Transfobija nije neuobičajena, ona je danas vrlo raširena pojava. Postoji vrlo jednostavan način da je se riješimo.

Jučer je održan prvi regionalni marš transrodnih osoba u Zagrebu u kojem su sudjelovali trans aktivisti iz Hrvatske i susjednih zemalja. Za divno čudo, nikakvih incidenata nije bilo. Čak su izostale i prijetnje smrću (što je bio slučaj prethodnih godina kad su se u javnosti pojavile prve transrodne osobe).

Međutim, velika doza animoziteta u javnosti još uvijek se osjeti, u što se možete uvjeriti ako pogledate komentare na Facebook stranicama mainstream portala nakon izvještaja s marša. Hrvati su tijekom godina evoluirali pa su komentari daleko bezazleniji nego lani, ali i dalje prevladavaju prilično primitivne i besmislene uvrede. Kao, "ljudi nemaju za kruh, a oni se ovako nameću", "što ikoga ima biti briga, zadrži svoj identitet u svoja četiri zida" i slično. Nisu izostali, naravno, ni pozivi za Vrapče. Ali drago mi je što nisam još vidio nijednu ozbiljnu prijetnju ubojstvom niti pozive na nasilje, to je napredak.

Moj stav po pitanju transrodnosti je jasan, ja sam ga iznio već u više navrata. Svatko treba imati jednaka prava, a pravo čovjeka na samoodređenje je srž liberalizma. Čovjek ne pripada naciji niti državi, pripada samome sebi. I kao takav, treba imati mogućnost da se rodno odredi onako kako on ili ona želi. Država koja komplicira procedure za promjenu spola u dokumentima, traži od ljudi dokaze o nekakvim operacijama, zapravo ne želi priznati građanima to temeljno pravo. U toj borbi ih trebamo apsolutno podržati, ali činjenica je da s hrvatskom birokracijom probleme imamo manje-više svi, a ne samo transrodne osobe. Općenito to s dokumentima u 21. stoljeću je glupo pitanje, kad se sve može vrlo lako voditi online.

Dakle, neka se ljudi identificiraju kako žele i ja ću rado prihvatiti da oslovljavam bilo koga onako kako on ili ona želi. Ali ne možemo to tražiti od svakoga, pa će oni koji u tome vide neki problem odbiti oslovljavati transrodne osobe onako kako one žele i to je također OK. Sloboda treba biti za svakoga, a u slobodnom društvu moguće je da tu slobodu imaju i transrodne i transfobne osobe. Jedino pravilo je da nitko nema pravo inicirati nasilje.

Meni je sve to razumljivo dok ne počnu pričati o nekakvim "inter" i "nebinarnim" forama. Tu se izgubim. Koliko god bio liberalan, nemam volje pratiti te stvari o fluidnom spolu, čestim promjenama roda, ne-znam-koliko-rodova-ima i slično. Zakomplicirali su to do besvijesti! A kako tek reagiraju oni manje liberalni kojima te stvari jako idu na živce?

Problem koji transrodne osobe imaju puno je dublji od samog zakonskog priznavanja jednakosti. Kao i kod svake pojave koja je relativno nova (jer još donedavno uopće nisu postojali uvjeti da se osobe s takvim sklonostima javno i slobodno identificiraju kao trans), društvo ima probleme s prihvaćanjem. Pa proživljavaju razne neugodnosti. To nije pitanje zakona i tu državni aparat, sam po sebi, ne može niti bi uopće trebao nešto učiniti. To je pitanje zrelosti društva i tolerancije, a ona se gradi s vremenom.

Vjerujem da nije nimalo ugodno ljudima koji svakodnevno proživljavaju razne "sitne" provokacije i neugodna pitanja vezana za njihovu intimu. Probajte se staviti na trenutak u njihovu kožu. Nitko ne želi proživljavati takve stvari.

Rješenje je jednostavno. Ako imate negativne emocije vezane za transrodne osobe, samo se držite one stare poslovice: ne činite drugima ono što ne biste voljeli da drugi čine vama. Prije nego što postavite neko neugodno pitanje ili ako poželite provocirati na Facebooku, postavite sebi pitanje kako biste se vi osjećali da to netko vama radi. Skroz je jednostavno!

Nadam se da sam ovim tekstom nekome pomogao da lakše prebrodi svoju fobiju. Transfobija danas nije nešto strašno niti je rijetkost, ona je vrlo raširena iz jednostavnog razloga što većina ljudi teško može prihvatiti promjenu spola kao nešto "prirodno". To je zato što mi gledamo na stvari iz vlastite perspektive. Ali upravo iz tog razloga dolazi do zablude, jer naša perspektiva nije svačija perspektiva. Nemaju svi ljudi ista razmišljanja niti su rođeni s istim nagonima. Kad to prihvatimo, puno je lakše prebroditi i takvu fobiju.

Trans prava su naša prava jer koliko slobode imaju oni najomraženiji u društvu, toliko je naše društvo slobodno. Kad se zalažete za prava i slobode svojih neistomišljenika, to je najbolja obrana vaših osobnih prava i sloboda.

I na kraju, odgovor na omiljeno pitanje: koji k*rac sad oni meni tu paradiraju? Zašto ne zadrže svoju seksualnost u svoja četiri zida?

Upravo zato, upravo zbog takvih pitanja i imaju pravo što "paradiraju". Dok god u društvu prevladava animozitet, njihovi će marševi itekako imati smisla. Marševi manjinskih skupina koje osjećaju bilo kakvu potlačenost najbolje su vježbe demokracije i tolerancije za ostatak populacije. Oni su sad marširali, neke su time razljutili. Sljedeće godine će takvih biti manje. Za dvije-tri godine, naviknut ćete se na njih. Mission accomplished.