U tri dana mislim da sam na ministricu Ninu Obuljan Koržinek naletio u čak tri emisije gdje je zdušno i srčano branila mogućnost donošenja novih zakona koji nešto brane, a u nas su već redovita pojava i štancaju se kao na nekoj industrijskoj traci. Ministrica se tako prometnula u pravu ratnicu i preuzela na sebe borbu pod egidom globalne zabrinutosti vezane uz širenje govora mržnje.

Zamaskirala je to u briselsku intenciju rješavanja gorućeg problema kako bi prosječni građanin imao dojam da se i nas nešto pita. Javnost je prilično dobro našnjofala neke stare PR-ovce koji su radili za sve strane pa misle da jednom uglađenom i finom taktikom mogu ostvariti neke nove partijske pobjede koje smo već viđali u prošlosti. Otpad u obliku cenzuriranja slobode govora momci su tako zamotali u najfiniji papir uviđajući pritom da javnost postaje sve snažnija i jača te im više nije dovoljno servirati samo zaraćene vojske iz drugog svjetskog rata.

Igrači su kod nas uvijek isti i nemaju strane, no kao što vidimo ovih dana, igre dobivaju nove levele. Dakle, upravo zahvaljujući internetu javnost je brzinski prepoznala podvalu, no meni je učestalim pojavljivanjem ministrice upalo u oko jedno drugo pitanje, a to je ono kako te partija preko noći može transformirati u političku „šmizlu“ koja prodajom nižerazredne problematike predano odrađuje svoj staž u strukturama i servira nam politiku koja ipak nije najvažniji dio njezinog resora. Impresivan životopis, karijera s odličnim referencama te napadi s lijeva i desna prometnuli su je do ministarskog mjesta što zapravo i ne čudi jer žena je inteligentna i relevantna za obavljanje ovog posla.

Da nije upala u politički vrtlog Balkana, vjerujem da bi se ministrica potrudila podići kulturu na jedan novi nivo, ili bi bar selektivno odlučila kako će se dodijeljeni novac za kulturu potrošiti. Trenutni problemi našeg društva su ekonomija i obrazovanje, a u tim ministarstvima imamo daleko najveće otpornike. Upravo zato mreškanja koje gledamo ovih dana podmetnuta su u resor mile žene koju će sustav nakon što ju sažvače vjerojatno brzo ispljunuti. Ako se to pak ne dogodi, onda znamo da je još jedna osoba krenula putem koji su utabali stari politički lisci za koje ponekad mislimo da su jači i od moćnih žohara.

U ovoj državi najveći je problem što se i promjene serviraju planski i na kapaljku, a ako se tako nastavi, gostiju će brzo nestati. Kad smo već kod medija, red je napomenuti da je javni prostor HRT-a pun nestručnih i neukih ljudi koji učestalo prodaju muda pod bubrege i to za naš novac. Novinarčeki, stisnite uredništva i javnosti počnite servirati stručne i sposobne ljude koji dolaze iz dvadesetprvog stoljeća i voljni su educirati one kojima je do promjena stvarno stalo. Ološima kojima od malena nedostaje elementarne kulture i obrazovanja može se stati na kraj jedino tako da ne odgajamo nove.