Protekcionizam štiti domaću industriju, njene cijene i radna mjesta! To je glavni argument koji ćete čuti i od socijalista i od nacionalista kad pričaju o ekonomskoj politici. Tarife, odnosno uvozne carine, samo su jedan od načina kako političari mogu uvesti protekcionizam i tako "zaštititi" domaću proizvodnju. To čine na račun kupaca i drugih proizvođača koji nabavljaju sirovine izvana, ali..."moramo zaštititi našu industriju, pomoći našoj proizvodnji i izvozu...".

Kad je Donald Trump počeo razmišljati o uvođenju visokih carina na željezo i aluminij, američki proizvođači željeza bili su među najvećim zagovarateljima te odluke. Tvrdili su da je to jedini način da se spasi američka proizvodnja od "nepravednog uvoza". Prošlo je skoro 9 mjeseci od Trumpovog potpisivanja izvršne uredbe o carinama i skoro 6 mjeseci od njenog stupanja na snagu. Kako ide američkoj industriji željeza?

U trenutku kad je Trump potpisivao svoju uredbu dionica korporacije US Steel vrijedila je 37 dolara i bila je u uzlaznoj putanji. Nakon toga njena vrijednost je počela padati da bi danas vrijedila samo 17 dolara. Dakle, vrijednost se više nego prepolovila!

US Steel je najveći, ali naravno, ne i jedini proizvođač željeza u SAD-u. Međutim, sličnu sudbinu dijele i ostali. Od 13 najvećih željezara, samo jedna nije pretrpjela gubitak vrijednosti otkad je Trump potpisao uredbu o carinama. Prosječni gubitak njihovih dionica iznosi oko 25 posto.

Naravno, vrijednost dionica ne ovisi samo o Trumpovoj vanjskoj politici i trgovini, to su samo neki od faktora koji na nju utječu. Ali očito čak ni protekcionizam ne može zaštititi američku industriju čelika. Izgleda da joj uopće ne pomaže nego odmaže. Ako je Trump htio da Ford plaća godišnje milijardu dolara da bi zaštitio domaću proizvodnju, a domaća proizvodnja drastično gubi na vrijednosti, koja je onda korist od takve politike?