ako treba kazniti Kaufland, zašto ne i DP?

No, šalu na stranu. Ako uđemo samo malo dublje u problem, mogli bismo doći do užasavajućeg otkrića. To njihovo lamatanje i tobožnja briga za zaštitu hrvatskog jezika zapravo otkriva nešto drugo. U parlamentu, pa i na vlasti, imamo otvorenu nacionalsocijalističku stranku koja sada, evo, prvi put javno i ponosno zagovara rasne zakone kakvi su postojali u mračno doba Njemačke (Treći Reich), Hrvatske (NDH) i u još nekim državama koje su djelovale prije i tijekom Drugog svjetskog rata, a bile su praktično Hitlerove kolonije.

Mislite da pretjerujem? Razmislite još jednom. Dakle, u Hrvatskoj je normalno oglašavati svoje usluge na stranim jezicima kad je to potrebno, a potrebno je onda kad se poslovni subjekt obraća potencijalnim kupcima, gostima ili klijentima koji dolaze iz stranih zemalja ili kojima je neki drugi jezik materinji. To se ne radi isključivo radi toga da vas strani klijenti, kupci ili gosti razumiju; često se radi i zato da im se na neki način svidite, da im pokažete svoju privrženost, poštovanje i tako ih privučete.

Upravo to je bila ideja Kauflanda. Primijetili su, kao i mnogi drugi, kako je u ovoj zemlji u zadnje vrijeme nastanjeno mnogo stranih radnika, konkretno onih iz Indije i Filipina. Samo što, za razliku od drugih, Kaufland u tome nije vidio problem nego poslovnu priliku. To je sjajna marketinška ideja - predstaviti tim ljudima njihove domaće proizvode na njihovom jeziku. Nije bitno razumiju li i govore li oni hrvatski, bitno je da se osjećaju kao doma.

Što u tome ima loše? Hrvatski nacionalsocijalisti vide tu problem - ugroza hrvatskog jezika. Ali zašto onda nisu vidjeli problem kod bilo kojeg natpisa na moru pored apartmana, gdje piše "Zimmer frei"? Zašto onda ne vide problem u silnim oglasima za najam koji su svi redom na engleskom i/ili njemačkom jeziku?

Ovakva selektivna "briga" tobože za zaštitu hrvatskog jezika, koja se ne pali da se zaštiti od upotrebe bilo kojeg stranog jezika u javnom oglašivačkom prostoru, već samo ako se pokuša nešto oglasiti na točno određenim jezicima, pokazuje samo jedno: ti ljudi, ti političari koji obnašaju državničke i javne funkcije, žele različit tretman za različite ljude ovisno o njihovom porijeklu ili boji kože. Ako bismo to prihvatili, i ako bismo to unijeli u zakon, to ne bi moglo biti ništa drugo no rasni zakon.

Jer zaista, kako bi drukčije zakonodavac mogao definirati situaciju po kojoj je neke strane jezike moguće i dozvoljeno koristiti u oglasnom prostoru, a neke ne? Kako bi to uskladili s Ustavom RH koji izričito zabranjuje diskriminaciju upravo po takvim osnovama?

Odgovor: nikako. To je u suprotnosti ne samo s odredbama Ustava RH, već i s Europskom poveljom o ljudskim pravima. Liberali bi trebali biti posebno osjetljivi na takve političke zahtjeve jer oni pogađaju liberalizam u samo srce. Ekonomist i klasičnoliberalni teoretičar Ludwig von Mises je u više navrata i više svojih knjiga isticao koliko je za liberalni program bitno ostvariti da manjine u svakoj državi imaju pravo koristiti vlastiti jezik. Čak je zagovarao i to da državne i lokalne vlasti moraju koristiti jezik pripadnika manjine u svakom odnosu s njim, ukoliko taj jezik koristi razuman broj ljudi u tom okrugu.

Dakle pitanje korištenja jezika je pitanje osnovnih prava i sloboda. Država to ne bi smjela regulirati, pogotovo kad je riječ o privatnom sektoru i pravu trgovca da oglašava svoju ponudu ciljanoj publici na način koji on smatra prikladnim, što je stvar slobode poduzetništva. To što DP traži je pogrešno iz više razloga, krši više različitih točaka Ustava i nema nikakvog smisla u bilo kojoj modernoj državi u 21. stoljeću.

Domovinski pokret, deklarativno domoljubna hrvatska stranka, ovim je istupom definitivno prešao svaku moguću granicu i otvoreno pokazao svoje nacionalsocijalističke ambicije. Njihovi zahtjevi mogu biti uvaženi i ispunjeni samo ako na snagu stupe rasni zakoni koji će targetirati točno određene etničke ili rasne skupine ljudi. Ovo je bitno shvatiti, usvojiti i odlučno odbaciti na prvim sljedećim izborima.