Večernji list objavio je članak novinarke Dijane Jurasić "Hrvati su 1980. bili dvostruko jači od Iraca, a danas smo im tek jeftina radna snaga". Umjesto da proba odgovoriti na pitanje zašto je Hrvatska danas zaostala za cijelom razvijenom Europom, autorica se potrudila objasniti koliko smo danas nazadniji nego u bivšoj državi. Nije usporedila nikakve ekonomske parametre koji bi mogli dovesti do današnje razlike između Hrvatske i Irske, nego je potražila stručno mišljenje sindikalista Krešimira Severa koji je ustvrdio da je Hrvatska zemlja "jeftine radne snage":

"U Hrvatskoj danas oko 75.000 ljudi prima minimalnu plaću od 2620 kuna neto, prosječno oko sedam, osam tisuća ljudi godišnje radi, a ne prima plaću, a oko 65 posto zaposlenih radnika prima prosječnu i nižu od prosječne plaće", rekao je Sever.

Budući da je Večernji list propustio istaknuti razloge zbog kojih je Irska razvijena, a Hrvatska nije, to ćemo učiniti mi.

1. Irci primaju bruto plaću

U Irskoj poslodavac uplaćuje za radnika samo mirovinsko osiguranje, a ono, ovisno o visini plaće, iznosi između 3 i 5 posto. Ostatak bruto plaće ide radniku. Zdravstveno osiguranje je dobrovoljno, tako da radnik može izabrati neki zdravstveni fond preko kojeg će se zdravstveno osigurati ili ne mora, ali u tom će slučaju plaćati punu cijenu svakog pregleda kod liječnika ili stomatologa. Radnik koji odluči izabrati jedno od zdravstvenih osiguranja ponuđenih na tržištu, ima 40% popusta pri plaćanju poreza (a porez na dohodak iznosi, ovisno o visini primanja, 20 ili 40 posto).

U Hrvatskoj poslodavac uplaćuje za radnika porez na dohodak (dvije stope - od 24 i 36 posto), mirovinsko osiguranje (15% + 5%), obavezno zdravstveno osiguranje (15%) te razne naknade za nezaposlenost, socijalno i ozljede na radu u ukupnom udjelu oko 3%.

2. Privatizirano zdravstvo

U Irskoj nema HZZO-a, znači nema vreće bez dna koja bi im otimala, a ništa ne bi davala zauzvrat kao u Hrvatskoj.

3. Zakon o radu

Irska, za razliku od Hrvatske, ima vrlo fleksibilan Zakon o radu te omogućava veću slobodu radniku i poslodavcu prilikom dogovaranja suradnje. Tako poslodavac u Irskoj nije dužan, ukoliko drukčije ne ugovori s radnikom, plaćati veću satnicu za prekovremeni rad ili rad nedjeljom i praznikom. Poslodavac može lakše otpustiti radnika, što naravno, dovodi i do većeg zapošljavanja pa je nezaposlenost znatno manja nego u Hrvatskoj. Kad je nezaposlenost niska, onda je i radnik u boljem položaju jer ima izbor, ako izgubi posao ili da otkaz, vrlo lako može naći drugi posao.

4. Ekonomske slobode

Indeks ekonomskih sloboda svake godine mjeri različite čimbenike koji utječu na ekonomske slobode u svakoj zemlji, od funkcioniranja pravne države preko visine poreza i parafiskalnih nameta (što su porezi niži, ekonomske slobode su veće) i regulacija poslovanja (što je manje regulacija, to su ekonomske slobode veće).

Na tom je indeksu ove godine Irska deveta, a Hrvatska 95. i to dovoljno govori koliko su hrvatski poduzetnici opterećeni državnim nametanjem u odnosu na irske. Isto tako, to je odgovor na pitanje zašto američke kompanije otvaraju svoje urede i pogone u Irskoj, a ne u Hrvatskoj.

5. Irci nisu živjeli u socijalizmu

Irci nisu međusobno ratovali u Drugom svjetskom ratu i nisu nikada živjeli u komunizmu niti ijednom drugom obliku socijalizma. Nisu sustavno indoktrinirani marksizmom, ne obožavaju nikakve diktatore iz prošlosti pa nemaju nikakvih antikapitalističkih mentalnih ograničenja koja im ne bi dozvolila da prigrle tržišnu ekonomiju.

Eto, to su glavni razlozi zašto je Irska danas toliko bogatija od Hrvatske.