Stručnjak za obrazovanje je predbacio beogradskom reperu što vrijeđa žene i prostači. Njegovi primjeri dobre glazbe, poput Prljavaca i Azre, nikada to nisu radili?

Članak Borisa Jokića, objavljen na Tportalu, o glazbenim trendovima danas i prije 50 godina, toliko je nebulozan da nije bilo moguće odgovoriti na sve nelogičnosti u samo jednom tekstu. U prvom dijelu pisao sam o tome kako je besmisleno uopće uspoređivati glazbene trendove s društvenom i političkom situacijom u Hrvatskoj, a u ovom tekstu ću se posvetiti segmentima koji su također vrlo važni, a gospodin Jokić ih se dotaknuo - seksizam i plagiranje.

Nadam se da se svi slažemo kako djecu u osnovnoj i srednjoj školi ne želimo učiti da budu seksisti, da vrijeđaju i omalovažavaju žene. Isto tako, vjerujem da nam je cilj pokazati djeci da se isplati biti originalan i kreativan, da krađa tuđih ideja nije cool. Tako da ćemo u startu prihvatiti kako plagiranje i seksizam nisu poželjne vrijednosti našeg obrazovnog sustava.

Pišući o Baki Prasetu, beogradskom reperu kojeg je Jokić iz nekog razloga posebno izdvojio kao primjer "cajke" (?!) i dokaz navodne propasti glazbe tijekom vremena, Jokić je napisao sljedeće:

"Baka još u pjesmi poručuje da se na njega 'loži' i izvjesna gđa Stanija te svima poručuje 'ko vas jebe – lomim ga'."

Prostakluk! Istina, baš je umišljen, egoističan i prost taj Baka Prase. Nije kao Johnny Štulić iz Azre, kojeg Jokić hvali u svome tekstu. Štulić je takve stvari objasnio na pristojan način, na primjer:

"Kako vrijeme prolazi
lova me ne nalazi
prije mi je mislit dala
a sad više ne

ej živote
teško ovo jebote
mani me se živote
oca ti jebem"

Vjerujem da se svi slažemo da bi za djecu bilo puno bolje da se kulturno uzdižu uz ovakve dubokoumne životne stihove Johnnyja "oca ti jebem" Štulića nego uz nekakvog tamo prostaka Baku Praseta koji poručuje - "ko vas jebe - lomim ga".

Jokić je dobro primijetio i da je Baka Prase plagijator:

"Sama pjesma identična je onoj 'Pure Water', koju su u ožujku objavili grupa Migos i DJ Mustard...Mala su djeca Prase, Janko i MC Stojan u usporedbi s hrvatskom akademskom zajednicom i načinima na koje se ovdje dolazi do najviših mjesta u društvu - plagiranim diplomama i magistarskim radovima."

I u pravu je Jokić, plagiranje je za svaku osudu. Samo što ni njegovi Prljavci nisu bili uvijek baš originalni, a bogami ni Azra. Štulić, naravno, tvrdi da "Usne vrele višnje" nije plagijat nego prepjev, ali isto to bi onda mogao reći i Baka Prase za svoju pjesmu.

I na kraju, seksizam:

"Pa čak je i u odnosu prema ženama gospodin Ilić (Baka Prase, op. a.) ispod razine dopuštenog za hrvatsku dnevnopolitičku svakodnevnicu jer njegovo 'Ulazim u kola i upalim sport. Riba kad to vidi seda na kost', kolikogod seksističko, zapravo je sramežljivo u usporedbi s time kad hrvatska ministrica premlaćivanje žene svojeg stranačkog kolege opravdava s 'Tako vam je to u braku'."

Jer Johnny Štulić i Jasenko Houra nikada nisu pisali seksističke stihove niti na bilo koji način vrijeđali žene u svojim pjesmama. Kad Johnny Štulić nazove ženu kurvom, to vam je od milja. Po Jokićevoj logici ispada da je pristojnije govoriti ženama da su kurve nego da su ribe. A i ono kad Prase kaže "sjedne mi na kost" je zbilja primitivno. Štulić je pristojniji, on kaže lijepo: "Fafala si mi ti, hvala ti" - feminizam!

Postavlja se onda pitanje koja je razlika između Jokićevih omiljenih glazbenika i onih koje je stavio na stup srama. Očito je da su i jedni i drugi skloni plagiranju ili "prepjevima" tuđih pjesama, očito je da su i jedni i drugi skloni seksističkim stihovima i ne mare previše za feminističke osjećaje. Koja je razlika, da Jokić smatra jedne poželjnima za djecu i čak preporučuje da se njihove pjesme uče u školi, a druge smatra toksičnima i lošim za mlade?

Kada Prase psuje, to je prostačenje, to je loše, to nije dobro za djecu, ali kada Prljavci ili Azra to rade, onda je to lijepo, poetično, edukativno. Kada Prase omalovažava žene pretvarajući ih u seksualni objekt, to je seksizam i nedopustivo. Ali kada Štulić radi to isto, onda je to drugo, onda je to poželjno, dubokoumno, urbano. Kada Prase ukrade tuđu pjesmu i prevede je, to je krađa, plagiranje. Kada to napravi Štulić ili Houra, onda je to prepjev. Lijepo.

Je li to zato što je Prase Srbin? Ili možda zato što je riječ o drugom glazbenom stilu - možda Jokić jednostavno ne može smisliti hip-hop? Ili je stvar u nečemu trećemu? Ne znam, ali je sigurno riječ o njegovim subjektivnim osjećajima, a ne nekom objektivnom čimbeniku.

To nam pokazuje onu staru hrvatsku podjelu na "naše" i "njihove". Iste stvari su loše kada rade "njihovi", a posve drugačije kad ih rade "naši". Jokić među "svojima" ne vidi nikakav problem, ali među "njihovima" vidi sve.

Inače, osobno sam odrastao na hip-hop glazbi, ali ne sviđa mi se taj njegov Baka Prase i prije bih poslušao Prljavce i Azru nego njega. Ali to ne znači da klinci rade nešto pogrešno što imaju drugačiji ukus od nas ili da je to što oni slušaju po bilo kojem objektivnom kriteriju nešto puno gore od onoga što sam slušao ja ili od onoga što je slušao gospodin Jokić u svojoj mladosti.

On je čovjek pun predrasuda i najobičniji politikant koji to ne može sakriti ni kad priča o obrazovanju ili glazbi, a argumentacija mu je puna logičnih rupa pa ju je lako razbiti na atome. Jeza me hvata kad se sjetim da je taj čovjek trebao provesti kurikularnu reformu. Bože sačuvaj!