Ljevičarski portal Faktograf je objavio ideološki pamflet naslovljen "Razvijena Europa zna da se zdravstvo ne može popraviti privatizacijom. A što je s Hrvatskom?"

U tom tekstu je autorica Sanja Despot pokušala poluinformacijama uvjeriti čitateljstvo kako Hrvatska ide u smjeru privatizacije zdravstva, što bi trebalo biti jako loše i pritom insinuira da razvijena Europa bježi od privatiziranog zdravstva. Ništa od toga nije točno.

Nažalost, Hrvatska je jako daleko od privatizacije zdravstva, u našem zdravstvenom sistemu država je monopolist i upravo to je razlog zašto nam je zdravstvo rupa bez dna koja  stvara gubitke iz godine u godinu, a pacijenti su u sve goroj situaciji.

Kao tobožnji argument za svoju tezu kako razvijena Europa teži državnom zdravstvu autorica je usporedila izdvajanja iz državnog proračuna za javno zdravstvo između zemalja Europe. Međutim, sama visina izdvajanja, odnosno javne potrošnje nije nikakav dokaz da je zdravstvo državno niti pokazuje njegovu efikasnost. Primjerice, SAD izdvaja za zdravstvo iz državnog proračuna više od 7% BDP-a, što je veći udio od Hrvatske, a nisam baš siguran da će se ljevičari s Faktografa složiti da je američko zdravstvo bolje od našeg. Po njihovoj logici, Amerika ima državno zdravstvo i bolje od hrvatskog jer SAD izdvaja veći dio proračuna za tu svrhu od RH.

Ali vratimo se mi Europi. Što znači državno izdvajanje iz proračuna? Znači li to da je osnovno zdravstveno osiguranje državno? Znači li to da su bolnice državne? Da, ali samo kod nas.

Po izboru Forbesa najefikasniji zdravstveni sustav ima Švicarska. Je li Švicarska ta "razvijena Europa" o kojoj autorica na Faktografu piše? Švicarska ima najviše bogatstva po glavi stanovnika i najveću prosječnu plaću u Europi, najduži životni vijek u Europi i najveći BDP per capita. Švicarska ne da je predstavnik "razvijene Europe", ona je najrazvijenija zemlja na kontinentu.

Švicarsko zdravstvo se bazira na slobodi izbora građana, dakle čisti liberalizam. Sva zdravstvena osiguranja su privatna, klinike su većinom privatne, a država troši oko 10% BDP-a za zdravstvo. U čemu je kvaka? Svaki zaposlenik i samozaposlenik ima obavezu izabrati osiguranje po želji. Privatna osiguranja su na tržištu (svaki paket mora biti odobren od strane Vlade) i oni se natječu sa svojim paketima da pridobiju svoje klijente. Osnovno "socijalno" osiguranje iznosi do 8% plaće (ovisno o visini primanja). Taj novac onda osiguranja daju državi, a država od njega plaća privatnim bolnicama i liječnicima za usluge prema odrađenom poslu. Država pokriva osnovne usluge i onima koji nisu zaposleni, tako da je svatko pokriven zdravstvenim osiguranjem.

Za usporedbu, kod nas je osnovno zdravstveno osiguranje 15% plaće - obavezno, državno i nemamo nikakav izbor. I ne dobivamo za njega praktički ništa. Dakle, Švicarska ima privatizirano zdravstvo i jeftinije od nas.

Evo što piše Forbes:

Prednost švicarskog individualnog pristupa je u tome što ne postoji univerzalno pokrivanje želja svih građana. Svaki građanin ima vlastiti cost-benefit. Hoćete li vi u slučaju da se smrtno razbolite poželjeti operaciju koja će vam produžiti život par mjeseci ili biste radije sad potrošili nekoliko desetaka tisuća dolara - odgovor se razlikuje od osobe do osobe i ne može Vlada donijeti odluku u ime svih.

Švicarski građani sami sebi biraju osiguranje kakvo žele, nema osiguranja koja plaća poslodavac ili država za radnika. Međutim, osiguranja moraju biti maksimalno transparentna. Vlada definira minimalne usluge koje svaki paket mora imati. Svi paketi zahtijevaju od korisnika da pokriju dio troškova njihove skrbi kako bi potaknuli njihovu štedljivost.

U prošlogodišnjem istraživanju Health Powerhousea Health Consumer Index 2016 Švicarska je na drugom mjestu. Prva je Nizozemska. Pa provjerimo što kažu o Nizozemskoj i bježe li Nizozemci od tog mrskog "privatnog" zdravstva.

Prema ocjenama pacijenata nizozemsko zdravstvo je najbolje u svijetu, ali nije "cost-benefit", odnosno nije baš financijski povoljno kao švicarsko. Većina bolnica u Nizozemskoj su privatne (ili neovisno vođene bolnice koje su osnovale neprofitne organizacije ili privatne tvrtke), a financira ih država. Primarno osiguranje za zaposlene je obavezno i iznosi (u prosjeku) oko 100 eura mjesečno, s time da država pomaže platiti onima s nižim primanjima. Osiguranja su privatna i svaki građanin sam bira koje će uzeti i po kojoj cijeni. Usporedimo to s Hrvatskom: radnik s prosječnom plaćom plaća oko 1.200 kuna mjesečno za obavezno zdravstveno osiguranje, s time da nema nikakvog izbora.

Vidite? Državna potrošnja nije bitna koliko je bitna efektivnost potrošenog novca. Nizozemska i Švicarska imaju zdravstvene sustave puno jeftinije za pacijente nego Hrvatska i nisu u gubitcima. To je zato što im je većina bolnica u privatnom vlasništvu, što su liječnici privatnici i što građani imaju slobodu izbora da biraju između različitih privatnih kompanija za zdravstveno osiguranje. Privatne bolnice i privatna osiguranja znače veću konkurentnost i bolju kvalitetu sustava, a kvaliteta je omogućena zahvaljujući tržišnoj konkurenciji. Kad imate monopol, kao u Hrvatskoj, onda je to najgora stvar - dobivate najskuplju i najmanje kvalitetnu uslugu i nikoga nije briga jer konkurencije (prave) nema. Privatni sektor u hrvatskom zdravstvu se ne može cijenom natjecati s javnim sektorom jer su ljudi prisiljeni bez ikakvog pitanja unaprijed trošiti novac na državnu uslugu koju možda nikada neće ni iskoristiti.

Žalosno je stoga da nas demagozi poput onih na Faktografu pokušavaju prestrašiti tom "groznom privatizacijom zdravstva", a upravo država kao monopolist, što imamo cijelo vrijeme, nas je dovela u ovako lošu situaciju. Je li došlo vrijeme da se ugledamo u uspješne zemlje? Privatizacija znači sloboda izbora kupcu, odnosno pacijentu. Privatizacija znači konkurentnost. Ako privatiziramo uslugu i osiguranje, dobit ćemo slobodu izbora - da sami odlučujemo kako i koliko ćemo ulagati u svoje zdravlje, svatko prema svojim potrebama i željama, u kojoj bolnici i kod kojeg doktora ćemo potrošiti svoj novac, i konačno će nas tretirati onako kako treba - kao svoje klijente. Privatizacija bi donijela i više novca zdravstvu, što bi poboljšalo položaj liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika pa ne bi najbolji više odlazili u druge zemlje, one gdje riječ "privatno" ne znači ništa loše.