Brzi napredak, ogromne valuacije i hype u tehnološkim firmama koje se bavi umjetnom inteligencijom nagnale su čak i europske čelnike da revidiraju položaj Europe u tom sektoru. Iako su se briselski birokrati hvalili da će uspostavom regulacija i pravnog okvira riješiti probleme i pritom privući firme i startupe na razvoj i implementaciju umjetne inteligencije u Europi, opet se dogodilo potpuno suprotno.

Donedavno je postojalo samo par ozbiljnih igrača koji su mogli priuštiti razvoj osnovnih modela umjetne inteligencije, prikazano na slici. Europski predstavnik ovdje je Mistral sa zanemarivim udjelom na tržištu.


Izvor

U razvoju novih industrija uglavnom postoje dvije opcije evolucije troška za krajnjeg korisnika. Prva opcija je slučaj sa slike, u kojem par igrača ima dominantni udio u tržištu zbog velikih kapitalnih ulaganja i ostali se ne mogu natjecati. Druga opcija je utrka prema dnu, gdje zbog konkurencije, osnovni modeli postaju sve povoljniji te zapravo nema velikih kapitalnih troškova niti prepreka potrebnih za razvoj tih modela.

Trumpova pobjeda na američkim izborima započinje općenitu deregulaciju države i industrije na čelu s vodećim predstavnicima Silicijske doline što direktno pogoduje već etabliranim američkim tvrtkama. Kako bi situacija po Europu postala još gora, prije par tjedana Kinezi su uskočili u priču sa svojim otvorenim modelom DeepSeek i zapravo potvrdili tezu da je industrija osnovnih modela utrka prema dnu, barem u širokim primjenama.

U praksi to znači sljedeće: najveća vrijednost koju će donijeti AI bit će u samim primjenama, a ne u par zatvorenih modela koji mogu kontrolirati privatni ili javni birokrati i dionici.

Nažalost, Europska unija je tom problemu odlučila nastupiti jedino kako zna, donijela je "Kompetitivni kompas" kako bi "zatvorila inovacijski jaz i stvorila uvjete za inovativne biznise".

Umjesto djelovanja u srž problema, donijeli su plan za subvencije za implementaciju AI-a u poduzeća, plan za "priuštivu energiju" te u isto vrijeme i plan za "dekarbonizaciju" kao i organiziranje raznih odbora, strategija, timova, rukovoditelja itd.

Utrka prema dnu u cijenama u AI industriji otključava Jevonov paradoks, a to je situacija u kojoj zbog tehnološke učinkovitosti cijene resursa padaju, a povećava se potražnja i samim time ukupna iskorištenost tog resursa. Što su AI modeli jeftiniji, to ih više industrija može primijeniti.

Jedna specifičnost AI industrije je i to što takav razvoj situacije može povećati produktivnost ljudskih inženjera koji mogu u petlji povećavati produktivnosti industrije. Međutim, osnovna pretpostavka konkurentnosti onda postaju ulazni troškovi, od kojih su najočitiji cijena električne energije i infrastruktura, odnosno broj podatkovnih centara. Cijena električne energije je u Europi nekoliko puta skuplja nego u SAD-u i Kini dok Europa ima više podatkovnih centara od Kine, ali također puno manje od SAD-a.


Izvor


Izvor

U konačnici, povećanje produktivnosti rezultira smanjenjem broja poslova dostupnih ljudima. Samo po sebi nije problematično, ako je financijska kultura takva da društvo profitira više od produktivnosti, a ne od rada. U SAD-u su radnici dioničari velikih tvrtki te će povećanje produktivnosti direktno utjecati na njihovu financijsku imovinu, bez obzira na gubitak radnih mjesta, za razliku od Europe, što će dalje povećati jaz i tehnološki zaostatak Europe za SAD-om. Američki radnici, menadžeri i direktori imaju puno veće inicijative povećati produktivnost svojih tvrtki, odnosno uzrokovati direktan gubitak (svojih) radnih mjesta, dok većini Europljana to može samo naštetiti u kratkom roku.

Prepreke implementaciji AI-a nisu samo kapitalni troškovi, znanje i stupanj financijalizacije industrije, nego i birokratske procedure, kako u javnim organizacijama, tako i privatnim. Zbog toga će rast produktivnosti biti neravnomjerno raspodijeljen preko različitih industrija. Jedan od sektora gdje će prvo doći do promjena i najvećeg povećanja produktivnosti je IT sektor, koji je puno slabiji u EU nego SAD-u. Također i drugi sektori imat će istu sudbinu, npr. sektor zdravstva je u SAD-u financijaliziran i privatiziran pa će puno brže biti u stanju prihvatiti promjene. Zaključno, Europa ima puno manje privatiziranih sektora pa će zbog toga povećanja produktivnosti biti sporija nego u SAD-a i, naravno, u Kini kojoj nisu potrebne inicijative.

Industrija umjetne inteligencije se u ovom trenutku kreće prebrzo da bi se birokratski mogle donositi odluke i planovi, no čini se da to neće spriječiti europske birokrate u srljanju u ogromne subvencije. Ovo im je posljednji poziv da se umjesto toga pozabave uzrocima koji muče europsku industriju u cjelini poput visokih troškova energije i rada, loše poduzetničke klime, pretjeranih regulacija i niske financijalizacije industrije. Time bi se morali odreći velikog dijela svog kolača, ali ako Europa uskoro ne uhvati korak s SAD-om i Kinom, taj kolač će se sve više i sve brže smanjivati.