"Država se nije uhvatila u koštac s problemom rada na određeno vrijeme, koje pogađa mlade ljude, pogotovo one u Slavoniji", tvrdi predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu za Večernji list.

Predsjednica je predstavila svoje četiri mjere koje bi, po njenom mišljenju, trebale zaustaviti iseljavanje i poboljšati demografsku sliku Hrvatske. Te četiri mjere su:

1) ograničiti rad na određeno za mlade,
2) osnovati socijalni fond za mlade bez posla,
3) uvesti porezne olakšice za mlade obitelji u ruralnim krajevima i
4) financirati izgradnju stanova za mlade.

Sve četiri navedene mjere ne samo da neće pozitivno utjecati na ekonomsku situaciju građana RH, a time i mladih, nego će polučiti potpuno suprotne rezultate. To su mjere za ubrzavanje propasti hrvatske ekonomije i povećanje iseljavanja. Iseljavanje, samo po sebi, nije ništa loše, ali u Hrvatskoj nema useljavanja, to je problem o kojem se nedovoljno razmišlja i na čijem se rješavanju ne radi apsolutno ništa.

Rad na određeno vrijeme

Rad na određeno vrijeme nije nikakav jamac sigurnosti i ne pruža psihološki osjećaj koji ljudi trebaju imati - da su svojim zapošljavanjem osigurali trajno egzistenciju sebi i članovima svojih obitelji. Potpuno mogu shvatiti predsjedničinu zabrinutost zbog ovog problema. Ali ako se država stvarno želi uhvatiti s njim u koštac, onda ne treba postavljati nikakva dodatna zakonska ograničenja, nego treba liberalizirati Zakon o radu.

Zemlje s najvećom stopom zaposlenosti u Europi su Island, Švicarska i Švedska. Nijedna od tih zemalja nema zakonom određene uvjete pod kojima poslodavac ima pravo dati radniku otkaz, što znači da je država uvjete zapošljavanja i otpuštanja radnika potpuno prepustila dogovoru između poslodavca i radnika, odnosno poslodavca i sindikata u slučaju većih sustava. Na taj način te su države omogućile fleksibilnost tržišta rada, zato je kod njih rad na određeno vrijeme sveden na minimum. Poslodavac će se lakše odlučiti da zaposli radnika na neodređeno vrijeme.

Kod nas je zakon strogo odredio uvjete pod kojima radnik može dobiti otkaz. Ukoliko poslodavac da otkaz radniku, a nema čvrste dokaze da su ispunjeni zakonski uvjeti, poslodavac će biti drastično kažnjen. Naravno, budući da kod nas pravna država ne funkcionira jednako za sve, ima i onih poslodavaca koji se, zahvaljujući vezama u politici, sudstvu i inspektoratu, uspijevaju izvući nekažnjeno uz kršenje zakona, ali sad govorim o nama, običnim smrtnicima nad kojima se strogi zakoni RH itekako primjenjuju. Za poslodavca običnog smrtnika svako zapošljavanje novog radnika na neodređeno vrijeme je vrlo, vrlo teška odluka. Moraš jako dobro poznavati osobu koju zapošljavaš i imati ogromno povjerenje u nju, i još uvijek ne možeš biti 100% siguran da si učinio pametnu stvar. To je poput kockanja, baš zbog zakona koji polazi od pretpostavke da je poslodavac izrabljivač i prevarant.

To bi riješilo problem zapošljavanja na određeno vrijeme. Naravno, to ne bi riješilo neizvjesnost, ali ljudi se moraju naviknuti da nisu više u socijalizmu i da ljudi na tržištu dobivaju i daju otkaze, mijenjaju poslove i tvrtke. Kad je fleksibilnije tržište rada, onda je i više otvorenih radnih mjesta na tržištu pa nije nikakva tragedija ako dobiješ otkaz jer vrlo brzo i lako možeš naći novi posao.

To bi bila reforma koja bi učinkovito riješila taj problem, a Kolindin prijedlog ograničavanja rada na određeno vrijeme samo će ga dodatno pogoršati. Bit će još manje radnih mjesta, a poslodavci će češće posezati za zapošljavanjem studenata, logično.

Socijalni fond za mlade bez posla

Otprilike ista stvar kao i kod rada na određeno vrijeme. Samo liberalizacija zakona može omogućiti veću ponudu radnih mjesta na tržištu. Osnivanje socijalnog fonda za mlade bez posla neće potaknuti nijednu mladu osobu da potraži posao. Dapače, ova mjera je direktno mjera za poticanje nerada. Mladi koji su dovoljno ludi da se trude i zaposle financirat će one kojima se to ne da.

Olakšice za mlade obitelji u ruralnim krajevima

Porezne olakšice nisu nikakvo rješenje jer ljudi iz ruralnih krajeva ne odlaze zato što im baš nedostaje tih 200 kuna koliko bi eventualno dobili olakšicom. Umjesto olakšice, država bi trebala drastično smanjiti poreze na rad i dobit te reformirati zdravstveno i mirovinsko osiguranje, to bi bila najbolja olakšica za sve, pa tako i za mlade u ruralnim krajevima. Ovo je nula.

Izgradnja stanova za mlade

Super, ali tko će to platiti i otkud?