Točno jedna godina prošla je otkako je režim u Venezueli bez ikakvog objašnjenja i optužbe oteo i zatočio političku aktivisticu Mariju Oropezu. Ova 31-godišnja aktivistica bila je koordinatorica u liberalnoj stranci Vente Venezuela i predsjednica venezuelanske podružnice ženske libertarijanske organizacije LOLA (Ladies for Liberty Alliance).

Oropeza je aktivno sudjelovala u prosvjedima protiv socijalističkog režima Nicolasa Madura nakon izbora 28. srpnja 2024. na kojima je, prema službenim rezultatima, Maduro uvjerljivo pobijedio. Oporba i strani promatrači ne priznaju rezultate tvrdeći da su izbori bili nepravedno namješteni i da su glasači prevareni. Režim je na građanske prosvjede odgovorio represijom - uhitivši tisuće prosvjednika, često bez optužbe, a Madurov protukandidat, nezavisni Edmundo González Urrutia, kojeg je podržala cijela oporba, morao je pobjeći u Španjolsku da bi izbjegao uhićenje.

Njeno uhićenje dogodilo se u sklopu niza tzv. "Operacije kuc kuc" gdje su državni agenti bez policijskih obilježja protupravno upadali u stanove aktivista i odvodili ih u nepoznato. Tijekom live streaminga na Instagramu, netko je zakucao na njena vrata. Na videu se čuje kako ih ona pita tko su, zašto su došli i imaju li sudski nalog. "Nisam ništa učinila, ne možete ući!", a oni nasilno provaljuju bez odgovora i odvode ju. To nije učinila policija nego državna obavještajna služba. Prethodno su osigurali cijelu ulicu, tako da nitko ne čuje njene pozive upomoć. Tjednima kasnije državna televizija je objavila svoju verziju njenog streaminga, editiranu i uz glazbu koja pjeva "One, two, Freddie is coming for you". To je bilo s razlogom da prestraše svakoga tko se usudi podići glas protiv režima.

Prema riječima stranačkih kolegica, Oropeza je među glasnijim protivnicima režima zadnjih 7 godina i očekivala je da bi joj se to moglo dogoditi. Svejedno, usprkos brojnim mogućnostima da napusti zemlju, odlučila je ostati i boriti se za slobodu u Venezueli. Kažu da je "pravi domoljub". Nadala se da ipak, ako ne prekrši zakon, režim neće imati opravdanje za uhićenje. Tu se prevarila.

Godinu dana kasnije, Oropeza je i dalje u zatočeništvu bez ikakve optužbe i bez prava na odvjetnika. Njena obitelj neumorno traži odgovore od državne vlasti i usprkos kritikama stranih diplomacija, ona, kao i još tisuće političkih zatvorenika u Venezueli, nemaju nikakva prava.

Podsjetimo, u siječnju je pred inauguraciju starog-novog predsjednika Madura, nakon jednog građanskog prosvjeda, na sličan način oteta i predsjednica stranke Vente Venezuela, Maria Corina Machado. Tada su reagirali novoizabrani američki predsjednik Donald Trump, talijanska premijerka Georgia Meloni i nekolicina drugih državnika pa je vlast popustila i pustila ju na slobodu praveći se da nemaju pojma o otmici. Machado je nakon puštanja objavila video u kojem se zaklinje da neće prekinuti kritizirati režim i tražiti nove izbore jer "ovo je dokaz da se režim boji nas, a ne mi njega".

Vente Venezuela je inače najjača oporbena stranka u toj zemlji. U programu se zalažu za slobodu govora, medija i trgovine, privatizaciju državnih poduzeća i imovine, oslobađanje svih političkih zatvorenika i okretanje Venezuele SAD-u i drugim zapadnim demokracijama. Državni mediji ih etiketiraju kao fašiste. Na lanjskim izborima stranka nije smjela kandidirati svoga kandidata jer je država prethodno svim poznatijim članovima zabranila kandidaturu, što je potvrdio i njihov Ustavni sud u odluci koju osporavaju i oporba i zapadne zemlje. Tako da je stranka podržala nezavisnog kandidata Gonzaleza Urrutiju. Nakon izbora oporba je tvrdila da je Urrutia pobijedio, a vlast da je pobijedio kandidat Socijalista, dugogodišnji predsjednik Nicolas Maduro.

Maduro je na vlasti u Venezueli od 2013. godine kad je naslijedio "revolucionara" Huga Chaveza. Chavez je prvi put pobijedio 1998. obećavši velike reforme i "treći put". To su mnogi ljevičari na Zapadu nazivali "socijalizam za 21. stoljeće". Nakon izborne pobjede organizirao je referendum na kojem su građani Venezuele promijenili Ustav. Novi Ustav sadrži niz socijalističkih politika - jamstva besplatnog zdravstva, školstva, radnih mjesta i stanovanja. Chavez je do 2008. proveo opću nacionalizaciju svih vitalnih poduzeća i resursa, medija i ruda. Tada su već počeli prvi problemi - inflacija je postala uobičajena i konstantno je rasla da bi 2009. već bila iznad 30 posto.

To se brzo zakotrljalo i došlo do dugih redova za najophodnije namirnice kojih je bilo sve manje. Nakon Chavezove smrti, njegov nasljednik je proveo opće razoružavanje nacije i potom represiju. Do 2017. inflacija je prešla 1.000 posto i novac je potpuno izgubio vrijednost. Velike prosvjede gladnih građana vlada je gušila aktiviranjem vojske na ulicama. Svaki izbori otad bili su namješteni, a politički protivnici protjerivani iz zemlje ili zatvarani pod izlikom da rade za Ameriku, odnosno nacionalnog neprijatelja. Vlasti za nedaće lokalnog stanovništva optužuju američke sankcije. Svjetski čelnici su u više navrata kritizirali venezuelanski režim, ali ništa konkretno osim ekonomskih sankcija nisu učinili.

Tisuće političkih zatvorenika za to vrijeme čami u zatvoru i nada se nekoj promjeni. Venezuela treba međunarodnu pomoć jer narod je razoružan i nemoćan, a vlast sve represivnija.

Citirat ću članak koji je Maria Oropeza napisala 2019. godine, naslovljen Socijalizam je prijevara:

"Učili su nas da su bogataši protiv nas; danas su oni bogati, a mi smo siromašni.

Pričali su nam o domorodačkom stanovništvu; danas masakriraju naše Pemone.

Rekli su nam da će ljudima uzeti sredstva za proizvodnju; sve su eksproprijirali i doveli do bankrota.

Pričali su nam o jednakosti; danas majke provode duge sate u redovima kako bi kupile brašno.

Pričali su nam o besplatnom obrazovanju; danas stopa napuštanja škole prelazi 40%.

Pričali su nam o besplatnoj zdravstvenoj skrbi; danas ljudi umiru u bolnicama zbog nedostatka lijekova i osoblja.

Pričali su nam o ekologiji, a njihova je mafija uništila naše šume u potrazi za zlatom.

Pričali su nam o ljubavi prema djeci; danas većina naše djece ide u krevet bez jela.

Pričali su nam o ljubavi prema starijim osobama; danas čekaju u beskrajnim redovima kako bi primili mirovinu koja nije dovoljna za kupnju lijekova za visoki krvni tlak.

Pričali su nam o građanskoj moći; danas je svakome tko se pobuni protiv njih zajamčen zatvor, prisilno progonstvo ili grob.

Pričali su nam o radničkoj klasi; danas liječnici i učitelji zarađuju manje od 6 dolara mjesečno.

Pričali su nam o slobodi izražavanja; ugasili su slobodne medije, progonili, zatvarali, pa čak i ubijali novinare jer su obavljali svoj posao.

Pričali su nam o samoodređenju naroda; danas imamo mješavinu Kube, Kine i Rusije.

Govorili su nam o slobodi; danas je više od 4.000.000 Venezuelanaca pobjeglo s ovih granica - avionom, autobusom i pješice.

Prevarili su svaku osobu koja je ne samo glasala za njih, već im je i vjerovala, iznova i iznova. Nadali su se da će njihov plan uspjeti i potaknuti Venezuelu napretka, ali šteta koja je nanesena čini se nepovratnom.

Ponašali su se poput moćnih životinja, ismijavajući sve, namjerno uzrokujući glad i smrt milijuna Venezuelanaca. Nakon 20 godina, mafija nikako da dođe do kraja."