Boris Jokić predlaže uvođenje novog obaveznog predmeta u škole - suvremena glazba. Misli da klince treba navesti da slušaju glazbu koju on smatra kvalitetnom.

Znate onu pritužbu na "današnje klince" koji su u pravilu užasni, rade "sve što mi nismo radili u njihovim godinama", a mi smo, naravno, bili bolji, pametniji... To je stara priča koja se ponavlja i prenosi s generacije na generaciju vjerojatno još od prapovijesnog vremena i nikako da se dovoljno izliže i potroši, da shvatimo sav besmisao i prazninu takvog sentimenta.

Najnoviji izljev "u naše vrijeme je bilo bolje" pritužbe na današnje klince dolazi od Borisa Jokića, čovjeka kojeg pojedinci iz nekog njima poznatog razloga smatraju stručnjakom za obrazovanje djece. Jokić je na Tportalu napisao komentar u kojem je pokušao argumentirati svoju želju za uvođenjem novog obaveznog predmeta u hrvatske škole - suvremena glazba. Razlog? Današnji klinci slušaju smeće, a trebali bi slušati ono što je gospodin Jokić slušao u mladosti, i to im učitelji trebaju reći.

Žali se da klinci slušaju cajke, a da bi to potkrijepio navodi imena hip-hop izvođača, citira stihove iz hip-hop pjesama i ubacio je Youtube link za hip-hop pjesmu kao primjer. Ne kažem da je ona išta bolja ili kvalitetnija od cajki, ali očito Jokić ne razlikuje glazbene stilove. Cajke su narodnjaci, turbofolk (u moje vrijeme 1990-ih mi smo često govorili "cajke" za hrvatsku zabavnu glazbu koja je bila samo ublažena verzija turbofolka). Ali rap glazba, odnosno hip-hop, nikada nije bio "cajka".

I te pjesme, koje su danas najpopularnije među klincima, uglavnom nisu baš najbolji primjer poetskih uradaka - ni po kvaliteti tekstova niti po tematici. To je ono što je posebno zasmetalo našem stručnjaku za obrazovanje pa se dosjetio sjajnog rješenja: zašto ne bismo klince "uputili" na bolju glazbu? Zašto im ne bismo ukazali što trebaju slušati? Znam! Ajmo im uvaliti još jedan obavezni predmet u kojem ćemo ih učiti kakvu glazbu trebaju slušati!

Što ne valja s takvim prijedlogom? Apsolutno sve! Uopće ideja da će klinci u pubertetu poslušati sugestije (ili zapovijedi?) starog profesora o tome što trebaju kod kuće slušati promašena je u startu. Ne treba čovjek biti lumen za pedagogiju da bi znao kako je pubertet vrijeme kad su klinci posebno skloni buntu prema starijim generacijama. Meni je profesor njemačkog jezika u prvom ili drugom razredu gimnazije govorio da je hip-hop "samo prolazni trend" i da za 5 godina "nitko neće znati ni što je to". Trebamo slušati Rolling Stonese, to je prava, kvalitetna glazba, a ne neko "nabrajanje". Znate tko ga je poslušao? Vjerojatno nitko.

Jokićeva usporedba s prijašnjim generacijama teško da bi mogla "držati vodu", s obzirom da je kvalitetna glazba, s društveno angažiranim temama i pozitivnim porukama, uglavnom bila u drugom planu kroz cijelu povijest moderne glazbe. U moje vrijeme, recimo, popularne su bile Spice Girls. Ni one nisu pjevale o socijalnoj tematici niti politici, što bi Jokić htio od današnjih izvođača. Prljavo kazalište? Pa Jasenko Houra je izjavio prije 10-ak godina da bi on bio reper da je sada mlad.

Stvar je u tome da je u međuvremenu, od 1970-ih u koje se Jokić sa sjetom vraća, do danas nastala hrpa novih glazbenih pravaca, tako da je danas izbor daleko veći i širi nego tada. Promijenili su se glazbeni trendovi, ali i dalje su one "gluplje" pjesme najslušanije, a one "pametnije" sluša manjina. Je li to tako loše? Pa, baš i ne. Jer glazba ne postoji samo zato da bi ukazivala na politiku i na socijalnu nepravdu, glazba ima puno širu svrhu od toga. Ponekad se glazba sluša radi zabave, a kad se želimo zabaviti sigurno nećemo tražiti pjesme koje nas podsjećaju na to kako imamo lošu vladu i kako nas političari kradu, i kako je sve oko nas sivo.

Jokić je citirao neke stihove iz jedne glupe, ali popularne hip-hop pjesme i usporedio ih s hrvatskim društvom i politikom, zaključivši kako je to svojstveno onome na što smo danas spali:

Premda se mnogima ono o čemu gospodin Ilić pjeva može činiti problematičnim i provokativnim, njegov je osnovni problem što tome uopće nije tako. Sve o čemu Baka pjeva dio je balkanskog, pa tako i hrvatskog mainstreama. Auti i skupi satovi kao statusni simboli, materijalne vrijednosti i imetak kao jedina i osnovna vrijednost po kojoj se vrednuju osobe. To ovdje ne vrijedi samo za 'žestoke momke' iz Dubrave ili s Knežije, već još jasnije u natječajima za kupovinu službenih automobila te posebice na zglobovima hrvatskih političara ili dijelova svećenstva.

Podsjetilo me to na nešto što nema nikakve veze s Hrvatskom. Dok sam ja išao u osnovnu školu, u svijetu se probila na vrhove top lista prodaje američka gangsta rap grupa N.W.A. Oni su "šokirali" mnoge svojim brutalnim tekstovima; ponižavanjem žena redovito ih nazivajući ružnim imenima, slaveći preprodaju i upotrebu narkotika, pucanje iz automatskog oružja po ulici, seks itd. To su redoviti motivi u njihovim pjesmama. MTV im je odbio vrtjeti spotove, nije ih htjela puštati ni većina radiopostaja, ali nekako su se uspjeli probiti. Klinci diljem svijeta došli su do njihove glazbe koja im je bila posebno zanimljiva jer "zabranjeno voće" je najslađe kad imaš 13, 14 ili 15 godina. I ja sam bio među njima.

Riječ je, dakle, o pjesmama prema kojima su današnji turbofolk i hip-hop na Balkanu najobičnija kamilica. Što se dogodilo kasnije, je li N.W.A. pokvario društvo? Danas se neki vodeći svjetski političari hvale da su ih slušali, a neki čak i odrasli na njihovoj glazbi - npr. republikanski senator Marco Rubio, bivši britanski ministar financija George Osborne (konzervativac), pa čak i bivši američki predsjednik Barack Obama. Prilično pristojni ljudi su u mladosti slušali takvu muziku, a sad se ne srame to javno reći. Kako to?

Vrlo jednostavno. Skoro svaki novi glazbeni stil, kad se pojavi, u početku se susreće s optužbama i zgražanjem starijih generacija, a mlađe generacije ga onda prihvaćaju iz bunta prema starijima. Kad te mlađe generacije sazriju u ozbiljne, odrasle ljude, onda i taj glazbeni izričaj odjednom više nije prost, neprihvatljiv itd. već postaje sasvim legitiman izraz bunta. Danas je NWA prihvaćen među glazbenim elitama kao grupa koja je postigla revoluciju. Sad kažu, oni su "govorili otvoreno o životu u njihovom dijelu grada, bez uljepšavanja". Dakle, umjetnost.

Hoće li se tako govoriti i o ovim pjesmama Bake Praseta za 30-ak godina? Lako moguće. I sam Jokić kaže da one odražavaju današnje društvo u Hrvatskoj. Zašto očekuje od glazbenika da uljepšavaju stvarnost i govore o stvarima koje nisu vrijednosti našeg društva? Na te pjesme možda bismo trebali gledati i kao kritiku (bez obzira što autorova namjera vjerojatno nije bila kritika). Ni Ice Cube i Dr. Dre, kad su snimali prve N.W.A. albume, sigurno nisu htjeli pisati kritiku stvarnosti nego zaraditi hrpu love i kupiti si skupi automobil, kuću itd.

Katastrofalne rezultate na maturi, koji nisu došli tek jučer, već su dio kontinuiteta, možemo prije pripisati kvaliteti učiteljskog kadra, a ne glazbenom stilu koji djeca slušaju. A glazbe je uvijek bilo - i dobre i loše. Ona manje kvalitetna je uvijek lakše isplivala na vrh, a do kvalitetnije su došli oni koji su se malo više potrudili "kopati". To je normalno i ne treba klincima država govoriti što je za njih dobro da slušaju, a što nije. To nije posao učitelja.