"Kao prvo, ono što je neprihvatljivo i mislim da ministarstvo treba razmotriti još jednom liberalizaciju taksi tržišta koju su napravili. Imamo situaciju da taksi vožnje po Gradu Zagrebu mogu koštati i po 100 eura", požalio se zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Tomaševića jako žulja ta "liberalizacija" jer, po vlastitom habitusu, kao poklonik neomarksističke "degrowth" ideologije, mora mrziti sve što ima veze s osobnom slobodom. Njemu je neprihvatljivo da ljudi mogu dobrovoljno razmjenjivati usluge ili obavljati robnonovčane transakcije, a mimo državnog određivanja cijene.

Država d'uradi nešto!

No, pustimo sad njegove ideološke preferencije i razloge zbog kojih mu smeta sloboda. Ispitajte na trenutak njegove navodne razloge (zapravo izgovore) i argumente zbog kojih traži od HDZ-a da kontrolira taksi vožnju.

Tomašević, dakle, tvrdi da ima taksista koji će "nabiti cijenu" i tako "prevariti" nekog "starijeg građanina ili turista".

Za to postoji puno lakše, bezbolnije i jeftinije rješenje od državnog intervencionizma - korištenje inteligencije i osobna odgovornost.

Korisnici Ubera, Bolta i drugih aplikacija za prijevoz građana mogu unaprijed vidjeti predviđenu cijenu za svaku pojedinu vožnju prije pozivanja taksija, baš zato da ne budu prevareni. Pa ako vam je cijena previsoka, odbijete vožnju i tražite drugog vozača.

Oni koji, pak, ne koriste taksi aplikacije mogu jednostavno pitati taksista prije kretanja: "Gospodine (ili gospođo), a koliko će me ta relacija koštati?". Nije teško! Taksist vam je dužan odgovoriti. Ako kaže "100 eura", jednostavno kažete: "Hvala, uzet ću neki drugi taksi" i potražite povoljnijeg. Hvala Bogu, barem taksija, i to pogotovo u Zagrebu, ima dovoljno upravo zahvaljujući liberalizaciji koja Tomaševiću toliko smeta.

Liberalizacija taksi usluga učinila je korištenje taksija dostupnim prosječnom građaninu, čak i onima s primanjima znatno nižim od hrvatskog prosjeka. Netko će se žaliti na kvalitetu pojedinog taksija, što se svakako može dogoditi, ali i za to postoji tržišno rješenje - idući put tražite drugoga.

Ako netko ne zna pitati za cijenu prije kupovine proizvoda ili usluge, to znači da mu/joj je svejedno koliko će ona koštati pa sve ove navodno zabrinute jadikovke profesionalnih signalizatora vrlina s rukama u vašem džepu jednostavno nemaju smisla.