Zašto su usluge privatnog sektora često skuplje nego u javnom sektoru

30.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: PREDRAG RAJŠIĆ
IZVOR: L.E.I.E.

Zašto su usluge privatnog sektora često skuplje nego u javnom sektoru

Zamislite da ste perspektivni automehaničar koji želi otvoriti novi servis. Htjeli biste građanima s niskim prihodima pružiti osnovne usluge popravljanja automobila po pristupačnim cijenama. Naplatili biste goli minimum za svoj rad, a koristili biste polovne (ali pristojne) rezervne dijelove. Vaše usluge će biti odlične za ljude koji samo žele održati svoje automobile u voznom stanju još par godina - ništa otmjeno, samo osnovna funkcionalnost.

Pretpostavimo sada da i vaš susjed želi otvoriti auto servis, ali on je pronašao drugačiji poslovni model. On je uspio uvjeriti lokalnu vlast da su automehaničarske usluge osnovno ljudsko pravo i da bi zato trebale biti besplatne za sve. Budući da nitko ne može biti isplativ ako pruža svoje usluge besplatno, i ove "besplatne" usluge se moraju nekako financirati. Vlada i vaš susjed su pronašli shemu financiranja njegovih usluga. Vlada će prikupiti "porez za održavanje automobila" od svih u vašem susjedstvu bez obzira na njihove potrebe za održavanjem automobila i predati prikupljeni novac vašem susjedu, a on će obznaniti da će pružati usluge besplatnih osnovnih popravaka automobila svakome kome su one potrebne.

Sada se suočavate s problemom. Čak i ako biste naplatiti samo, recimo, 20 kuna po satu za svoj rad i kada biste kupovali najpristupačnije rezervne dijelove, tako da, primjerice, svojim klijentima naplatite samo 100 kuna za zamjenu prednjeg amortizera, to će i dalje biti mnogo skuplje od nula kuna koje naplaćuje vaš susjed za sličnu uslugu.

Možete pokušati svoj servis učiniti jeftinijim tako što ćete manje naplaćivati za vlastiti rad, ali čak i ako ponudite svoj rad besplatno, još uvijek trebate kupiti zamjenske dijelove. Također, na duge staze vam treba neki izvor prihoda. Dakle, ne možete nuditi svoj rad besplatno zauvijek.

Vidimo da spuštanjem cijene svojih usluga nećete postati konkurentniji u odnosu na svog susjeda. Morate pružiti nešto drugačije, nešto što će privući ljude koji bi željeli platiti za popravak automobila. Možete pokušati pružiti osnovne popravke, ali uz to ponuditi vrhunsku uslugu svojim klijentima. Na primjer, mogli biste biti znatno pristojniji prema korisnicima vaših usluga nego što je to vaš susjed; mogli biste pružiti bržu uslugu; mogli biste dati jamstvo za kvalitetu i trajnost usluge itd.

No, bi li vašim klijentima te posebne pogodnosti značile dovoljno da plate, recimo, 100 kuna za njih? Možda neki od njih bi, ali je veća vjerojatnost da bi većina njih radije koristila inferiornu uslugu besplatno nego platila 100 kuna za vrhunsku uslugu. Ne zaboravimo da su to ljudi koji žele golu funkcionalnost. Oni ne brinu previše o dopunama koje ste vi spremni pružiti.

U ovom trenutku shvaćate da se morate usredotočiti na neku drugu vrstu klijentele. Vama trebaju ljudi koji ne bi bili zadovoljni uslugom vašeg susjeda, čak i kad je besplatna. Trebaju vam ljudi koji voze nove aute, koji žele popravke ugrađivanjem novih dijelova, a koji također dovoljno vrednuju ljubaznost i pravovremenost usluge da bi za to i platili. Naravno, ova vrsta usluge će biti skuplja od gole funkcionalnosti koju ste planirali pružiti u početku. Napuštate svoj plan za pružanje osnovne usluge i umjesto toga otvarate elitni servis koji nudi vrhunsku uslugu za imućniju klijentelu.

Sada imamo dva automehaničarska servisa u susjedstvu: servis vašeg susjeda koji pruža osnovne usluge besplatno, ali prikuplja porez za održavanje automobila od svih susjeda, i vaš servis koji pruža vrhunsku uslugu visoko platežnim klijentima.

Gledajući ovu situaciju sa strane, a ne znajući razvoj procesa donošenja odluka, mogli bismo pomisliti da su privatne usluge popravaka automobila same po sebi skupe i da privatnici ne žele pružiti uslugu klijentima s manjom platežnom moći. No, to je netočna interpretacija. Poznavanje procesa donošenja odluka koji se odvija u pozadini otkriva da postojanje poreznog financiranja motivira privatnog poduzetnika da napusti svoje prvobitne planove pružanja jeftinih usluga. Umjesto toga, on odlučuje pružiti skuplje usluge. U ovom primjeru privatne usluge nisu same po sebi skupe. Privatnikova sposobnost da bude jeftin je ograničena postojanjem poreza kojim se financiraju “besplatne” usluge.

Koristio sam primjer popravaka automobila, ali ovo nije priča o autoservisima. Ovdje je poruka mnogo uopćenija. Ovo objašnjenje bismo mogli primijeniti na bilo koji proizvod ili uslugu i dobili bismo slične rezultate. Postojanje poreza kojim se financiraju osnovne usluge istiskuje privatno snabdijevanje istom (ili boljom) uslugom i motivira privatne poduzetnike da se usredotoče na kupce s jačom platežnom moći. Zbog toga su privatne tvrtke naizgled skuplje samo zato što su privatne, ali to je površan dojam. Razumijevanje logike ljudskih izbora koji dovode do ovog ishoda pomaže nam da ne dozvolimo ovom površnom dojmu da nas zavara.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
Ocijeni članak
UKUPNA OCJENA
1
2
3
4
5
Ocjenjivanje sadržaja omogućeno je samo članovima Udruge Liberal.hr. Učlanite se - kliknite ovdje - da biste mogli ocjenjivati tekstove i dobili pristup drugim dijelovima portala za članove.
O autoru
Predrag Rajšić je profesor ekonomije na sveučilištu Guelph u Ontariju, Kanada. Rođeni Petrinjac. U slobodno vrijeme piše blog "Loose Ends in Economics". >>VIŠE
Vezano
Šef državne tvrtke se hvali da doprinose proračunu. Iz proračuna su dobili preko milijardu kuna
Nova mjera za potpore poduzetništvu neće utjecati na procijepljenost, evo zašto
Pravobraniteljica predsjednika Vlade tvrdi da samo Vlada ima pravo diskriminirati građane, ne i obratno
Jesu li Hrvati slabi na bahate bukadžije?
Hrvatska između Italije i Grčke
Poduzetništvo nije socijalna kategorija i ne treba Vladinu pomoć
Zakon o doprinosima za direktore rezultat je pogrešne percepcije poduzetništva
Sada je pravi trenutak za masovno otpuštanje u javnom sektoru
Konačno digitalizacija: Javni bilježnici, pečati i biljezi izbačeni iz procedure osnivanja tvrtke ili obrta
Plaće u javnom sektoru trebale bi pratiti rast BDP-a
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske
Štrajk prosvjetara je protuustavan. Pravo na štrajk nije iznad prava djece na obrazovanje
Ankete pokazuju da će Marićev zakon natjerati mnoge poduzetnike na zatvaranje poduzeća
Tko zastupa interese 1,1 mil. radnika koji stvaraju svu vrijednost u ovoj zemlji?
Radnici u privatnom sektoru nisu ni svjesni tko ih izrabljuje
Zašto visina Ribićeve plaće nije nikakav argument protiv njega
Je li Kolakušić populist? Rekao je dvije stvari koje se drugi političari u RH ne usude reći
Ribić manipulira podacima: Što stoji iza rasta plaća javnog sektora u Bugarskoj?
Sindikat i vlada paze da Hrvatska slučajno ne bi prosperirala
Matija Babić kao hrvatska Ayn Rand: Kako bi John Galt prošao kod nas?
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: