Predstavlja li iznajmljivanje vodenih skutera i sličnih, manjih plovila, osobama bez odgovarajućih vozačkih dozvola doista nešto što treba regulirati ili dodatno kažnjavati kao što to traže mediji? Odnosno, je li navedeno doista problem hrvatskog turizma koji narušava sigurnost kupača, ostalih sudionika u prometu, ali i same vozače i osobe na takvim plovilima?

Iako je iznajmljivanje motornih plovila, a ponajprije vodenih skutera, iz ljeta u ljeto sve popularnije u Hrvatskoj, zakonodavac uporno zanemaruje riješiti taj problem na način da je isti životno izvediv čime bi svakako olakšao iznajmljivačima poslovanje, a vozačima povećao užitak same vožnje znajući da sve rade sukladno zakonu zemlje u kojoj su došli. Naravno, ili domaćim gostima, sasvim svejedno.

Postavlja se pitanje zašto to zanemaruje i kako taj problem riješiti. No, krenimo ispočetka.

Ponajprije bih spomenuo kako je trenutno zakonodavac predvidio iznajmljivanje vodenih skutera na način da osoba koja ga želi voziti mora imati odgovarajuću vozačku dozvolu izdanu od strane Lučke kapetanije. Nažalost, jasno je da spominjanje upravnog postupka za stjecanje bilo kakve dozvole označava dugotrajno vrijeme, a ne baš trenutno, kakvo je potrebno za ovaj pravni odnos. Želite iznajmiti skuter sada, ne za pola godine.

Iznajmljivanje vodenih skutera je u današnjem svijetu moguće gotovo svuda gdje postoji izlazak na more ili jezero. Prvo iz razloga što govorimo o poslovanju u kojemu se može relativno dobro zaraditi ovisno o mjestu gdje se iznajmljuje, kao i o samoj turističkoj sezoni što uzimajući zadnjih par sezona u Hrvatskoj znači čisto solidne brojke. Štoviše, uzimajući u obzir da se cijene do 15 minuta vožnje kreću od 200 kuna pa do 500 i više stotina kuna ovisno o sezoni, ali i o modelu plovila kojeg odaberete, za očekivati su ne tako mala primanja. Jasno, treba uzeti u obzir i rashode koje iznajmljivač ima poput prava na koncesiju, samo plovilo, servisi, registracije itd. No, uz sve to, neto zarada može biti sasvim solidna. Drugi razlog je sve veća potražnja. Prije desetak godina mogli smo samo slušati legende o tome tko i gdje iznajmljuje te bi to u pravilu bila fizička osoba koja je to radila "na crno".

Danas je situacija znatno drugačija. Vodene skutere, a kako je to često krivo u medijima prikazano, ne voze samo bogati turisti ili pripadnici "zlatne mladeži" već si vožnju može priuštiti gotovo svatko tko želi okusiti i isprobati užitak koji taj sport pruža. Naravno, cijene variraju od sezone do mjesta gdje se iznajmljuje, pa do modela samog plovila. No, u pravilu si gotovo svatko tko je došao na more ljetovati može priuštiti vožnju na 15 minuta.

E sad, u zadnjih desetak godina iznajmljivanje vodenih skutera je svakako napredovalo u pitanju regulacije samog odnosa. U samim počecima iznajmljivanja ovakvih i sličnih plovila gotovo cjelokupni odnos je bio protuzakonit. Najčešće je bila riječ o fizičkim osobama koje bi iznajmljivale vlastiti skuter osobama koje bi se htjele provozati. Dakle, imali smo s jedne strane iznajmljivača – osobu koja plovilo za vlastite potrebe iskorištava u gospodarske svrhe i s druge – osobu koja u pravilu nema potrebnu dozvolu za upravljanje takvim vozilom.

Iako su iznajmljivači tijekom godina osnovali obrte ili trgovačka društva čija je djelatnost primarno iznajmljivanje plovila te pritom pribavili dozvolu – koncesiju, zakonodavac je propustio riješiti problem s drugom stranom odnosa, odnosno s turistima koji dolaze u pravilu na kratko vrijeme boraviti na moru te se pritom provozati i uživati razgledavajući more i obalu iz neke druge perspektive ili čisto žele uživati u vožnji koju pravilnim rukovanjem ta plovila obećavaju. A za propust zakonodavca, jasno, odgovaraju iznajmljivači, kao i krajnji korisnik usluga odnosno vozač.

Zamislimo na primjeru gdje ste došli na more s partnerom i želite se zajedno provozati i uživati u vožnji na moru. Novac imate, prsluke imate, no nemate ni Vi ni Vaš partner nikakvu dozvolu za upravljanje vodenim skuterom. Uostalom što će Vam? Nemate nikakvo plovilo u vlasništvu, već ste na odmoru i želite se samo provozati do obližnje uvale ili otoka.

Iznajmljivač koji je već u pravilu naučen da iznajmljuje plovila bez dozvola jer inače ne bi zaradio gotovo ništa ili bi svakako ostao u minusu, daje Vam ključ, kratko Vam govori kako se upravlja plovilom te Vas pušta da uživate. No, na putu do otoka, zaustavlja Vas Lučka kapetanija koja ponajprije utvrđuje kako ne samo da nemate vozačku dozvolu već nemate sa sobom niti prometnu te konstatira eventualno i druge prekršaje koje ste počinili. Lučka kapetanija Vas zatim prekršajno u pravilu kažnjava, ali isto tako može pozvati inspekciju koja će ustanoviti da iznajmljivač iznajmljuje plovila osobama koja za to nisu stekla uvjete te će i njega nadležno tijelo, u pravilu Inspekcija, novčano kazniti. A ne govorimo o malim kaznama.

Ukoliko se kao proteklih dana dogodi kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom koju je prouzročio vozač koji nije smio upravljati plovilom, stvari postaju sve kompliciranije za sve sudionike ovog pravnog odnosa odnosno svi su potencijalno izloženi kaznenom progonu. Budući je riječ o odnosu koji isto kao u cestovnom prometu, može uzrokovati štetu, ali i smrt osoba, potrebno ga je pravno regulirati, iz istih razloga zbog kojih reguliramo vožnju automobilom.

Kao što sam na početku naveo, iznajmljivanje vodenih skutera nije nešto što je specifično za Hrvatsku niti smo mi po tome prepoznati ili smo isto izmislili. Pa zašto je onda pobogu toliko teško zakonodavcu pogledati kod razvijenih država zakonsku regulativu spomenute problematike i od boljeg učenika jednostavno isto prepisati odnosno implementirati u naše zakonodavstvo umjesto trenutnog, ranije spomenutog stanja?

Odgovor na zašto, osobno ne znam. Iz vlastitog iskustva znam da vozače vodenih skutera na moru zapravo puno češće kontrolira Lučka kapetanija nego li što se to u medijima prikazuje. Ili barem puno češće se kontrolira njih nego li kapetane jahti, jedrilica i drugih brodica. Razlog je jednostavan. I sami policajci znaju da ukoliko je vozač vodenog skutera turist da isti gotovo sigurno nema vozačku dozvolu jer su svjesni procedure za pribavljanje dozvole te kako je za istu potrebno kupovati famozne biljege, pročitati skriptu, naučiti vezati koji čvor, slikati se, uplatiti pristojbu, čekati ispit, a sve za što bilo koji turist, bio on domaći ili strani, jednostavno nema vremena. Dok naravno, kapetani jahti, većih jedrilica, i brodica u pravilu imaju sve dokumente jer je za njihovu vožnju, a za razliku od vodenih skutera i manjih plovila, potrebno daleko veće znanje i višegodišnje iskustvo. Osim ako čine vidljivi prekršaj na moru, kapetanija će ih doista rijetko zaustavljati.

Ne regulirajući problem na odgovarajući način s iznajmljivanjem vodenih skutera, zakonodavac tako ostavlja u pravilu gotovo siguran prihod države prilikom svakog zaustavljanja vodenog skutera od strane Lučke kapetanije. Na taj način se proračun puni za prekršajnu kaznu plaćenu od strane samog vozača, kao i potencijalno punom većom kaznom koja je zapriječena samim iznajmljivačima.

Ne treba izmišljati toplu vodu. Navest ću po meni genijalan primjer kakav je uveden na Floridi, a koji sam osobno ne tako davno prošao. Florida, kao izrazito turistička država, svoj je problem s vožnjom vodenih skutera bez dozvole riješila na način da je djelomično prenijela upravne ovlasti Lučke kapetanije samim privatnicima – iznajmljivačima, na način da ih je ovlastila da izdaju privremene dozvole za upravljanje vodenim skuterima i manjim plovilima legalno, do 90 dana, turistima ukoliko ispunjavaju uvjete. Uvjet je da položite pismeni ispit kod samog iznajmljivača. Naime, svaki iznajmljivač ima skripte koje daje svojim potencijalnim kupcima da ih prouče te kada smatraju da su spremni, daje im ispit na rješavanje. Skripte su kratke, sažete, sadržavaju sve osnove o samom plovilu koje planirate iznajmiti, kao i osnovna pravila vožnje na moru u nadležnosti Floride. Ukoliko ga turist prođe, iznajmljivač im u ime države izdaje posebnu privremenu dozvolu.


Privremena dozvola za upravljanje vodenim skuterima, izdana od strane privatnika na Floridi 2016.

Naravno, i na Floridi znaju da je iskustvo vožnje vodenim skuterima najbolja škola, ali su isto tako svjesni da turist koji posjeti njihovu državu ne planira više dana gubiti po nadležnim lučkim kapetanijama i gubiti vrijeme i novac kada bi to uveli, već bi time i dalje problem postojao. Iz tog su razloga odlučili barem minimalno obrazovati vozače o svojim pomorskim zakonima te ih upoznati sa samim skuterom i njegovim upravljanjem. A tko će to brže i efikasnije učiniti nego privatni sektor, kojem su iz istog razloga prenijeli spomenute ovlasti.

Na ovaj način je u cijelosti zakonski pojednostavljen i kao takav postao životno izvediv poslovni odnos na obostrano zadovoljstvo kako iznajmljivača tako i osobe koja je skuter iznajmila. Iznajmljivač ne mora strahovati od raznih prekršajnih kazni inspekcije, a vozač može mirno uživati u vožnji znajući da je sve regulirano odnosno da ne čini nikakav prekršaj (bar ne u odnosu na protuzakonito upravljanje vozilom).

Naposljetku ono najvažnije, svjesni su da jedino obrazovanje može smanjiti broj nesreća. Ne znamo bi li ovaj način iznajmljivanja doveo do izbjegavanja nedavnih tragičnih slučajeva, no znamo da trenutno stanje sigurno ne bi.