Pisao sam već dosta o licemjerju i nedosljednosti hrvatske ljevice, o čemu bi se mogli napisati cijeli romani. Samo neki najaktualniji primjeri: od stranke koju su do jučer optuživali za korupciju i "smrt" Hrvatske sada traže da zadrži svoju kontrolu nad HEP-om jer je riječ o kompaniji "strateški važnoj za društvo". Znači da imaju jako veliko povjerenje u "koruptivnu stranku", kad smatraju da ona mora imati potpunu kontrolu nad svime što je strateški bitno za društvo.

Drugi primjer: neprestano optužuju hrvatsku desnicu jer se zalaže za zabranu pobačaja i protiv LGBT+ prava, a u isto vrijeme traže od naše države da prizna Palestinu, državu u kojoj žene koje pobace riskiraju zatvor i smrt, a homoseksualci moraju skrivati svoju seksualnu orijentaciju iz istih razloga.

Međutim, ono što možda najviše diže živce svakom promatraču koji koristi razum, to je njihovo patetično izrabljivanje tuđih stradanja, i to samo parcijalno - onih tuđih stradanja koja im odgovaraju, da bi opravdali svoje političke ciljeve koji nemaju veze s dobročinstvom. Možda najbolji primjer takvog ponašanja pokazala je Anka Mrak Taritaš, saborska zastupnica SDP-ove koalicije i predsjednica stranke GLAS:

"Odnosom prema stradavanju civila u Gazi Plenkovićeva vlada pokazuje da nema ni kičme ni empatije. Možda bi i bili nešto hrabriji da ne paradiraju na komemoracijama za Bleiburg svake godine i imaju jasan otklon prema ustaškom režimu i zločinima."

To je bila, naime, njena reakcija na izjavu premijera Andreja Plenkovića da u vladi "ne razmišljaju o priznavanju Palestine", ali usredotočimo se na sam sadržaj njene poruke i što je ona time zapravo rekla o sebi. Što više o tome budete razmišljali, više ćete biti zaprepašteni količinom zlobe i netrpeljivosti koja iz ove dugovječne političarke izlazi.

Kad spočitava (nekome - kome?) "paradiranje na komemoracijama za Bleiburg", želi reći da je to nešto što se ne bi smjelo raditi. Na Bleiburgu i Križnom putu diljem bivše države stradalo je više stotina tisuća Hrvata. To su preci mnogih današnjih građana RH. To su ljudi koji su stradali ne tijekom rata, u borbama, nego nakon njega - u osvetničkim pogubljenjima bez imalo milosti i empatije. Mnogi od tih ljudi nisu nikad bili u ustašama. Mnogi od njih nisu ni bili vojnici. Među njima je bilo i žena i djece. Vjerojatno više djece je stradalo na Bleiburgu nego u Gazi. Gospođa Taritaš želi reći da su djeca bila kriva za režim i ustaške zločine, pa su zaslužila biti pobijena. Uspomena na te ljude nije vrijedna spomena ni komemoracije.

Možemo raspravljati o tome da su za stradanja na Bleiburgu najvećim dijelom krivi ustaški režim i vlast NDH - ja ću se s time složiti. Ali to ne mijenja činjenicu da je masa nevinih ljudi stradala u poslijeratnim zločinima, bez poštenog suđenja, bez ikakve šanse da se brane. To, dakle, ne mijenja činjenicu da ti ljudi zaslužuju komemoraciju, zaslužuju sjećanje ove države, koja je dobrim dijelom država i njihovih potomaka.

Tolika razina nedostatka empatije prema vlastitim sugrađanima, vlastitom narodu, od osobe koja je od istog naroda izabrana da ga predstavlja u Hrvatskom saboru, kao najvišem državnom predstavničkom tijelu, moram priznati da je zapanjujuća.

Da budemo pošteni, Mrak Taritaš tim svojim tvitom nije pokazala da nema nikakve empatije uopće. Vrlo jasno je signalizirala empatiju prema "djeci Gaze". Dakle, možda nema suosjećanja za stradale Hrvate, ali ima za stradale Palestince. U redu. Djeca su djeca i mora nam biti žao svakog stradalog djeteta, gdje god i u kojem god ratu. Međutim, postoji jedna bitna razlika - ne između djece stradale u Gazi i one stradale na Bleiburgu ili u Zagrebu 1945. - a to je sljedeće: djeca u Gazi poginula su u bombardiranju usmjerenom na terorističku organizaciju; djeca su poginula kao kolateralne žrtve, nisu vojna meta. Dok su, s druge strane, djeca i žene pobijene na Bleiburgu i u Zagrebu 1945. stradali kao direktna meta. Ova sitnica ne mijenja ništa za stradale civile - njima je isto. Ali mijenja smisao argumentacije za one koji koriste stradalu djecu i žene za svoje političke ciljeve.

Rat u Izraelu je strašan i vjerujem da bismo svi htjeli da odmah završi, ali razmislimo malo što bi se onda dogodilo. Što bi se dogodilo da Izrael prekine napade u Gazi? Što bi se dogodilo da cijeli svijet, kao što bi to htjela hrvatska ljevica, prizna slobodnu i neovisnu palestinsku državu? Bilo bi super kad bi to rezultiralo trajnim mirom, kad bi takva država mogla koegzistirati pored Izraela. Ali to nažalost nije moguće - ne toliko zbog samog Izraela, već zbog palestinskih vlasti i naroda.

U Gazi je na vlasti Hamas, to je tamo demokratski izabrana vlast. Da se danas održe izbori na Zapadnoj obali, i tamo bi Hamas uvjerljivo pobijedio - s time će se morati složiti svatko tko prati situaciju na tom području. Hamas je u osnovi teroristička organizacija koja je svoje postojanje posvetila uništavanju Izraela. Njihove vođe neće se zadovoljiti vlastitom državom dok god postoji Izrael. To su jasno rekli već mnogo puta, istražite ako vas zanima. Oni su organizirali teroristički napad na Izrael 7. listopada prošle godine, s jednim jedinim ciljem: pobiti što je više moguće civila i zarobiti što je više moguće drugih civila. Da su bili u mogućnosti, pobili bi i zarobili puno više ljudi nego što su uspjeli u tom jednom danu.

Ovo je važno ponoviti: to nije neka diktatura koja to radi mimo volje palestinskog naroda, to je njihova demokratski izabrana vlast, to su oni. Očekivati od takve države da se pridržava mira i da ne planira nove napade na Izrael bilo bi dostojno nagrade za naivnost i glupost ako tako nešto postoji.

Druga logička greška koju je Mrak Taritaš u tom tvitu uspjela napraviti, to je optuživanje Vlade za antisemitizam jer su članovi vlade sudjelovali u komemoraciji za žrtve Bleiburga. Već smo utvrdili da mnoge žrtve Bleiburga nisu imale ništa s nacistima i progonom Židova, ali to nije poanta. Poanta je da ista ta gospođa u isto vrijeme podupire državu čiji su čelnici javno objavili da žele uništiti Izrael. Prema tome, Anka se s njima slaže da Židovi nemaju pravo na državu. Što je to drugo nego čisti antisemitizam?

Bez obzira na sve ove činjenice, bez obzira na stanje ljudskih prava za ateiste, Židove, žene i LGBT+ osobe u palestinskoj državi, ljevica diljem svijeta je tradicionalno opčinjena Palestinom. Za zapadnu ljevicu to je ideološko pitanje, a kod tvrdih ideoloških pitanja je slično kao i kod ortodoksnih vjernika: nikakve činjenice ne mogu stati na put niti ih natjerati na kritičko razmišljanje. Oni umjereniji, koji nisu previše zadojeni ideologijom, neće biti prvi s palestinkom oko vrata i majicom s Cheovim likom. Na primjer, većina SDP-ovaca neće to raditi. Ali Anka Mrak Taritaš je u onoj drugoj, ekstremnijoj skupini, koja će se u prvim redovima gurati da signalizira svoju ideološku sklonost i potpuno sljepilo na stvarnost.

Pisao sam nedavno kako se DP-ov zastupnik Stjepo Bartulica lažno kiti liberalizmom dok promiče antiliberalne politike. Isto bi se moglo reći i za Anku. Ona se kiti liberalizmom, na čelu je deklarativno liberalne stranke, a po svakom pitanju promiče isključivo ideološke stavove ljevice. Ne govorim sad o tome da znamo da će na svakim izborima biti dio lijeve koalicije, da se krpa ljevičarima da bi ušla u Sabor, da ljevici može zahvaliti za egzistenciju. Pričam o promicanju stavova.

Ako netko misli da pretjerujem, izazivam vas: nađite mi gdje je to Anka Mrak Taritaš ikada zastupala neki stav s kojim se ekstremni ljevičari ne bi mogli složiti. Dakle, to je lažno predstavljanje, prijevara građana - kada se predstavljaš liberalom, a redovito, i bez iznimke, zastupaš isključivo ljevicu. Najmanje i najpoštenije što bi trebala učiniti jest promijeniti naziv stranke - ne mora čak ni kraticu. GLAS može i treba značiti: Građansko-lijevi savez.