Izjava hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o "Hrvatskoj do Kupresa" sasvim očekivano izazvala je burne reakcije u susjednoj BiH. Predsjednica je znala što znači tako olako prisvajati dio teritorija druge suverene države, znala je kakve će reakcije izazvati i prije negoli je to izjavila. To nije bio nikakav gaf niti slučajnost, zanesenost nogometnim navijanjem. To je bila svjesna i proračunata provokacija s ciljem ubiranja glasova u predsjedničkoj kampanji.

Kolinda je očajna zato što joj Miroslav Škoro predstavlja ozbiljnu konkurenciju, pogotovo u BiH gdje je HDZ dosad imao sigurne glasove. Više nema. Barem ako Škoru percipiramo kao ne-HDZovog kandidata jer skoro kompletno njegovo glasačko tijelo zapravo je sastavljeno od tvrdokornih fanova HDZ-a koji iskazuju svoj prosvjed protiv premijera Andreja Plenkovića i njegovih nastojanja da pošto-poto sačuva poziciju umjerenog desnog centra.

Predsjednica je svjesna da gubi u BiH pa očajno pokušava nešto tamo ušićariti, ali s druge strane pokazuje ogromnu neozbiljnost i još jedan razlog zašto nikada nije trebala biti izabrana na funkciju koju obnaša. Ne može najviši službeni predstavnik jedne države tako olako davati izjave u kojima prisvaja dio susjedne države, to je sramota.

Iako nisam glasao za nju, dosta dugo na početku njenog mandata imao sam razumijevanja za njene postupke. Ne znam je li se ona baš toliko promijenila ili je u međuvremenu promijenila savjetnike, ali nije uvijek bila ovakva. Imala je jedan period kad je davala razumne, odmjerene i smislene izjave, a nekolicina medija ju je napadala što god bi napravila. Tada mi se činila čak i kao žrtva pretjeranih medijskih napada - zbog oblačenja, zbog opuštenog ponašanja, zbog priznavanja lošega u svim bivšim totalitarizmima. To je bila dobra politika. Ali posljednjih godinu dana, posve je otišla u neke čudne sfere i sada se više ne može izvući.

Dobar dio krivnje valja prepoznati u samim biračima. Desnica je proteklih godina postala ultradesnica, desni centar je nestao. Plenkovićeva pozicija je jako nezahvalna. Ljudi su odjednom postali ultranostalgični prema 1990-ima. Ne znam je li to rezultat spontanog spleta okolnosti ili su određene strukture u Hrvatskoj dobile velika financijska sredstva za to, ali sve što je bilo popularno u prvoj polovini 1990-ih, vraća se u modu.

Suverenost je riječ koja se u našem javnom prostoru nije pojavljivala od smrti Franje Tuđmana pa sada donedavno. Danas je to nešto bez čega ne možete ni ući u ozbiljnu političku utrku. Imate krajnju desnicu, koja se sastoji uglavnom od HDZ-ovih otpadnika, a u zadnje vrijeme vodstvo je preuzeo Škoro. Njihov suverenizam se podrazumijeva, ali zanimljivo je da takve poruke šalju i Zoran Milanović, Dejan Kovač koji je patentirao ekonomski suverenizam... Čak je i Katarina Peović, kandidatkinja krajnje ljevice, u svome gostovanju kod Stankovića pričala nešto o suverenizmu. Franjo Tuđman everywhere!

Uz suverenizam, domoljubne pokliče iz 1990-ih i prizivanje Herceg-Bosne nužno dolazi otpor prema srpskoj agresiji. Jedini je problem što su se okolnosti promijenile, nema više velikosrpske agresije. Nema više ni Srba, barem ne u nekom ozbiljnom broju i nisu više onako organizirani i nabrijani. Ali to ne predstavlja veliki problem za naše suvereniste, dovoljni su im Pupovac i Vučić. Srpskom predsjedniku takve političke igre potpuno odgovaraju jer na taj način on zadržava popularnost među svojim narodom kojem su ustaše jednako crvena krpa pred nosom kao hrvatskim desničarima Pupovac.

Ukratko, mi smo opet u 1990-ima, samo bez rata. Ali živimo i dalje u tom ratu, rado ga se prisjećamo pa mijenjamo praznike. Još jedan Plenkovićev očajnički potez kako bi spasio stranku od skretanja skroz udesno i vlastitu funkciju koja je sve klimavija.

Predstojeći izbori mogli bi biti presudni za njegov HDZ. Može računati na lojalnost samo onih koje je zadužio jer jako malo HDZ-ovaca je ostalo koji ne bi htjeli vidjeti stranku koja će raskrstiti svaku vezu s hrvatskim Srbima i koja će zauzeti "čvršći stav" po pitanju hrvatske suverenosti, što god im to značilo. Iskreno, ne mogu ni zamisliti što će ti ljudi prvo napraviti kad i ako preuzmu vlast, ali to i ne želim.

Kolinda je očajna, Plenković je očajan. Ona nije zaslužila osvojiti još jedan mandat i loše će biti za nas ako ga osvoji pa nas nastavi ovako blamirati. S druge strane, ako izgubi, bit će to poraz Plenkovićevog, umjerenog i proeuropskog HDZ-a. Koliko god mnogi od nas imali želučane tegobe pri samoj pomisli o tome koliko je loših stvari ta stranka dosad za Hrvatsku učinila, uvijek imajte na umu da može biti i puno gore. Bilo koji drugačiji HDZ mogao bi biti potpuna katastrofa - i u političkom, i u ekonomskom, i u moralnom smislu.