Human Rights Watch je proveo istraživanje seksualnog rada diljem svijeta, uključujući Kambodžu, Kinu, Tanzaniju, Sjedinjene Države i nedavno Južnoafričku Republiku. Istraživanje, uključujući opsežne konzultacije sa seksualnim radnicima i organizacijama koje rade na tom pitanju, oblikovalo je politiku Human Rights Watcha o seksualnom radu: Human Rights Watch podržava potpunu dekriminalizaciju konsenzualnog seksualnog rada za odrasle.

Zašto je dekriminalizacija seksualnog rada pitanje ljudskih prava?

Kriminalizacija seksa odraslih, dobrovoljnog i sporazumnog seksa - uključujući komercijalnu razmjenu seksualnih usluga - nespojiva je s ljudskim pravom na osobnu autonomiju i privatnost. Ukratko - vlada ne bi smjela govoriti odraslima s kime mogu imati seksualne odnose i pod kojim uvjetima.

Kriminalizacija izlaže seksualne radnike zlostavljanju i iskorištavanju od strane službenika za provođenje zakona, poput policijskih službenika. Human Rights Watch je dokumentirao da, u kriminaliziranom okruženju, policajci uznemiravaju seksualne radnice, iznuđuju mito, fizički i verbalno zlostavljaju seksualne radnice ili čak siluju ili prisiljavaju seks.

Human Rights Watch u istraživanjima u raznim državama dosljedno je utvrdio da kriminalizacija seksualne radnike čini ranjivijima na nasilje, uključujući silovanje, fizičke napade i ubojstva, od strane napadača koji seksualne radnike smatraju lakim metama zato što su stigmatizirani i malo je vjerojatno da će dobiti policijsku pomoć. Kriminalizacija također može prisiliti seksualne radnice da rade na nesigurnim mjestima kako bi izbjegle policiju.

Kriminalizacija dosljedno potkopava sposobnost seksualnih radnika da traže pravdu zbog zločina nad njima. Primjerice, seksualne radnice u Južnoj Africi rekle su da policiji ne prijavljuju oružanu pljačku ili silovanje. Rekle su da se boje da će one biti uhapšene jer je njihov rad nezakonit i da se njihovo iskustvo s policijom svodi na maltretiranje i uhićenje; ili im se smiju ili ih ne uzimaju zaozbiljno. Čak i kada prijavljuju zločine, seksualni radnici možda nisu voljni svjedočiti na sudu protiv svojih napadača i silovatelja iz straha da će se suočiti sa sankcijama ili daljnjom zlostavljanjem zbog svog rada i statusa.

UNAIDS, stručnjaci za javno zdravstvo, organizacije seksualnih radnika i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava otkrile su da kriminalizacija seksualnog rada također ima negativan učinak na prava seksualnih radnika. U jednom primjeru, Human Rights Watch pronašao je u izvještaju iz 2012., "Seksualni radnici u riziku: Kondomi kao dokaz prostitucije u četiri grada SAD-a", da su policija i tužitelji koristili posjedovanje kondoma seksualne radnice kao dokaz u prilog optužbama za prostituciju. Ova praksa dovela je do toga da seksualne radnice nerado nose kondome zbog straha od uhićenja, prisiljavajući ih na seks bez zaštite i povećavajući rizik od zaraze HIV-om i drugim spolno prenosivim bolestima.

Kriminalizacija negativno utječe i na ostala ljudska prava. U zemljama koje zabranjuju seksualni rad manje je vjerojatno da će se seksualne radnice moći organizirati kao radnice, zalažeći se za njihova radnička prava ili udruživanje u sindikate kako bi se međusobno podržale i zaštitile.

Kako legalizacija seksualnog rada pomaže zaštiti seksualnih radnika?

Legalizacija seksualnog rada maksimizira zakonsku zaštitu seksualnih radnika i njihovu sposobnost da ostvare druga ključna prava, uključujući pravdu, radnička prava i zdravstvenu zaštitu. Zakonsko priznanje seksualnih radnica i njihovog zanimanja maksimizira njihovu zaštitu, dostojanstvo i jednakost. Ovo je važan korak ka destigmatizaciji seksualnog rada.

Da li dekriminalizacija seksualnog rada potiče ostala kršenja ljudskih prava poput trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja djece?

Seksualni rad je sporazumna razmjena seksa između odraslih. Trgovina ljudima i seksualno iskorištavanje djece odvojena su pitanja. Oboje su ozbiljna kršenja ljudskih prava i zločini i treba ih se uvijek istražiti i procesuirati.

Zakoni koji jasno razlikuju seksualni rad i zločine poput trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja djece pomažu u zaštiti seksualnih radnika i žrtava zločina. Seksualni radnici mogu biti u položaju da posjeduju važne informacije o zločinima kao što su trgovina ljudima i seksualno iskorištavanje djece, ali osim ako se rad koji oni sami obavljaju ne tretira kao zločinački, malo je vjerojatno da će se osjećati sigurno prijaviti ove podatke policiji.

Što bi vlade trebale učiniti?

Vlade bi trebale u potpunosti dekriminalizirati seksualni rad i osigurati da seksualni radnici ne budu izloženi diskriminaciji u zakonu ili praksi. Također bi trebale ojačati pravne usluge za seksualne radnike i osigurati im radne uvjete i pristup javnim dobrobitima i mrežama socijalne sigurnosti.

Nadalje, svi propisi i kontrole seksualnih radnika i njihovih aktivnosti moraju biti nediskriminatorni i na drugi način biti u skladu s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima. Na primjer, ograničenja koja bi spriječila one koji se bave seksualnim radom da se kolektivno organiziraju ili rade u sigurnom okruženju, nisu legitimna ograničenja.

Zašto Human Rights Watch podržava potpunu dekriminalizaciju, a ne "nordijski model"?

"Nordijski model", prvi put predstavljen u Švedskoj, kupovinu seksa čini ilegalnom, ali ne procesuira prodavatelja, seksualnog radnika. Zagovornici nordijskog modela vide "prostituciju" kao svojstveno štetnu i prisilnu; njihov cilj je okončati seksualni rad ubijanjem potražnje za transakcijskim seksom. Neslaganje između organizacija koje teže punoj dekriminalizaciji seksualnog rada i grupa koje podržavaju nordijski model bilo je sporno pitanje u zajednici ženskih prava u mnogim zemljama širom svijeta.

Human Rights Watch podržava potpunu dekriminalizaciju, a ne nordijski model jer istraživanja pokazuju da je potpuna dekriminalizacija učinkovitiji pristup zaštiti prava seksualnih radnika. Same seksualne radnice obično žele potpunu dekriminalizaciju, a ne nordijski model.

Nordijski model apelira na neke političare kao na kompromis koji im omogućuje da osude kupce seksa, ali ne i ljude za koje smatraju da su bili prisiljeni prodavati seks. No, nordijski model zapravo ima poražavajući utjecaj na ljude koji prodaju seks kako bi zaradili za život.

Budući da je njegov cilj prekid seksualnog rada, seksualnim radnicima je otežano pronalaženje sigurnih mjesta za rad, sindikalno udruživanje, zajednički rad i međusobno podržavanje i zaštita, zalaganje za njihova prava ili čak otvaranje bankovnog računa za njihovo poslovanje. To stigmatizira i marginalizira seksualne radnike i ostavlja ih osjetljivim na nasilje i zlostavljanje od strane policije, jer njihov rad i njihovi klijenti su još uvijek kriminalizirani.

Zar seksualni rad nije oblik seksualnog nasilja?

Ne. Kada odrasla osoba donese odluku o svojoj slobodnoj volji za razmjenom seksa za novac, to nije seksualno nasilje.

Kada je seksualni radnik žrtva zločina, uključujući seksualno nasilje, policija treba odmah istražiti i osumnjičene uputiti na kazneni progon. Kad osoba razmjenjuje seks za novac kao rezultat prisile - na primjer svodnika - ili je žrtva trgovine, to su ozbiljna kaznena djela. Policija treba brzo istražiti i uputiti slučaj na kazneni progon.

Seksualne radnice su često izložene visokom stupnju nasilja i drugim zlostavljanjima ili povredama, ali to je obično zato što rade u kriminaliziranom okruženju. Istraživanje Human Rights Watcha i drugih pokazuje da dekriminalizacija može pomoći smanjenju kriminala, uključujući seksualnog nasilja, nad seksualnim radnicima.

Osim dekriminalizacije seksualnog rada, koja druga prava seksualnih radnika podržava Human Rights Watch?

Osobe koje se bave dobrovoljnim seksualnim radom mogu potjecati iz siromaštva ili marginalizacije i suočiti se s diskriminacijom i nejednakošću, uključujući svoj pristup tržištu rada. Imajući to u vidu, Human Rights Watch podržava mjere za poboljšanje stanja ljudskih prava za seksualne radnike, uključujući istraživanje i pristup obrazovanju, financijsku potporu, obuku i smještaj za posao, socijalne usluge i informacije. Human Rights Watch također potiče napore na rješavanju diskriminacije na temelju spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rase, etničke pripadnosti ili imigracijskog statusa koji utječu na seksualne radnice.