Mnogi se pitaju otkud tolika privrženost američkog predsjednika Donalda Trumpa ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Za predsjednika Trumpa nije bitno u kakvom je stanju ruska demokracija. Neće Putinu predbaciti da je diktator zato što su njegovi politički protivnici mahom prognani iz zemlje, ili umrli u zatvoru, ili ih je jednostavno progutao mrak. Nema ni približno iste kriterije kad ocjenjuje Putina i Zelenskog. Zašto?

Mediji već godinama šire teoriju zavjere o tome kako je Donald Trump produkt ruske tajne službe, odnosno samog Vladimira Putina. Nisam sklon tako nategnutim teorijama zavjere i mislim da ne treba naširoko objašnjavati zašto su one besmislene ludosti koje samo dokazuju koliko daleko su novinari (čitaj: propagandisti Demokratske stranke i njihovih međunarodnih lobija) u stanju daleko ići. Mislim da postoje puno logičnija i realnija objašnjenja.

Prvo moramo primijetiti da Trump, iako cijeni Putina, ne vjeruje Putinu. Jer da mu vjeruje, ne bi imao nikakvih problema s davanjem sigurnosnih jamstava ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u zamjenu za minerale i rijetku zemlju. Trump uporno odbija jamčiti da Putin neće ponovno napasti Ukrajinu nakon sklapanja sporazuma, što znači da nema povjerenja u njegovu riječ ni njegov potpis. Kako bismo to mogli objasniti? Postoje tri mogućnosti (koje mogu biti istinite pojedinačno ili zajedno sve skupa):

1. Trump se divi Putinu jer su slični

Njih dvojica imaju isti karakter i svjetonazor. Ili bar tako Trump misli. Obojica su imperijalisti koji poštuju silu i vjeruju u zakon jačega, ne vole međunarodne institucije i woke Europu. Trump u Putinu vidi čvrstog narodnog vođu neograničene moći. To je ono što bi Trump htio biti. Divi mu se kao što se Hitler na početku divio Mussoliniju. Malo je poznato da je Hitler bio Mussolinijev fan, a ovaj ga nije fermao ni dva posto. Tako i Trump. Želi Putinovo poštovanje kao što on poštuje Putina. To je zapravo više od poštovanja, to je divljenje.

Zato mu i ne vjeruje jer u Putinu vidi sebe i misli si "ja ne bih vjerovao sebi na riječ".

2. Potencijalni sukob s Kinom

Druga mogućnost je ta što je Rusija nuklearna i vojna sila koja će mu trebati u potencijalnom sukobu s Kinom. Europa bi u tom slučaju bila nepotreban, beskoristan saveznik. Rusija bi bila itekako korisna.

Trump se nije sasvim jasno odredio o problematici Kine i Tajvana. Kina je lani odlučnije no ikad najavila pripajanje odmetnutog otoka koji odbija takvu mogućnost. SAD je dosad bio jedina sila odvraćanja od kineske invazije. Osim Tajvana, ima još dosta mjesta i zemalja u Aziji s kojima Kina ima teritorijalne nesuglasice i samo čeka pravi trenutak za ekspanziju. Ako do toga dođe, kako će Trump reagirati? To još nitko ne zna.

Možda šuti upravo radi toga što zna da, dok su Kina i Rusija u jako dobrim i prijateljskim odnosima, SAD nema puno šansi protiv Kine. Kad bi Rusiju pridobio na svoju stranu i nagovorio Putina da se odmakne od Kine, to bi mu povećalo šanse u nastavku odvraćanja kineske ekspanzije.

3. Trgovina

Rusija ima puno prirodnih resursa koje bi Amerikanci mogli koristiti. Američke kompanije bi se tamo mogle obogatiti, a Trump pati na prirodne resurse i takve stvari. Zato se ulizuje Putinu jer vidi u njemu vezu za svoj politički uspjeh u "činjenju Amerike opet velikom".

Putin u tome mora vidjeti potencijal. Rusija bi se obogatila i razvila kroz čvršću trgovinsku suradnju s SAD-om baš kao što je to pošlo za rukom Kini u razdoblju od 1999. do 2010-ih. Pitanje je samo hoće li biti dovoljno iskren prema Trumpu, da ga ne iznevjeri. Jer ako čovjeka poput Trumpa iznevjeriš i ako mu slomiš srce, to može imati katastrofalne posljedice.