Porezi su nam potrebni radi redistribucije bogatstva, kako se bogatstvo i moć ne bi gomilali kod sitne manjine i radi pravednije preraspodjele. Pomoću poreza država preraspoređuje bogatstvo na pravedan način. Tako su govorili, to je ono u što mnogi vjeruju.

Na stranu to što državna preraspodjela, čak i kad bi bila pravedna i kad bi stvarno išla od bogatih ka siromašnima, rezultira kočenjem razvoja i usporavanjem ekonomskog rasta, ta ideja o pravednoj preraspodjeli je plemenita i jako lijepa u teoriji. Tko bi se mogao tome usprotiviti?

Međutim, kao što sam već mnogo puta upozoravao, ta preraspodjela u praksi uvijek završi u suprotnom smjeru. Događa se to da radnici i umirovljenici, ljudi srednjeg i nižeg sloja, putem PDV-a, poreza na dohodak i inflacije (koja je ništa drugo do skriveni porez) financiraju one bogatije. Svakodnevno vidimo dokaze, a ono o čemu ću sada pisati je samo jedan u nizu.

Tonči Glavina, ministar turizma RH, svečano je otvorio Curio Collection by Hilton, hotel poznate američke franšize Hilton, u mjestu Preko na otoku Ugljanu.

"To je najbolja potvrda naše politike regionalnog i ravnomjernog razvoja i predstavlja velik iskorak za hrvatski otočni turizam i cijelu Zadarsku županiju", rekao je.

Prema informacijama na stranicama Vlade RH, riječ je o hotelu s četiri plus zvjezdice koji ima 65 soba, malu konferencijsku dvoranu, wellness zatvorenog i otvorenog tipa. Radit će cijelu godinu i zapošljavati oko 50 ljudi, uglavnom s Ugljana, Pašmana i iz Zadra.

U prethodnom odlomku istog članka na stranicama Vlade piše da će zapošljavati "90 lokalnih stanovnika".

Nije toliko bitno je li riječ o 50 ili 90 zaposlenih, stvar je u tome da je Vlada sufinancirala ovaj projekt s 5 milijuna eura. Riječ je o hotelu koji je u privatnom vlasništvu.

Zašto hrvatski porezni obveznici financiraju ovakve projekte u privatnom aranžmanu? Nije da hotel na jadranskoj obali nije potreban, ali baš zbog toga je svaka državna potpora besmislena i štetna. Takav luksuzni hotel može naći privatne investitore bez problema jer je potencijal povrata investicije iznimno visok. Nema nikakvog razloga da hrvatski porezni obveznici to financiraju.

Ministar navodi radna mjesta. Da je tih 5 milijuna eura ostalo u džepu poreznih obveznika, oni bi s njima stvorili puno više radnih mjesta od tih 50 (ili 90) koliko će ih ovaj hotel zaposliti. Osim toga, ta bi radna mjesta bila kudikamo potrebnija jer bi bila direktno rezultat potrebe tržišta, a ne odluke nekog ministra.

Nemojte se zavarati time kako država kreira radna mjesta. Ona to ne čini. Ona samo premješta ili alocira sredstva potrebna za stvaranje radnih mjesta od onih koja tržište treba prema onima koji su u interesu nekog vladinog dužnosnika.

Neki mediji su objavili da je vlasnik tog hotela istaknuti HDZ-ovac, što ne bi bilo ništa čudno. Kad političari i birokrati odlučuju o preraspodjeli novca, onda se on u pravilu usmjerava njima i njihovima.

Ovakvo razbacivanje javnim novcem na komercijalne i luksuzne projekte u privatnom aranžmanu dolazi u vrijeme kad vlada vodi otvoreni rat protiv malih iznajmljivača. Ministri u vladi se žale na visoke cijene u sezoni. Što mislite, po kakvim cijenama iznajmljuju oni koje vlada podržava?

Hotel Curio Collection by Hilton preko Bookinga nudi noćenje za dvije osobe u jednokrevetnoj sobi po cijeni od 273 do 307 eura, što je 120 do 190 posto skuplje od najbliže konkurencije u istom tom mjestu. Obiteljski apartman s dvije spavaće sobe u Preku možete naći za 119 eura. Riječ je o oglasu koji sam na Bookingu našao odmah do Hiltonovog!

Vlada, dakle, financira našim novcem luksuzni i skupi smještaj bogatim turistima i puni džepove bogatim "poduzetnicima". Lako je tako otvarati biznise, kad će ti skoro pola investicije uplatiti država. To za mene nije poduzetništvo, to je kronizam najgore vrste.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv toga da hotel nudi svoje usluge po svojim cijenama. Naša turistička ponuda treba biti raznolika. Problem je što država, osim što određuje pravila i sudi, još i aktivno pomaže nekim igračima dok druge sustavno uništava. Najgore prolaze sami korisnici usluga, odnosno gosti, koji će zbog ovakvih vladinih politika dvostruko platiti istu uslugu - jednom kroz subvenciju i drugi put kroz paprenu cijenu.