Piše: Mario Nakić
Photo: Wikipedija
11.5.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: Wikipedija
11.5.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Hrvatskim medijima danas je zagrmio glas riječkoga gradonačelnika, točnije vladara Vojka Obersnela (SDP). Obersnel je zabranio prikupljanje potpisa za referendum o Istanbulskoj konvenciji u Rijeci i bitno ograničio mjesta na kojima će se moći prikupljati potpisi za referendum o izmjeni izbornog sustava. Nisam znao da gradonačelnik u ovoj zemlji ima pravo to učiniti, ali izgleda da ima pravo raditi što hoće. Što je još gore, Obersnel se time javno pohvalio, a veliki dio medija mu je zapljeskao.
On tvrdi da staje "u obranu ljudskih prava", što je apsurdno s obzirom da je upravo on ovdje u poziciji despota, tiranina koji uskraćuje drugima njihova prava. Pravo na slobodu govora je zagarantirano Ustavom RH, kao i pravo na referendum. Javne površine bi trebale biti mjesta na kojima građani mogu prakticirati svoja građanska prava slobode govora i prikupljanja potpisa za referendum bez obzira na svjetonazorske razlike s gradskom vlašću. Obersnel sebe ne vidi kao slugu svojih građana, nego se očito vidi kao vladara koji si uzima za pravo da bude ustavni sudac, bog i batina.
Drugim riječima, ako se ne slažete s njegovim svjetonazorom, u Rijeci niste dobrodošli - to je poruka koju ovakvim potezima šalje svijetu.
Obersnel je obrazložio svoju odluku da neće dopustiti štandove za prikupljanje potpisa o Istanbulskoj konvenciji zato što ta konvencija "štiti žene", a oni koji je žele otkazati znači da se "slažu s nasiljem nad ženama". Ovakav straw-man argument je proziran već na prvu, ali možemo ga i detaljnije analizirati. Gospodine Obersnel, na čemu temeljite vašu tvrdnju da IK štiti žene? Izgleda da je riječ isključivo o vašem osobnom stavu, što je sasvim u redu. Imate se pravo ne slagati s ciljem ove peticije, imate pravo i javno iznijeti svoje neslaganje, imate pravo i pozvati svoje građane da se ne odazovu potpisivanju. Ali nemate pravo zabraniti prikupljanje potpisa.
Trebalo bi ga podsjetiti da on NIJE vlasnik Rijeke, nego obični gradski dužnosnik, a kao što sama riječ "dužnosnik" kaže - njegova je dužnost štititi prava i slobode svojih građana, a ne da ih krši.
Možda gospodin Obersnel želi reći da Riječani neće podržati takvu peticiju i u tome je moguće u pravu. Ali ni u tom slučaju ne može zabraniti prikupljanje potpisa, bolje neka pusti građanima da sami odluče hoće li je potpisati ili ne. Ako je u pravu, Riječani će ignorirati te štandove i potpisi se neće prikupiti. U čemu je problem?
Obersnel je ozbiljno ograničio i prikupljanje potpisa za promjenu izbornog sustava, opet uz obrazloženje da je riječ o referendumu "za umanjivanje prava građana". Obersnel tvrdi da bi tim referendumom pripadnici manjina ostali bez svojih predstavnika, što je opet obmanjivanje javnosti. Pripadnici manjina su građani RH. Kao takvi, imaju ustavom zajamčeno pravo da se kandidiraju na izborima i da glasaju. Prema tome, svaki građanin RH, koji izađe na izbore, imat će svoje predstavnike (ukoliko prijeđu izborni prag). Da je Obersnel u pravu, to bi značilo da ni Njemačka ni Francuska ni Švicarska ni Švedska, ni cijeli zapadni svijet ne poštuje prava manjina jer gotovo niti u jednoj civiliziranoj zemlji nema posebnih "manjinskih zastupnika". To je tako zato što se u civilizaciji ne dijeli ljude po etničkoj pripadnosti. Ili si građanin ove zemlje ili nisi.
Mislim da nema čak ni smisla puno raspredati o tome koliko su njegova opravdanja za ovakve totalitarne mjere besmislena i prozirna. Ono što je zabrinjavajuće, to je da je dobar dio hrvatskih medija, zapravo svi oni koji podržavaju IK i Milorada Pupovca, zapljeskalo ovakvom despotskom postupku. To je žalosno, kolegice i kolege. Bez obzira što mislili o ovim inicijativama, činjenica je da one nisu protuustavne. Podržavajući kršenje slobode govora kopate jamu sami sebi. Jer prije ili kasnije i desničari će shvatiti da mogu igrati istu igru kao Obersnel, a onda ćete pjevati drugu pjesmu. Sloboda govora i pravo na referendum vrijednosti su liberalne demokracije koje moramo braniti pod svaku cijenu, bez obzira slažemo li se s potlačenima ili ne. Zato što ćemo se drugi put, lako moguće, baš mi naći u koži potlačenih.