Najbolja borba protiv širitelja mržnje: Ponizite ih na njihovom terenu!

Ima ljudi koji su jako zli i htjeli bi drugima raditi štetu, ali se ne usude jer znaju da bi mogli nadrapati. Za takve bi se najbolje moglo reći da nemaju muda. Pojavom društvenih mreža, takvi su definitivno došli na svoje pa mogu skriveni iza Facebook stranice s nekim nabrijanim imenom vrijeđati, sramotiti i klevetati ljude, dakle raditi sve ono što u pravom životu žele, ali se ne usude jer bi u najboljem slučaju zaradili ćušku.

Najbolji primjer jedne takve stranice je ona "Priznajem! Hrvat sam". Okupila je znatan broj hrvatskih domoljuba, a uz standardne domoljubne teme i Thompsonove pjesme ne nedostaje i "dobrog starog" fašizma, veličanja NDH i svega ostalog što ide s tim. Ništa posebno, reklo bi se. No, usprkos velikom broju pobornika ovakve propagande, nedavno su se malo preračunali.

Objavivši fotografiju fotoreportera ispred crkve u kojoj se održavala sveta misa zadušnica za generale NDH mislili su da će ga osramotiti. Čovjek ima nesvakidašnju frizuru za naše podneblje pa im je valjda upao u oči među ostalim predstavnicima medija zainteresiranih za navedeni događaj. Uz fotografiju su napisali: "Izađeš iz crkve nakon mise zadušnice za 35. hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske i dočekaju te ovakve spodobe s kamerama i fotoaparatima. Vjerojatno partijski evidentičari koji pažljivo bilježe tko je sve bio u crkvi baš kao što su činili i njihovi djedovi i očevi kad sam bio dijete. Ovaj put ih je došlo tek nekoliko, jer je glavnina raspoređena kod Filozofskog. Ispričavamo se ako nekomu pozlije od pogleda."



Mislim da nije potrebno ni objašnjavati koliko je taj tekst netočan. I ja se slažem da ljudi imaju svako pravo ići u crkvu i moliti bez ometanja, ali sveta misa za Antu Pavelića i generale NDH nije obična sveta misa. To je javno izražavanje političkog stava. Naravno da javnost ima pravo znati koje poznate osobe iz našeg javnog života i iz saborskih stolica veličaju zločinački režim, to je interes i pravo javnosti. Zato je normalno da novinari dođu na takav događaj, zato je normalno da zabilježe takve osobe. Ne mislim da veličanje zločinačkih režima treba biti zakonom zabranjeno, ali javnost ima pravo znati tko su političari s takvim stavovima. To je to. I taj je fotoreporter, dakle, samo radio svoj posao. Nikakve zavjere tu nema.

Telegram je o tome (pokazalo se da je to njihov djelatnik), naravno, napravio svoju priču totalno preuveličavši stvari i nazvavši to "tjeralicom". Kakva tjeralica? Dragi kolege s Telegrama, ako vi imate pravo fotografirati ljude na javnom prostoru i objavljivati te fotografije, isto tako imaju i oni pravo fotografirati vas i objavljivati te fotografije. Ako je to tjeralica, onda je svaka druga vijest na Telegramu - tjeralica. Budimo dosljedni.

Očekivalo se, barem su tako administratori stranice "Priznajem! Hrvat sam" priželjkivali, da će njihovi fanovi masovno popljuvati čovjeka. Istina, bilo je nekoliko stvarno ružnih komentara, pa čak i osobnih prijetnji. Međutim, ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da se puška "okrenula". Većina komentatora zapravo im je objasnila kakvu glupost rade i da se trebaju stidjeti. Naravno, ne tako lijepim riječima, ali mislim da je upalilo.

Meni osobno najdraži komentar napisao je stanoviti Toni čiji je komentar do ovog trenutka prikupio preko 300 lajkova: "Dragi sunarodnjaci koji tako lijepo komentirate, vratite se u crkvu i izmolite se još malo, jer će Vam put do raja trajat malo duže zahvaljujući Vašim komentarima punim ljubavi i razumijevanja za čovjeka kojega prvi put vidite u životu koji Vam apsolutno ništa nije napravija u životu osim što je malo poljuljao Vašu velebnu sliku 'normalnosti'. Pozdrav i samo ljubav!"

To je demokracija. To je pluralizam. Tako se borimo protiv širenja mržnje i idiotizma. Ne zabranama i kaznama, pustimo one koji žele širiti mržnju da se pokažu. Pustimo ih da učine svoj prvi korak. A onda ih trebamo argumentima, logikom i zdravim razumom potući, pokazati koliko su loši, javno, i da im takve stvari neće proći. Sretan sam jer vidim da mržnja neće pobijediti. Trebamo imati više povjerenja u nas same, nemojmo tražiti zakon da nas čini moralnima kažnjavajući nemoral. Učinimo to sami, na civilizirani način.