Piše: Marko Kumrić
13.6.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Marko Kumrić
13.6.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Od pamtivijeka, posebice na našim prostorima, bila tema nogomet, politika, medicina...svaki pučanin (neovisno je li prethodno iti čuo za temu ili se najuže specijalizirao u tom odredenom području) kao da je uvjeren da je doktor znanosti iz teme o kojoj se raspravlja. To je početni problem koji u startu podcjenjuje znanost kao takvu i njene pokušaje da razjasni postojeću situaciju. Na neki način, to zanemarivanje znanosti i okretanje misticizmu nalikuje na srednji vijek, a nastavi li se taj trend približit ćemo mu se bliže no ikad (Flat Earth, antivax...).
Drugi problem je tendencija većine puka da slijepo vjeruje tekućim teorijama zavjera. Na posebnoj meti našlo se cjepivo, koje je vjerovali ili ne, u povijesti medicine najučinkovitiji način borbe protiv bolesti. Nema tog antibiotika, antihipertenziva (lijekovi za visoki tlak), čaja, trava, šamana...koji je toliko reducirao učestalost neke bolesti koliko je to učinilo cijepljenje. Da bi problematika bila još apsurdnija, to je tako od samog početka, kada je krajem 18. stoljeća Edward Jenner osmislio cjepivo protiv Velikih boginja i time doveo do potpunog istrebljenja dotad vrlo pogubne bolesti. Kad smo se već dotakli teorija zavjera, pitam se je li itko od te popularne skupine "antivaxxera" razmišljao da ti "moćnici" zapravo manipuliraju narodom kako bi se manje cijepili i time manje živjeli, što bi zapravo i bilo u skladu s dostupnim podacima. Naime, prestanu li se ljudi cijepiti, vratit će se "zaboravljene" bolesti protiv kojih današnja medicina nema nikakvih rješenja, a to će neizbježno voditi većem mortalitetu.
Osobno sam student medicine i ni u jednoj knjizi još nisam naišao na lijek protiv ospica, poliomijelitisa, rubelle...Postojeća teorija da je cijepljenje lobi farmaceutskih tvrtki je neodrživa, poznavajući činjenicu da su prvi uspjesi cjepiva bili 1800-ih godina, a ne znam baš da su tada lobiji farmaceuta bili toliko jaki. Slažem se da farmaceuti imaju jak utjecaj na medicinu danas, međutim ta se industrija bazira na bolestima na kojima mogu zarađivati konstantno od prodaje lijekova.
Primjerice, takvi su lijekovi za liječenje kroničnih bolesti: tlak, sećer, masnoće. Ako malo dublje uđete u tu problematiku, shvatit ćete da je upravo za ove tri bolesti razvijeno više lijekova (i da se zarađuje više novca) nego za sve ostale lijekove i cjepiva zajedno. Upravo zbog toga se sve manje ulaže u primjerice antibiotike koji su izrazito neprofitabilna skupina lijekova (dobijete bakteriju, popijete Sumamed tri dana i nikom ništa). Svakome je jasno da nije velika zarada u tome. To je zaseban problem o kojem ćemo neki drugi put. Vratimo se na cijepljenje.
Glavni problem koji antivaxxeri navode su strašne nuspojave cijepljenja.
Krenimo s autizmom. Svi, ali baš svi antivaxxeri, referiraju se na studiju koju je objavio Wakefield, ali nikako da itijedan spomene da je taj isti Wakefield javno priznao da je lažirao podatke i da je studija potpuno povučena iz medicinske literature te da je naknadno napravljeno niz studija od kojih niti jedna, ali baš niti jedna nije uspjela dokazati povezanost autizma i cijepljenja. Međutim, svaka majka poznaje prijateljicu koja ima prijateljicu čije je dijete postalo "autistično" nakon što je primilo cjepivo (izrazito popularno je MoPaRu). Dva su uzroka pomutnje.
Prvi je taj da većina populacije ne poznaje osnove statistike i smatra da to što sin prijateljice njene prijateljice ima autizam je značajno i iz toga izvlači uzročno posljedičnu vezu izmedu cjepiva i autizma. Za te majke slijedi poruka: Pokušao bih Vam objasniti što je tu pogrešno, međutim previše je termina koje niste usvojili, a bez njih je to nemoguće shvatiti, stoga Vam preporučam, kad se već volite educirati preko Youtubea, da otvorite video "Osnove statistike" gdje je to lijepo i zorno objašnjeno. Jednom prilikom, pokušao sam diskutirati s prosvjednicima protiv cjepiva, a raspravu sam napustio kad mi je gospodin rekao: "Ma j**** statistiku, od mog brata mali je dobio autizam od cjepiva." Raspravu sam napustio jer smatram da se do osobe s takvim stavom ne može doprijeti dok ne ostvari osnovna znanja iz statistike, ali i bontona. Također, predložio bih ovim putem Ministarstvu obrazovanja da ozbiljno razmisli o uvodenju ovog neobično važnog predmeta u osnovne škole kako ubuduće ovo ne bi bio jedan od glavnih uzroka necijepljenja.
Drugi uzrok je stigmatizacija u kojoj se nas narod posebno ističe. Naime, jedna majka kojoj je dijete postalo autistično, bojeći se reakcije okoline i popratne stigmatizacije, pričekat će cijepljenje i tek će onda odvesti dijete kod psihijatra, a prijateljicama će reći da se njeno dijete počelo ponašati čudno nakon cijepljenja, jer je onda to kao opravdano. U prilog ide i to što se simptomi autizma počinju javljati u vrijeme kad se djeca cijepe (odmah naputak za one koji će reći da to nije slučajno: to je dokazano prije uvođena cijepljenja).
Druga izrazito popularna nuspojava je epilepsija. Naime, ono što narod kaže je: "Cjepivo uzrokuje epilepsiju". S druge strane, ono što je znanost dokazala je: "Za određene oblike epilepsije okidač može biti cijepljenje, ali ta bi djeca u idućih nekoliko godina nažalost svejedno razvila epilepsiju".
Treća je konačno jedna stvarna moguća nuspojava, a to je Guillan-Barre sindrom. Odmah da naglasim nepoznat je uzrok ove rijeke bolesti i unatoč popularnom mišljenju, ne, ne uzrokuje ga samo cijepljenje, praktički bilo koja infekcija moze bit okidač. Na sreću, sve neurološke nuspojave (uključujući Guillan-Barre sindrom) su vrlo rijetke (oko 1:300000) i najčešće prolazne. S obzirom na potencijalnu korist od cijepljenja, ja osobno (ali i znanost općenito) smatram da je to rizik kojeg se mora prihvatiti jer da povučemo tako analogiju s drugim lijekovima, ne bismo zapravo koristili niti jedan lijek. Naime, nema tog lijeka koji je i približno siguran kao cjepivo, a svejedno se javlja paradoks da djeca majki koje nisu cijepile svoju djecu, ukoliko dijete dobije tu istu bolest koju je mogla spriječiti, majka dotrči s njim u bolnicu i očekuje pomoć liječnika, a tada je nažalost kasno jer liječnici u tom slučaju mogu jedino pružiti potporno liječenje i nadati se da će imunološki sustav tog djeteta biti dovoljno jak da nadvlada bolest.
Zadnja skupina koja predstavlja problem u vidu nuspojava je: "Cijepila sam dijete protiv ospica, dobio je ospice." Dvije su mogućnosti:
Prva je ta da osoba jednostavno iz različitih razloga - biologija čovjeka (farmakokinetika i farmakodinamika nisu jednake u svih pojedinaca već prate Gaussovu krivulju), ljudska greška, imunodeficijencija - nije reagirala na cjepivo i njen je status isti kao necijepljene osobe. Smatram da je nepotrebno objašnjavati zašto ovo ne bi trebao biti razlog za necijepiti, čak štoviše, zato i treba što više ljudi cijepiti jer jednostavno ne možemo svih testirati je li osoba stvorila imunitet nakon što se cijepila (ali zato se nasreću pokazalo da u najvećem broju pojedinaca to tako i bude).
Druga mogućnost je ta da je imunitet ostvaren cijepljenjem oslabio do te mjere da se bolest uspjela "probiti" (istina je da je bolji imunitet ostvaren nakon što prebolimo bolest, ali za bolesti za koje se cijepimo jednostavno je preopasno i nepotrebno čekati zarazu i očekivati da se tijelo samo obrani ne bi li stvorilo imunitet). Upravo i zbog toga treba više ljudi cijepiti i stvoriti sad već poznati "herd immunity" kako ne bi došlo do zaraze u ove dvije skupine, ali i u skupine koje se ne smiju cijepiti ili se još nisu cijepile. Također zbog toga su razvijene takozvane buster doze kako bi se ponovno izazvala imunološka reakcija organizma bez rizika obolijevanja.
Valja napomenuti i da postoji nekoliko nuspojava koje izgledaju vrlo opasno, a zapravo su vrlo benigne i prolaze u nekoliko dana.
Jedna od tih je hipotonično-hiporesponzivni napadaj u kojem dijete naglo postane apatično, klonulo, nepokretno i blijedo. Stanje se javlja u manje od 0,1% slučajeva nakon DiTePer cjepiva, spontano prolazi i bez posljedica. Druga je hiperpireksija (>40,5ºC), odnoso vrlo visoka temperatura kao posljedica cijepljenja. Također ne ostavlja posljedice. Konvulzije nakon cjepiva su moguće u manje od 0,01 % i ne, ne dovode do trajne epilepsije (pogledaj dio o epilepsijama). Za kraj bih istaknuo sindrom neutješnog plača koji se može javiti, a karakterizira ga neprestani plač djeteta koji može trajati od nekoliko sati do 2 dana i spontano prestaje, bez posljedica.
Okrenimo se sada zdravstvenim djelatnicima. Liječnici nisu nevini u cijeloj fami oko cijepljenja. Naime, glavni problem struke je to što se liječnici često ili ne trude ili ne znaju objasniti zabrinutim majkama prednosti, ali isto tako i mane cjepiva. Nemali broj mojih kolega koje su također još uvijek na studiju mi kažu: "Što se opterećuješ, ionako te neće razumjeti, bezveze se trudiš". E ja se pak ne slažem, smatram da cijeli svoj profesionalni život treba posvetiti edukaciji populacije, ali osoblja. Dosta je da jedna majka nakon čitanja ovog teksta ode cijepiti dijete, i već je trud u jednu ruku pokazao svoju svrhu. U krajnoj liniji, to nam i stoji u opisu posla. Isto tako, smatram da bi liječnici koji to isto ne čine trebali odgovarati pred zakonom.
Za kraj, ne bih htio da se ova "pričica" shvati kao mišljenje jednog običnog studenta medicine. Naime, sve informacije iznesene u okviru ovog teksta nisu odraz mog osobnog mišljenja, nego su rezultat brojnih istraživanja medicine kao znanosti. Sukladno tomu, za svaku iznesenu činjenicu imam legitimni izvor (za razliku od 99% internetskih portala). Smatram da je to vrlo bitno jer kao što sam naglasio na početku, jedno mišljenje, ako poznajete statistiku, ništa ne znači, ali zbir istraživanja na stotinama tisuća ljudi i valjani zaključci proizvedeni iz istih, itekako su značajni i oni su ti kojima se treba vjerovati, a ne studentu medicine, baki Marici ili najboljem imunologu na svijetu. Također, pozvao bih ljude da kad je u pitanju zdravlje, ego ostavi postrance, jer nemali broj aktivista nastavi sa antivax propagandom i kad ih uvjerite u pravu istinu, a samo kako ne bi ispali u krivu i time narušili svoj ego. Kao poruku za kraj istaknuo bih krilaticu: Jedna činjenica može pobiti sve teorije, ali niti jedna teorija ne može pobiti činjenicu!