Piše: Mario Nakić
Photo: Gov.hr
1.7.2024.
Piše: Mario Nakić
Photo: Gov.hr
1.7.2024.
Dugo me neki hrvatski političar nije tako ugodno iznenadio kao Ante Šušnjar, aktualni ministar gospodarstva današnjom izjavom o radnoj migraciji. Da stvar bude luđa, taj ministar dolazi iz redova Domovinskog pokreta. To je zapravo razlog zašto zaslužuje pohvalu za hrabrost (možda i orden, ali nećemo još pretjerivati).
Evo o čemu se radi. Novinari su ga pitali ima li Hrvatska imigracijsku politiku, pritom se pozivajući na to da je lani 65 tisuća stranih radnika dobilo dozvolu za rad i boravak u Hrvatskoj dok "sve više mladih i obrazovanih građana odlazi na rad u inozemstvo". Ovaj dio, koji sam stavio u navodnike, ne odgovara istini, ali to ću objasniti kasnije. Evo što im je Šušnjar odgovorio:
Šušnjar je kazao da je RH trenutno na 74 posto razvijenosti EU, ali da je cilj aktualne vlade postići 82 posto razvijenosti EU do kraja mandata.
"To je trenutak kada se mijenja cijela situacija i ti ljudi više neće imati razloga napuštati svoju domovinu, dapače tada će postojati razlozi da se svi vrate doma", naveo je ministar dodavši, vezano uz imigracijsku strategiju, da hrvatsko gospodarstvo sada treba te radnike. "Kako da postignemo tu razinu razvijenosti ako nemamo s kim to raditi", naglasio je ministar.
Takva izjava baš iz usta ministra iz desničarske i nacionalističke stranke, koja je skupljala glasove širenjem mržnje prema strancima, moram ponoviti - može biti samo izraz hrabrosti.
Ali i više od toga - Šušnjar je pokazao da jako dobro razumije situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, kao i koji je najlogičniji put ka prosperitetu. Čini se da je to prvi ministar gospodarstva u povijesti hrvatske države, koji ozbiljno razumije ekonomiju i kojem je stalo do prosperiteta RH.
Glasači Domovinskog pokreta, sasvim očekivano, nisu oduševljeni ovakvom retorikom svoga ministra. Na Twitteru su se neki pojavili da ga optuže da je "u kampanji govorio jedno, a sada radi drugo". Ne bih se s time složio jer DP je u kampanji uvijek isticao kako im je na prvom mjestu dobrobit Hrvata i povratak iseljenih Hrvata, a Šušnjar je danas pokazao i da ima plan te zna kako to postići.
Njihovi glasači žele rasno i etnički čistu državu. To je tvrdnja koja ne zvuči lijepo, ali je istinita. Postavlja se pitanje: kako to postići? Postoje samo dva načina.
Prvi način je brži, ali nije baš provediv u današnjim uvjetima. To bi bilo donošenje rasnih zakona i protjerivanje ili progon svih koji nisu arijevci. Vjerujem da čitatelji shvaćaju zašto mislim da je takvo što u današnjim uvjetima neprovedivo.
Drugi način je ovaj koji je Šušnjar iznio. Hrvatska nikad u povijesti nije bila dio ekonomski razvijene Europe, uvijek je bila negdje pri začelju. Činjenica je da razlika između razvijenog dijela Europe i Hrvatske nikad nije bila manja nego danas. No, ona još uvijek postoji. Dok je god ta razlika značajna, neće se moći spriječiti odljev stanovništva. To je činjenica bez obzira na to što mislili o tome i što željeli. Nijedan zakon, nijedna vlast, ne može jednim potezom učiniti da se Hrvatska ekonomski izjednači s Njemačkom i Irskom. To je proces koji traje desetljećima.
Ne vjerujem da će ova vlada uspjeti do kraja ovog mandata dovesti Hrvatsku na 82% prosjeka EU po BDP-u po stanovniku, to je nerealno uz ovakav rast kakav trenutno imamo. To bi bilo realno samo kad bi se odmah provele snažne reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava, socijalnog sustava, poreznog sustava i kad bi se prodala većina javnih poduzeća. Znamo da se ništa od toga neće dogoditi niti je u planu, tako da neće biti ni tako brzog razvoja RH u odnosu na ostatak EU. Hrvatska će, u najboljem slučaju, nastaviti ovakav godišnji rast - od nekih 3-4 posto. Pod uvjetom da Njemačka i Irska ne naprave nekakav zaokret i pokrenu svoje ekonomije, možemo očekivati da će im se Hrvatska približiti u roku 30-ak godina.
Tada će biti realno da se hrvatski iseljenici počnu masovno vraćati i tada će se zaustaviti iseljavanje. A dotad, ako želimo nastavak gospodarskog rasta, moramo uvoziti radnike iz zemalja koje su puno slabije razvijenije od naše.
To je jedini realan, jedini moguć put do zaustavljanja odljeva stanovništva. Volite ili mrzite, recite što hoćete - ali ja vam govorim istinu. Ta istina nije divna, nije nešto što bismo željeli, nekome će zvučati možda i gorko - ali djed Mraz ne postoji i Hrvatska ne može doći na razinu Njemačke preko noći.
Novinari, naravno, nemaju pojma o čemu pričaju i vole izmišljati gluposti, pa tako izmišljaju i da je "sve više onih koji traže posao vani". Hrvatska je davno prošla taj vrhunac, još prije 2020. i sada se iz godine u godinu broj iseljenika smanjuje. Još uvijek ne dovoljno, ali smanjuje se. Činjenica je da je Hrvatska lani, prvi put u povijesti, imala pozitivan migracijski saldo i to za nekih 30.000 ljudi. To znači da je 30.000 ljudi više doselilo u zemlju nego što je onih koji su iselili iz nje. Pitajte urednike u nacionalnim medijima zašto prešućuju tu informaciju, možda misle da nije zanimljiva? Ili ne odgovara njihovim osobnim stavovima i planovima.
U svakom slučaju, previše ljudi brkaju hrvatsku situaciju s imigrantima i onu u Njemačkoj ili Francuskoj. Nije teško odvojiti različite stvari. Kad ste zadnji put čuli da su imigranti u Hrvatskoj napravili neko sranje? To je zato što Hrvatska nema bogatu socijalnu državu i ne dijeli novac na lijepe oči kao što to rade Njemačka i Francuska. Za to nisu zaslužni Hrvati, koji bi itekako htjeli da i ovdje država dijeli novac kao u Njemačkoj, već jednostavno to što ova država nije toliko bogata. Prvi put da možemo reći da je nešto pozitivno u tome što nismo bogati. Čim Hrvatska bude imala novaca za bacanje, onda će i ona privlačiti problematičnu imigraciju koja tu neće dolaziti zbog poštenog rada nego sasvim drugih aktivnosti.
Nego da se vratim na temu zbog koje sam počeo pisati ovaj članak. Šušnjar je danas zaslužio moju pohvalu i mislim da zaslužuje pohvalu svakog pravog hrvatskog domoljuba, svakoga tko voli ovu zemlju i ovaj narod - zato što je rekao nešto koliko-toliko istinito i realno, što vam nije muljao i govorio stvari koje želite čuti. Nadam se da će takav i ostati.