Peter Navarro, trgovinski savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa i arhitekt politike aktualnog trgovinskog rata koji SAD vodi protiv skoro cijelog svijeta, napisao je gostujući članak za Financial Times u kojem je iznio svoje razloge i opravdanja za iniciranje takvih politika.

Navarro u članku ponavlja poznate stvari koje je Trump već isticao, poput nepravedne trgovine i problema trgovinskog deficita koji po njima koči razvoj SAD-a i uništava američki srednji sloj. Tvrdnje o navodnoj krivnji međunarodne trgovine za nedaće u Americi, bile te nedaće stvarne ili imaginarne, teško bi se mogle objasniti činjenicama jer SAD je cijelo vrijeme tijekom posljednjih 20-ak godina imao snažniji i brži ekonomski razvoj od Europske unije, Kanade, Japana i drugih razvijenih gospodarstava.

Međutim, neke stvari koje Navarro navodi moraju se priznati kao točne. To su stvari o kojima smo i ovdje na Liberalu više puta pisali i upozoravali. Mnoge zemlje, uključujući Europsku uniju, imaju nepravedan tretman prema uvozu i to često baš prema uvozu iz SAD-a.

Carine su politika korupcije

Carine su nepravedne prema SAD-u. Dok je SAD imao carine na najnižoj razini, velika većina ostalih zemalja ih je imala dvostruko, trostruko ili višestruko puta više. Zašto? To je rezultat korupcije.

Ljudi pogrešno smatraju da se carine uvode zbog zaštite domaće industrije. Uvode se zbog zadovoljavanja pojedinih snažnih lobija koji vrše pritisak na zakonodavce i izvršnu vlast bilo preko medija koje financiraju ili direktno potkupljujući same političare. Ako pogledate popis zemalja s najvišim carinama, vidjet ćete da taj popis prilično točno korelira s popisom najkorumpiranijih država.

Europska unija ima, u odnosu na ostatak svijeta, relativno niske carine. Ali pogledajte na koje proizvode su one najviše - ako zanemarimo duhan i slične stvari koje se oporezuju i iz zdravstvenih razloga, tu su automobili. Zašto EU carini automobile s 10 posto? Zato što je europska autoindustrija jedan od najjačih lobija u Bruxellesu. Nisu oni izborili samo visoke carine, tu je još cijeli niz propisa koji su uvedeni s prvenstvenom namjerom da sačuvaju domaće tržište što više za domaću autoindustriju. Jedini razlog zbog kojeg se Tesla uspio probiti na europsko tržište, to je zbog državnih subvencija za kupovinu električnih vozila.

Čini se prilično besmisleno - prvo im nabiješ visoku carinu, a onda subvencioniraš kupcima kupovinu tih istih automobila. Ali takav je birokratski sustav, imate dva različita lobija (u ovom slučaju lobi autoindustrije i klimatski lobi), oba su jaka u Bruxellesu i svaki je sebi izborio jedan propis. Iz perspektive birokrata, to ima savršenog smisla.

Necarinske barijere

Isto tako, Navarro je u pravu kad kaže da su carine najmanji dio problema, da je puno veći problem u nizu necarinskih propisa kojima se diljem svijeta namjerno suzbija američki uvoz.

Opet ću navesti primjer iz EU jer mi živimo u EU i to bi nam trebalo biti važnije od onoga što se događa, recimo, u Aziji.

Europska unija ima standarde hrane, GMO propise i slične regulacije koje efektivno zabranjuju ili čine uvoz hrane iz Amerike neisplativim. To je rezultat poljoprivrednog lobija koji je uvjerljivo najjači lobi u Europi, puno jači i od klimatskog i od autoindustrije. Toliko je jak da je uspio i presude WTO-a učiniti nebitnima i neprimjenjivima.

Zahvaljujući poljoprivrednom lobiju, građani Europe su uvjereni da se hrane puno zdravije i bolje od Amerikanaca, da je američka hrana "smeće", da je dobro što naša Europska komisija toliko snažno regulira hranu u trgovinama. Što se zdravlja tiče, možda u tome ima istine, ali dobar dio toga je čista propaganda.

Američki poljoprivrednici su superiorni jer koriste bolje tehnologije, mogu proizvesti više proizvoda na manjim površinama i u kraće vrijeme. Kad bi američki poljoprivredni i prehrambeni proizvodi dobili otvoreni pristup tržištu Europske unije, kao što to imaju europski proizvodi u SAD-u, Europa bi bila preplavljena jeftinijom hranom.

To bi učinilo potrošače bogatijima i uvelike smanjilo udio onih koji žive u riziku od siromaštva. Ako netko možda ne razumije kako jeftinija hrana ekonomski utječe na kupovnu moć - kad netko troši manje novca na jednu stvar, ostat će mu više novca za druge stvari. Automatski postaje bogatiji jer mu se povećava kupovna moć.

S druge strane, to se sigurno ne bi svidjelo europskim poljoprivrednicima i prerađivačima hrane. Poljoprivrednici bi blokirali sve gradove, u Francuskoj bi izbila revolucija. To je razlog zašto europske države ignoriraju presude WTO-a po kojima su trebale ukinuti pretjerane regulacije postavljene s isključivom svrhom blokiranja američkih prehrambenih proizvoda i žitarica. Poljoprivredni lobi je jači od WTO-a i bilo kakve pravde.

Međutim, Europa se nije zaustavila samo na "zaštiti" domaćeg tržišta od jeftinije uvozne hrane. Posljednjih godina Europska komisija se okomila na američke tehnološke kompanije. TSA, zakon o zaštiti od "štetnog" govora na internetu, donesen je sa svrhom maltretiranja američkih kompanija. I u tome je prethodnih godina EK bila prilično aktivna i agresivna. Zakon o regulaciji umjetne inteligencije također nameće hrpu besmislenih prepreka prvenstveno američkim kompanijama. Može li itko to opravdati?

Kad to sve uzmemo u obzir, mora se priznati da Trump i njegova ekipa nisu ljuti bez razloga. Amerika ima svako pravo braniti svoje interese i tražiti pravednu igru od trgovinskih partnera. Europski mediji, uključujući jugoslavenske, prikazuju to kao jednostrani i ničim izazvani rat jedne države protiv ostatka svijeta, ali to nije baš tako.

Mediji su ovdje cijelo vrijeme ignorirali ili čak poticali i navijali za nepravedni tretman Europske unije prema američkim kompanijama i još uvijek glume kao da toga nema. To je licemjerje europskih elita i njihovih glasnogovornika u medijima na koje ukazujem već dugo i koje nas je već skupo koštalo, a nažalost, koštat će nas još puno više.

Zašto Navarro i Trump svejedno nisu u pravu?

Ništa od toga, međutim, ne opravdava nedavne i aktualne postupke predsjednika Donalda Trumpa i njegove administracije.

Da, nepravde prema američkom izvozu postoje i trebalo ih je riješiti, ali ovo nije dobar način. Rat carinama je jednostavno preskup i neće pogoditi samo američke trgovinske partnere i kompanije izvan SAD-a, još teže će pogoditi američko gospodarstvo i potrošače - upravo one iste ljude za koje navodno Navarro i Trump rade. To je pucanje u vlastitu nogu da bi nekome nešto pokazao.

Često slušamo kako je to samo "dobra taktika da se dovede druge za pregovarački stol". Ali onda od tog istog Navarra čujemo kako je njima cilj "vratiti industriju u SAD", da želi da se "dijelovi za američke automobile proizvode u SAD-u" i slično.

Svakoj osobi, koja imalo razumije osnove ekonomije, mora biti jasno da takvi zahtjevi nemaju smisla. Američka automobilska industrija neće prosperirati ako bude morala plaćati skuplje dijelove, a to će se dogoditi ako se oni budu proizvodili u SAD-u. I to je samo jedan primjer - oni su odlučni da za SVAKU industriju dovedu sve stanice opskrbnog lanca u SAD. To je doslovno filozofija nacionalne samodostatnosti o kojoj sam već pisao - pročitajte ovdje.

Oni pokušavaju izolirati Sjedinjene Američke Države, čime će nanijeti višestruku štetu vlastitom gospodarstvu, narodu i samoj državi. Najveća snaga SAD-a posljednjih 90 godina bila je upravo u tome što je okupljao savez zemalja diljem svijeta sa zajedničkim temeljnim vrijednostima slobode i napretka, koje su na njega gledale kao na roditelja - uzora i vođu. SAD su od toga imale višestruke koristi - od valute za plaćanje u prekograničnoj trgovini do primata u diplomaciji. Trump kao da se trudi sve to uništiti i zasad mu dobro ide.

Nesuglasice i nepravde u međunarodnoj trgovini mogle su se riješiti na mirniji i taktičniji način bez činjenja nerazmjerne štete vlastitom i svjetskom gospodarstvu.