U Jutarnjem listu osvanuo je veliki članak o Švedskoj, mislim da je to prvi put u nekom hrvatskom mainstream mediju da su objavljene neke negativne posljedice švedske imigrantske politike. Članak je, iako možda previše "nabrijan" jer je autor za sugovornike uzeo mahom desne antiimigrantske aktiviste, ipak veliki pomak za lijeve medije jer dosad tako nešto o imigraciji nitko se nije usudio pisati.

Mi smo na Liberalu pisali već u nekoliko navrata o lošoj švedskoj politici po pitanju imigranata i kako ona može dovesti do katastrofalnih posljedica. Sve je više mainstream medija u svijetu koji o tome otvoreno pišu. Međutim, članak u Jutarnjem listu već od naslova može dovesti do pogrešnog zaključka kako je problem u samoj imigraciji ili u multikulturalnosti.

Nije problem u imigraciji, imigracija je dokazano dobra za ekonomiju i društvo. Štoviše, ona je često nužna. Međutim, država mora imati imigracijsku politiku koja je direktno u službi gospodarstva, u protivnom će vrlo vjerojatno nastati problemi. Primjerice, Švicarska ima (ako izuzmemo male države Lihtenštajn i Luksemburg) najveći udio imigranata u Europi, čak 24%. Ali Švicarska ima čvrstu imigrantsku politiku: vlada određuje kvote za ulazak imigranata prema potrebama tržišta u dogovoru s poslodavcima, tako da pušta isključivo one s kvalifikacijama koje su potrebne tržištu rada, a novi doseljenici odmah dobivaju posao i time postaju porezni obveznici, aktivni sudionici u gospodarstvu. Imigracija je imala bitnu ulogu (i još uvijek ima) u razvoju ove bogate zemlje.

S druge strane, Švedska je pristupila imigraciji iz isključivo filantropskih pobuda, pritom potpuno zanemarujući gospodarstvo. Šveđani su odlučili biti prihvatni centar za izbjeglice iz ratom i siromaštvom pogođenih područja otvorivši svoje granice za ljude iz Iraka, Sirije, Afganistana te zemalja središnje i sjeverne Afrike. Oko 800.000 ljudi je došlo u Švedsku samo tijekom zadnjih 10 godina.

Švedska je svojim doseljenicima osigurala sve potrebno u startu, kako bi se što lakše udomaćili i integrirali u novo društvo. Udomljeni su u državne stanove koji su pristojno uređeni, primaju mjesečnu naknadu od države koja je sasvim dovoljna za normalan život cijele obitelji itd. Učinjeni su im i brojni zakonski ustupci kako bi se sustav prilagodio muslimanskom stanovništvu - dozvoljena je poligamija te je spuštena granica za seks s maloljetnim osobama. Država im je čak prešutno odobrila da osnivaju paralelne "države u državi" s vlastitim zakonima i kontrolama u četvrtima u kojima su većina.

Švedska je odlučila da više neće biti nacionalna, već multikulturalna država. S državne razine čine sve da tako i bude. Njihova nacionalna jela brišu se sa službenih promo stranica i mijenjaju za specijalitete s Bliskog istoka, a bivši premijer i tadašnji predsjednik Konzervativne stranke je prije 5 godina izjavio da se Šveđani trebaju prilagoditi imigrantima, a ne obratno. Kad to izjavi čelni konzervativac, onda znate da nešto ne valja s društvom u cjelini.

Šveđani su imali najbolje moguće namjere. Oni su stvarno htjeli pomoći svima u potrebi i vjerovali su da će im ti ljudi biti zahvalni. Nisu postavljali nikakve uvjete. Što je krenulo po zlu? Sve. Imigranti se jako teško zapošljavaju i većini treba predugo vremena da uopće nauče jezik. Mnogi nisu dovoljno obrazovani niti izučeni za bilo kakav posao potreban na tržištu rada, a i ono što bi mogli raditi često ne žele. Zašto bi kad su zbrinuti? Kad ljudi imaju viška vremena, a nisu se uklopili u okolinu, nešto moraju raditi pa raste kriminal. Osim toga, netko to sve mora plaćati, a Šveđani već sada plaćaju jedan od najvećih poreza na dohodak u svijetu.

Za takvo stanje nije kriva imigracija sama po sebi niti multikulturalnost. Postoje multikulturalne sredine koje jako dobro funkcioniraju, npr. Singapur. Švedska se našla u velikom problemu isključivo zbog vlastitog mentaliteta. Oni su desetljećima odgajani i školovani u duhu maksimalne tolerancije, cijelo društvo je postalo krajnje osjetljivo na bilo koji oblik diskriminacije. Prosječni Šveđanin će učiniti sve samo da ne bude proglašen rasistom ili ksenofobom. Zato oni i danas samo odmahuju rukom ako im netko spomene ove probleme, ne žele znati za njih.

Pričam neki dan s prijateljem koji živi u Švedskoj i došao je kod svojih na godišnji. Kaže da su u državnoj firmi, u kojoj on radi, zaposlili jednog Somalijca preko reda samo zato da im nitko ne može reći da su rasisti jer nemaju zaposlenih Afrikanaca. To je, kaže, jedini Somalijac za kojeg zna da se zaposlio dok su u njegovom gradu tisuće nezaposlenih ljudi iz te zemlje.

Švedska je još prije desetak godina bila zemlja kojoj se divio cijeli svijet, a posebno su se zbog njenih progresivnih politika ljevičari diljem svijeta pozivali na nju. Danas je predmet sprdnje, pa čak i za druge skandinavske narode. Norveška ministrica integracije kaže: "Nećemo biti kao Švedska". Liberali u Danskoj, koji su tamo na vlasti, kažu: "Ne želimo da se Danska pretvori u Bliski istok i završi kao Švedska". Švedska je tako od iznimno pozitivnog primjera postala loš primjer, ono što jedna zemlja ne želi postati. Zanimljivo je da svi to vide osim samih Šveđana.

Vladajući socijaldemokrati u Švedskoj na rastući problem nezaposlenih imigranata odgovaraju najavom novog podizanja poreza. Prema anketama najpopularnija stranka postala je antiimigrantska "Švedski demokrati", ali ona uživa tek 25 do 30 posto podrške. To je ekipa koja samo zbog svojih negativnih stavova o ovakvoj imigraciji proživljava napade mainstream medija da su desni ekstremisti, radikali, neonacisti itd. Najvjerojatniji ishod izbora, koji će se održati u rujnu, bit će velika postizborna koalicija svih ostalih stranaka kako bi spriječili desničare da dođu na vlast, jer bi u protivnom to bila neviđena sramota za Šveđane.

Znate da ja imam maksimalno liberalne stavove i po pitanju multikulturalnosti, imigracije itd, ali ovo što Šveđani rade - oni su prevršili mjeru s političkom korektnošću. Došli su u fazu kad se ljudi boje glasno reći da im nešto smeta jer će od ostatka društva biti odbačeni i posramljeni kao neonacisti. Iako to nije državna represija, to je društvena represija koju su si građani sami nametnuli. Ipak, mislim da je presudan utjecaj na takve radikalne stavove u društvu odigrao obrazovni sustav uz medije. Oni su stvorili društvo u kojem je prešutno zabranjeno imati bilo koji drugačiji stav od maksimalnog društvenog liberalizma i progresivizma. Svaka kritika je ušutkana. Njihovi konzervativci su po društvenim pitanjima ljevije od hrvatskog SDP-a.

Budućnost Švedske vrlo je upitna. Matematička računica kaže da to ne može tako funkcionirati dovijeka i da bi socijalna država, uključujući zdravstveni i mirovinski sustav, mogla brzo doživjeti krah. Šveđani bi to mogli spriječiti - kad bi htjeli vidjeti. Ali ne žele ni vidjeti pa vjerojatno neće ništa ni učiniti. Jer kad bi promijenili pravila kod imigracije, morali bi priznati da je njihova metoda vođena filantropijom, a ne ekonomskim interesima, potpuni fijasko.