Piše: Mario Nakić
14.4.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
14.4.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Nakon raketnog napada američkih, britanskih i francuskih snaga na Siriju, reakcije iz svijeta se ne stišavaju. Službeno, svi zapadni političari podržavaju ovaj napad tvrdeći da je bio "legitiman i opravdan" dok ga Rusija i Kina osuđuju. Pojavile su se glasine o mogućem početku Trećeg svjetskog rata jer je ruski predsjednik Vladimir Putin već ranije govorio kako neće više dozvoliti jednostrane vojne akcije zapadnih snaga u Siriji, a nakon ovih udara ruski su diplomati najavili da će Rusija uzvratiti, no ipak šanse za toliku eskalaciju sukoba još uvijek nisu velike.
Napadu je prethodila burna medijska kampanja u SAD-u. Gotovo sve velike medijske kuće, uključujući CNN, MSNBC, ABC i druge, prikazivale su viralni video navodno snimljen u gradu Doumi pod kontrolom pobunjenika, gdje se navodno dogodio napad kemijskim oružjem. Snimka je stvarno strašna i prikazuje ranjene i mrtve civile, uključujući djecu. Upotreba kemijskog oružja je strogo zabranjena pa su mediji i mnogi političari danima vršili pritisak na američkog predsjednika Donalda Trumpa da "primjereno reagira" tražeći vojnu akciju.
Po ovom pitanju složili su se gotovo svi u visokoj američkoj politici, članovi obje velike stranke. Hillary Clinton je pozvala na rat, pozvali su i neokonsi iz Republikanske stranke koji i inače imaju fetiš na vojne intervencije. Trump je neko vrijeme oklijevao, ali je na kraju ipak podlegao pritiscima (mediji su išli tako daleko da ga prozovu da "nema hrabrosti" i da bi "čak i Obama već učinio nešto").
Koliko je to bio mudar potez? Nimalo! Ne samo da ne postoje dokazi da je sirijski diktator Bašir al-Asad izveo napad kemijskim oružjem na svoje stanovništvo, već nije još ni potvrđena autentičnost viralnog videa s interneta koji je pokrenuo cijelu priču. Podsjetimo, Trump je i prije godinu dana izveo raketni napad na Siriju nakon sličnog navodnog napada kemijskim oružjem. Godinu dana kasnije, još uvijek nema službene potvrde da se taj kemijski napad zaista dogodio. Dapače, američki ministar obrane Jim Mattis je prije dva mjeseca izjavio da Pentagon nije uspio dokazati upotrebu kemijskog otrova u prošlogodišnjem napadu u Siriji, što znači da je lanjsko raketiranje Sirije nije bilo legitimno.
Ovaj put im javnost više ne vjeruje. Ni velika medijska kampanja nije uspjela uvjeriti veći dio Amerikanaca, a kamoli ostalih građana svijeta, da je Asad zaista izveo taj užasni čin. Na društvenim mrežama šire se teorije kako je sve bilo izrežirano samo da bi zapadne sile imale opravdanje za vojni udar. Wikileaks je na Facebooku objavio informaciju kako je saudijski diktator nedavno bio u posjetu SAD-u, Francuskoj i Velikoj Britaniji, mahom zemljama koje sudjeluju u ovoj vojnoj akciji. Osim toga, nije Asadov režim jedini koji posjeduje kemijsko oružje na tom području. Imaju ga i pobunjenici, a potvrđeno je kako je ISIS u Siriji i Iraku dosad koristio kemijsko oružje najmanje 52 puta. ISIS se financira dobrim dijelom i novcem iz Saudijske Arabije koja je američki saveznik.
Budimo načisto, ja ne mislim da je Asad svetac ili da nije sposoban učiniti tako grozne stvari vlastitom narodu. Vjerojatno je. Međutim, ako uzmemo u obzir činjenicu da njegova vojska dobiva građanski rat u Siriji, da su pobunjenici stjerani u male enklave, da je SAD već bio krenuo s povlačenjem vojnih trupa - koliko bi mu bilo pametno u takvoj situaciji izvesti besmisleni napad kemijskim oružjem na civile i tako navući bijes cijelog svijeta? Čak i ako je toliko zao, sigurno nije toliko glup.
Ruska administracija je objavila da su njihovi istražitelji posjetili Dumu i nisu našli nikakve tragove napada kemijskim oružjem niti im je itko od lokalnih stanovnika mogao potvrditi da je do takvog napada došlo. Naravno, informacije iz Rusije treba uzimati s rezervom, ali ostaje pitanje zašto zapadne sile nisu pozvale na neovisnu međunarodnu istragu prije bilo kakvog odgovora.
Zaboravimo sve to na trenutak i zamislimo da je Asad stvarno izveo napad kemijskim oružjem te je odgovor zapadnih sila opravdan. Čak i u tom slučaju, koliko je opravdano bombardiranje kemijskih postrojenja u glavnom gradu što može prouzročiti patnje i smrt desetaka, a možda i stotina tisuća civila. Je li to pravedni odgovor na smrt desetaka ljudi? Teško.
Od direktnih posljedica savezničkih napada na Damask još je opasnije ono što može uslijediti. Putinov ego je povrijeđen, a mislim da nije ni potrebno objašnjavati kakav ego imaju ljudi poput njega. Rusija je glavni saveznik sirijskog predsjednika i Putin mora nekako uzvratiti. Baš poput Trumpa, i on mora "pokazati" svojoj javnosti da ima hrabrosti. Oglasilo se i vodstvo Kine koje osuđuje napad bez prethodne istrage. To je po meni i najlogičniji odgovor. Kako država može napasti drugu bez čvrstih dokaza da su prekršene međunarodne rezolucije?
Osim što teško može naći realna opravdanja za ovaj napad, Trump je uspio prekršiti i Ustav vlastite zemlje. Za ovaj napad, kao niti za onaj prošle godine, nije tražio odobrenje Kongresa. Ustav SAD-a propisuje da vojne akcije na teritoriju drugih zemalja ne smiju biti izvedene bez prethodnog odobrenja Kongresa. Predsjednik može samostalno pokrenuti vojne akcije samo ukoliko je direktno ugrožena sigurnost građana SAD-a. Čak i da je navodni napad kemijskim oružjem u Siriji počinjen, ugrožava li to sigurnost Amerikanaca? Trump tvrdi da ugrožava, ali njegovi građani mu ne vjeruju. Amerikanci danas na društvenim mrežama komentiraju u strahu, mnogi se boje ruske odmazde i ljudi uglavnom shvaćaju da ovo nema smisla. Čak i glasači Republikanske stranke u velikom broju izražavaju neslaganje s ovom Trumpovom akcijom.
Međutim, među američkim političarima je malo onih koji su javno podigli glas protiv napada. Očekivano, Trumpa je kritizirao republikanski senator Rand Paul tvrdeći kako je prekršio Ustav i da je trebao pitati Kongres.
Demokratska zastupnica u Kongresu s Havaja, Tulsi Gabbard, postavila je isto pitanje. Libertarijanski kongresmeni iz redova Republikanske stranke - Thomas Massie i Justin Amash - pokrenuli su inicijativu u Kongresu i prikupili 84 potpisa (uglavnom zastupnika suprotne, Demokratske stranke) za zahtjev kojim traže od Trumpa da se odazove i zatraži podršku Kongresa.
Istu poruku preko Facebooka poslao je i socijaldemokrat, neovisni senator Bernie Sanders. Zanimljivo, kad je riječ o vojnim intervencijama onda se Bernie Sanders slaže s libertarijancima, a neki lijevi demokrati (npr. Hillary Clinton) se savršeno slažu s neokonzervativcima. Foxov komentator Tucker Carlson je jako dobro primijetio: "Kad većina iz obiju stranaka postigne neki dogovor, onda znamo da će se nešto jako loše dogoditi jer nema više nikoga tko će biti skeptičan i postaviti kritička pitanja".
Sa svojim kritičarima složio bi se i sam Donald Trump, ali onaj otprije 5 godina koji je zbog iste stvari tada kritizirao Obamu.
Trump je u sinoćnjem obraćanju naciji završio govor riječima: "Pomolimo se Bogu za naše vojnike i saveznike". Da sam vjernik, možda bih završio ovaj tekst riječima "Pomolimo se Bogu za svijet". Ali zadnji put kad sam sasvim slučajno spomenuo Boga, optužili su me za klerofašizam. Zato ću reći jednostavno - nadajmo se da je to bila samo još jedna kratka epizoda i da će se ratnohuškači u medijima i politici urazumiti prije nego što bude prekasno.