Cijela Hrvatska bruji o današnjem prijedlogu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da se smijene tri Mostova ministra. Preostaje, naravno, da vidimo što će o tome reći Sabor, no vjerujem da Plenković ne bi donio takvu odluku da nije siguran u parlamentarnu većinu.

Tko će ga podržati? Most sigurno neće, to je jasno. Preostaju HNS i HSS kao mogući prebjezi iz Narodne koalicije. Jasno je da HNS-ovci jedva čekaju ovakvu priliku za političku trgovinu i da vrate vodeće funkcije u svoje obiteljsko gospodarstvo koje uključuje HEP i druge državne tvrtke. Ali HNS nije dovoljan, a čelni čovjek HSS-a je danas pozvao na oporbu da se ujedini protiv HDZ-a pa pretpostavljam da ne planira podržati Plenkovića.

Ukoliko Plenković blefira i nema parlamentarnu većinu za podršku ovoj vladi, stvaranje nove većine samo s motivom "protiv HDZ-a" nije dobra ideja. Takva vlada bi opstala kraće od ove HDZ-a i Mosta.

Pravo je pitanje zašto je Plenković odlučio smijeniti ove ministre. Je li riječ o pokrenutoj istrazi u Agrokoru koja bi mogla dovesti do nekih spektakularnih otkrića o bratskom poslovanju poduzetnika i političara iz redova bivših i sadašnje vlasti? Vrlo lako moguće. Ovakve dramatične odluke, ovako naglo, donose se pod pritiskom. Ova izvanredna situacija neodoljivo podsjeća na onu Sanaderovu konferenciju za medije kad je odjednom, s neba pa u rebra, izvijestio javnost da podnosi ostavku i napušta politiku.

Možda je Plenković iskren pa mu je "kap prelila čašu" i odlučio je da ne želi više popuštati pritiscima i ucjenama koalicijskih partnera, pogotovo u trenutku kada po svim anketama HDZ stoji znatno bolje nego pred prošle izbore.

Ponovljeni izbori nisu vrlo vjerojatni iz jednostavnog razloga što ni najjača oporbena stranka, a to je posrnuli SDP, nije u ovom trenutku za njih spremna. SDP-u je, unatoč super poziciji za pridobivanje povjerenja jer oporba je kao stvorena za to, povjerenje građana na najnižem nivou u zadnjih 10-ak godina. Ne žele oni nove izbore.

Ali upravo bi novi izbori bili za građane najbolje i najpovoljnije rješenje.

Kad bi se raspisali izbori, postavila bi se tehnička vlada koja ima puno manje moći od redovne, ograničen budžet i ne može donositi tako važne odluke kao što je nacionalizacija poduzeća, recimo.

Kad bi se raspisali izbori, imali bismo najmanje 6 mjeseci vremena za novi gospodarski oporavak bez pretjeranog administrativnog pritiska na ekonomiju.

Kad bi se raspisali izbori, političari bi morali u svojim kampanjama uzeti u obzir nove trenutke - građani sve više traže ekonomske slobode. Imali bismo kampanju u kojoj bi svima bila puna usta smanjivanja i ukidanja poreza. Na stranu sad to što političari ne namjeravaju ispuniti svoja predizborna obećanja, ali barem bi se pričalo o bitnim stvarima, a možda bi na scenu isplivala i neka zdrava alternativa.

Dosta nam je populizma koji je vladao zemljom posljednjih 20 i kusur godina. Želimo nove izbore, na kojima će se tražiti jasni ciljevi i načini kako do njih doći.

Mnogi kažu da su izbori trošak. Ne slažem se s takvim sadistima jer trošak izbora nije ništa u usporedbi s iznosom koji bi narod uštedio bez novih regulacija i poreza koje bi redovna vlada donijela u tom razdoblju, a tehnička ne može. Novi izbori nisu trošak nego ušteda.