Kad se hrvatski desničari posvađaju, to može izgledati i zvučati prilično gadno, pa čak i bizarno. Ali u jedno se možete uvijek kladiti: nadrapat će Srbi.

Stipo Mlinarić Ćipe, saborski zastupnik i dopredsjednik Domovinskog pokreta, napao je novoizabranog gradonačelnika Vukovara, Marijana Pavličeka (Suverenisti), da je pobijedio zahvaljujući SDSS-u i Srbima:

"Kandidat Domovinskog pokreta, Hrvatske demokratske zajednice i partnera Domagoj Bilić tijesno je izgubio u drugom krugu lokalnih izbora u utrci za gradonačelnika Vukovara. Rezultat je to političke trgovine velikih suverenista Marijana Pavličeka i batajničkog podoficira Marija Radića i SDSS-a. Za to imamo i dokaze – nekoliko dana prije izbora SDSS je svojim biračkima slao poruke da izađu na izbore i podrže Pavličeka…

...Naš kandidat pobijedio je u gradskoj četvrti Mitnica gdje žive većinski Hrvati, a izgubio na mjestima gdje obitava SDSS-ovo biračko tijelo. Marijan Pavliček izabran je srpskim glasovima i bit će srpski gradonačelnik Vukovara."

Možda je problem što su Srbi postali svakodnevna poštapalica u našem političkom žargonu, pogotovo u takvim krugovima kao što su DP i Suverenisti, pa zato prosječni građanin više vjerojatno i ne primjećuje kolika perverzija stoji iza ovakvih izjava. Ovdje je riječ o demonizaciji jednog naroda koji živi u Hrvatskoj, jedne nacionalne manjine čiji pripadnici po Ustavu i zakonima ove države trebaju uživati jednaka prava i obaveze kao i bilo koji drugi građanin RH.

Prema tome, Mlinarića bi netko trebao podsjetiti da i Srbi u Vukovaru imaju pravo sudjelovati u izborima isto kao i Hrvati. I Srbi biraju gradonačelnika Vukovara. To ne bi trebalo biti ništa čudno ni loše. S obzirom da Srbi čine jedan nemali dio stanovništva u tom dijelu zemlje, sasvim je normalno i razumljivo da i njihovi glasovi mogu značiti prevagu.

Da su u Domovinskom pokretu pametniji, možda bi malo pripazili s retorikom prema Srbima pa im se ovakve neugodne situacije, kao što je bio nedjeljni poraz na izborima, ne bi dogodile.

Osim tog ružnog nabacivanja blatom prema pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj, što je već nažalost postalo dio folklora hrvatske desnice, mene brine još jedna stvar. Može li hrvatska desnica ponuditi išta više od priče o Srbima? Mogu li oni preskočiti konačno tu prvu prepreku i početi se baviti bitnijim pitanjima za većinu hrvatskih građana? Na primjer, ekonomija.

Hrvatska još uvijek nema nijednu izrazito protržišnu stranku na desnici, što je jako čudno u usporedbi s drugim zemljama zapadne i srednje Europe gdje desničari brinu o tome da država troši manje, da su porezi niži, da je manje regulacija i da ljudi mogu živjeti slobodnije, da mogu lakše ulaziti u poduzetničke vode, da im država ne stoji na putu. To su pitanja koja bi trebala brinuti stranke desnice, a toga ovdje nema. Trideset godina po završetku Domovinskog rata oni se još uvijek nisu maknuli dalje od Srba. Baš tragikomično.