Iz rezultata prvog kruga lokalnih izbora možemo zaključiti kako je hrvatskim građanima super budući da ne žele ništa promijeniti. Kako drukčije opisati činjenicu da su u najvećim gradovima u debelom vodstvu dosadašnji ili bivši gradonačelnici, a ni u manjim sredinama neke bitnije promjene se nisu dogodile?

Još jednom pobijedilo je obećavanje rastrošnosti i dijeljenja novca poreznih obveznika, a oni rijetki koji su obećavali određene rezove u potrošnji i balansiranje budžeta mahom nisu ostvarili dobre rezultate (uz iznimku Matije Posavca koji je u prvom krugu osigurao novi mandat za župana Međimurske županije). Aleksandar Horvat, kandidat za gradonačelnika Velike Gorice je ušao u drugi krug, ali nema ozbiljne šanse budući da zaostaje za vodećim HDZ-ovcem više od 20 posto. Nezavisna lista "Ostanak" je sa svojim jedinstvenim i krajnje impresivnim programom dubinskih rezova i lokalnih reformi osvojila 12% glasova građana Raba i ušla u Gradsko vijeće s dva člana. Možda je najveće razočaranje za Zagrepčane koji nisu uspjeli plasirati nezavisnu Sandru Švaljek u drugi krug.

Meni je nezamislivo da itko glasa, recimo, za Milana Bandića. Čovjek je na čelu Zagreba od pamtivijeka i nije napravio apsolutno ništa s čime će ostati zapamćen u povijesti grada, kako nema zasićenja barem? Nisu mu ništa mogle ni optužnice Državnog odvjetništva. Upletenost u kriminal očito na našim izborima ne može biti otegotna, nego više dođe kao olakotna okolnost. Birači nagrađuju korupciju, nepotizam i kriminal.

Vrlo slična situacija je i u Splitu gdje su u drugi krug ušli Željko Kerum i HDZ-ov kandidat Andro Krstulović Opara. Premda je nezahvalno prognozirati, mislim da su sve šanse za pobjedu na Kerumovoj strani jer će ljevičari, između simbola seljačkog bahatluka i HDZ-a uvijek izabrati ono prvo. Bitno da HDZ ne pobijedi, tako oni razmišljaju. Marijana Puljak iz stranke Pametno bila je možda jedina koliko-toliko normalna opcija, no nije prošla i to mi je žao. Razum još uvijek ne prevladava, a Splićani glasaju ponovno za čovjeka koji je već imao priliku nešto napraviti pa je radio tako "dobro" da nakon toga nije ni ušao u drugi krug. Narod je kratkog pamćenja.

Kako smo došli do toga, dame i gospodo? Kako smo postali društvo koje jako dobro razumije da najveći problemi Hrvatske proizlaze iz nepotizma i rođačkog upravljanja javnim institucijama, iz razbacivanja nezarađenim novcem i zaduživanja na račun sljedećih generacija. Toga smo svega svjesni, pa opet kad dođe vrijeme da kažemo o tome što mislimo, nekako uvijek zaokružimo opet tu korupciju, nepotizam i rođačko upravljanje. Ovo više nije slučajno, nakon 27 godina demokracije već smo neke stvari trebali savladati.

Mi smo društvo koje nagrađuje bahatost, rastrošnost, bezobrazluk, društvo koje treba i teži za "čvrstom rukom", vođom koji gazi sve pred sobom. Društvo koje ne cijeni uljudnost, znanje i poštenje. I svega smo svjesni, kao i činjenice da nas takav iskrivljeni sustav vrijednosti jako skupo košta, ali nemamo volje niti želje to promijeniti. U demokraciji je vlast onakva kakvu zaslužuješ. Naš narod jednostavno još uvijek nije zreo da želi bolje, pa bolje i ne zaslužuje.