Prestiže nas i Kina: U najvećim kineskim gradovima plaće veće nego u Hrvatskoj

Svijet se mijenja, 21. stoljeće priprema sasvim novi odnos snaga. Na globalnom tržištu konkurencija je žestoka. Mnoge zemlje, koje su još nedavno bile dio onog "trećeg svijeta", ubrzanim razvojem i protržišnom politikom hvataju priključak s razvijenim zemljama Zapada. Kina je trenutno negdje na pola puta. Hrvatska, uz još nekolicinu zemalja istočne Europe, zahvaljujući periodu od 10 bačenih godina stagnacije i opadanja, praktički ispada iz igre i gubi veliku priliku koju je dobila ulaskom u EU. Hrvatsko gospodarstvo konačno raste, ali nedovoljno brzo pa nas prestižu i oni koji su još prije 10-ak godina bili daleko iza nas.

Najnoviji primjer je Kina. Kako piše Forbes, medijalna plaća u tri najveća kineska grada - Šangaju, Pekingu i Shenzenu - prešišala je prosječnu plaću u Hrvatskoj, najnovijoj članici EU. Dok je u Hrvatskoj medijalna mjesečna neto plaća 887 američkih dolara, u Šangaju je 1.135, u Pekingu 983, a u Shenzenu 938 dolara. Šangajska plaća je bolja i od dvije baltičke zemlje (Litve i Latvije) koje su, uz Estoniju, posljednje uvele euro. Estonija se drži kao najbolje stojeća zemlja istočne Europe s medijalnom neto plaćom od 1.256 dolara. Estonija, podsjetimo, provodi izrazito protržišnu ekonomsku politiku (niski flat porez, potpuno privatizirana industrija i efikasna digitalizirana uprava).

Ipak, Kina u cjelini i dalje ima znatno nižu prosječnu plaću od Hrvatske jer je u Kini velika razlika između urbanih i ruralnih sredina. Na kineskim selima ljudi zarađuju znatno manje. Međutim, i to se rapidno mijenja. Forbes piše kako je povećanje plaće u Kini dobra vijest za istočnoeuropske radnike budući da su upravo niske kineske plaće dosad, zbog jeftinije kineske robe, vršile pritisak na cijenu rada u ostatku svijeta.

Kina je 2002. godine ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i tada se otvorila globalnom tržištu te ubrzo zatrpala cijeli svijet jeftinom robom. Kineski proizvodi su 1999. činili samo 2% utjecaja na globalnom tržištu (uvoz i izvoz) da bi danas činili čak 15 posto prema podacima Svjetske banke. Ta je jeftina roba dobro došla konzumentima u ostatku svijeta, ali se loše odrazila na radničke plaće, pogotovo u istočnoj Europi koja se svojim proizvodima i cijenama nije mogla natjecati s jeftinom robom iz Kine. Radnici u istočnoj Europi trebaju se nadati nastavku povišenja plaće u Kini jer bi to moglo značiti i slabiji pritisak jeftine kineske robe na njihovom tržištu.