S obzirom da je, barem se meni čini, dosta ljudi prepoznalo bolesnu propagandu koja je zavladala hrvatskim javnim prostorom, nisam mislio da će me netko iz vlade opet ponukati da pišem ovakav komentar. Već sam pisao o Plenkovićevim otvorenim prijetnjama slobodi političkog govora, a većina građana (na žalost većeg dijela legacy medija) je protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.

Sabor je odbio podržati taj Plenkovićev prijedlog, iako je većina onih koji nisu glasali 'za' obrazložila svoju odluku na proceduralnim razlozima. Pritom, vrlo su legitimne kritike da su zastupnici svejedno mogli ili trebali izraziti svoj načelni stav (pa eventualno tražiti ocjenu ustavnosti) budući da za to primaju plaću.

No, tema ovog komentara nisu demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda i što oni misle o nekoj temi. Tema je neizabrani dužnosnik koji se zove Andrej Plenković. Predsjednik vlade danas je otvoreno poručio javnosti da ga ne zanima što hrvatski građani misle o politici koju on vodi.

Na pitanje o tome misli li da je 60% građana koji su, prema anketama, protiv obučavanja ukrajinskih vojnika krivo informirani, premijer se prvo kratko žalio da se to pitanje medijski prezentira kao prepucavanje između njega i (izravno izabranog) predsjednika Milanovića. A onda je naveo što ga najviše muči.

"Kad bi se u internetskom medijskom prostoru stvari jasno stavile, koja je pozicija ključnih saveznika Hrvatske, ključnih međunarodnih organizacija kojeg smo mi članovi, kad bi se na stol stavilo sve što smo mi dosad učinili, kad bi se zapitali što je normalno, prirodno, logično da bude hrvatska pozicija, onda možda takvo ozračje, a u konačnici ne znam koja su ta pitanja iz ankete bila, meni to nije poznato niti mi je to u konačnosti niti važno... Ne vodi se politika tako da se podilazi nekakvim anketama, nego se politika vodi vodstvom, odgovornošću i na način koji je zaštita hrvatskih nacionalnih interesa u pitanjima globalnog sigurnosnog karaktera koja danas ne zaobilaze nikoga."

Možemo raspravljati o geopolitičkim implikacijama ruske invazije za Hrvatsku, pa tako i o (obujmom simboličnoj) podršci vojnoj misiji, imamo li sreću da Vučić pokušava isfurati nekakvu politiku nesvrstanih i još mnogo toga, ali poručiti da te ne zanima mišljenje naroda o ratnoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici nego stavovi međunarodnih organizacija i stranih država je izvan pameti. I onda će se pitati zašto ga neki zovu briselskim anemičarem i tko to radikalizira hrvatsko društvo.

A nije ni slučajno spomenuo internetski medijski prostor, budući da planira kroz koji tjedan raspisati natječaj vrijedan 30 milijuna kuna za "suzbijanje dezinformacija u javnom prostoru" koje će podijeliti "nezavisnim fact-checkerima". Da, država će financirati "nezavisnu provjeru činjenica" – možeš si misliti. Pazite, ovo je od nekoga tko nam prodaje priču o "sintezi sukoba između demokracije i autokracije". Kao da Putin, Kineska komunistička partija, dinastija Kim i Robert Mugabe nisu desetljeća proveli zatvarajući novinare zbog "širenja dezinformacija".

Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Izborom svojih predstavnika, a izbori nisu ništa doli jedna velika anketa, narod prenosi dio svojih ovlasti na izabrane predstavnike koji imenuju izvršnu vlast. I narod i njegovi predstavnici su rekli što žele, a Plenković sa svojim spin majstorima kreće u propagandnu protuofenzivu: "Svi koji nisu glasali za Ukrajinu podržavaju Putinov režim i Rusiju, i imaju nevjerojatnu mržnju protiv HDZ-a!"

Već deset mjeseci nam premijer postavlja svako pitanje oko rata u Ukrajini kao što je George Bush najavio globalni rat protiv terorizma. Prije 21 godinu je američki predsjednik svijetu poručio: "Ili ste s nama, ili ste s teroristima". Premijer nam je danas poručio: "Ili si s HDZ-om, ili si za Rusiju".