Španjolski socijalistički premijer Pedro Sanchez oduševio je medije diljem Europe, pa tako i one jugoslavenske, odbivši zahtjev SAD-a za korištenjem španjolskih baza u operacijama protiv Irana. Sanchez je na nacionalnoj televiziji to objasnio riječima da je Španjolska suverena država i da neće sudjelovati u kršenju međunarodnog prava.
Američki predsjednik Donald Trump na to je odgovorio prijetnjom kako će SAD prekinuti "sve trgovinske odnose sa Španjolskom", na što su iz Sanchezove administracije odgovorili kako će američki predsjednik pritom morati poštivati prava privatnih kompanija i dogovore između SAD-a i Europske unije.
Lijepo je to španjolska vlada odigrala i, da je sve u tome, moglo bi se stvarno pohvaliti Sancheza na principijelnosti i inzistiranju na miru. Njegova je administracija, podsjetimo, prosvjedovala i protiv nedavne američke intervencije u Venezueli kojom prilikom je svrgnut i uhićen tamošnji predsjednik Nicolas Maduro. Sanchez je i to nazvao kršenjem međunarodnog prava.
Ne moram ni opisivati koliko su novinari oduševljeni - ne toliko sadržajem i porukom, već više time što se našao netko u Europi tko je rekao odlučno "NE" Trumpu. Novinari su po prirodi vrlo primitivna bića spljoštenog intelektualnog dosega kojima je Trump orijentir. Ako je netko protiv Trumpa - onda je super. Sve više i dalje od toga za njih je prekompleksno.
Bez obzira na to, Sanchezova reakcija bila bi objektivno za svaku pohvalu, kažem, da je to jedino u toj priči. Ali kao što obično biva kod takve novinarske erupcije oduševljenja - to nije cijela priča. Novinari su izostavili neke bitne okolnosti.
Prvo, Sanchez nije iskren. U svome odgovoru Trumpu između ostalog navodi kako Španjolska "ispunjava sve svoje obaveze prema NATO-u" iako je nedavno jasno kazao da neće pristati na podizanje troškova za obranu na traženih 3,5 posto BDP-a. Svejedno, tijekom prošle dvije godine povisio je potrošnju na obranu za 45 posto i došao do 2 posto BDP-a.
Drugo, kako navodi
The Economist, Španjolci su se proteklih godina značajno pomaknuli udesno i podrška njegovoj vladi je vrlo slaba, a koalicija klimava. Iako je lani Španjolska zabilježila značajan gospodarski rast od 2,8 posto (skoro dvostruko veći od Eurozone), Španjolce muči i dalje visoka nezaposlenost (skoro 10 posto), troškovi stanovanja sve više muče mlade, a optužbe za korupciju njegovih ministara ozbiljno potkopavaju ugled vlade u zemlji. Na regionalnim izborima u posljednje vrijeme pobjeđuje desni PP uz sve jaču podršku desno-populističkom Voxu. Ako se nešto bitno ne promijeni, na sljedećim nacionalnim izborima, koji su na rasporedu najkasnije u ljeto 2027., socijalisti će doživjeti potop.
Sánchez je priznao da razočarani lijevi birači ostaju kod kuće. Inzistira da će ih motivirati za opće izbore i upravo ovakve odluke u vanjskoj politici su dio njegove taktike da povrati svoje glasače, ističe The Economist.
Ono što mediji također zanemaruju, to su Sanchezove veze s Iranom. Kako je objavio oporbeni španjolski portal
Okdiario još u siječnju dok su u Iranu bili ulični prosvjedi koje je vlast gušila masovnim pokoljem građana, Španjolska je od početka Sanchezova prvog mandata 2018. godine do danas izvezla u Iran materijale "dvojne namjene" ukupne vrijednosti oko 6 milijuna eura.
Pozivajući se na podatke koje je objavilo španjolsko Ministarstvo gospodarstva, trgovine i poduzetništva, materijali "dvojne namjene" odnose se na tehnološke proizvode, uključujući softver, koji mogu biti korišteni u civilne i vojne svrhe, uključujući nuklearne.
Ti materijali uključuju "rezervne dijelove za ventile za naftni, petrokemijski i plinski sektor, kao i sterilizatore za farmaceutski sektor". Zatim je riječ o "kemijskim tvarima za petrokemijsku i farmaceutsku industriju te sveučilišni istraživački sektor". Ministarstvo je u vlastitom izvješću čak i dodalo napomenu o posebnoj osjetljivosti ove trgovine zbog "međunarodne neizvjesnosti oko iranskog nuklearnog sporazuma".
Prema tome, Sanchez ima i drugih motiva za "odlučno NE" Trumpu - osim samog humanizma i mirotvorstva, a oni mogu biti u nacionalnoj trgovini s Iranom ili možda još gore - njegovom osobnom angažmanu u podršci razvoju iranskog nuklearnog naoružanja.
