Kad smo objavili tekst o Novom Zelandu, koji je doživio preporod zahvaljujući oslobađanju tržišta, pojavilo se dosta ljudi koji su odmah uletjeli s komentarima kako je u toj zemlji zabranjeno uzgajati povrće u svome vrtu. Naravno, odmah je bilo jasno kako je to vjerojatno lažna vijest, ali zanimalo me otkud našim ljudima takva dezinformacija. Ni hrvatski mainstream mediji, kakvi god da jesu, ne bi pali na takvu splačinu. Onda sam preko Googlea došao do izvora, a Google me odveo do Branimira Bunjca, saborskog zastupnika Živog zida.

Bunjac je na svom Facebooku objavio video sa saborske sjednice kad se raspravljalo o trgovinskom sporazumu CETA koji će omogućiti lakšu razmjenu između kanadskog i europskog tržišta. Baš poput svakog antitržišnog aktivista, Bunjac u takvom sporazumu vidi problem pa ga naziva "kolonijalnim", "antihrvatskim" i "anticivilizacijskim". Tvrdi da će "korporacije imati pravo suodlučivati o hrvatskim zakonima, čak i na lokalnoj razini. I na kraju se osvrnuo na Novi Zeland gdje je, naravno, "zabranjeno saditi povrće u vrtu".


Klikni na sliku za uvećani pregled

Lažna vijest o zabrani uzgoja povrća u vrtu je nastala 2014. godine na Redditu kad je nepoznati korisnik, predstavljajući se kao Novozelanđanin, napisao kako je njegova vlada donijela nevjerojatnu odluku i da će ljude slati u zatvor zbog povrtlarenja. Teoretičari zavjere, kakvi jesu, jedva su dočekali proširiti ovu "vijest" po raznim ekstremno desnim i ekstremno lijevim portalima, uglavnom istim onim koji vas svakodnevno plaše globalizacijom, nejednakošću stanovništva i kako nam se bliži katastrofa. Novozelandski mediji su se smijali (vidi ovdje i ovdje), a na kraju ga je morao opovrgnuti i Huffington Post s naslovom "Neki vrlo zbunjeni ljudi misle da je u Novom Zelandu zabranjeno saditi u vrtu".

Dakle, to je apsolutna laž koju Branimir Bunjac, inače doktor povijesti, iz nekog razloga širi. On je tu laž rekao u Saboru, koji prenosi HRT, a potom ju je ponovio i na Facebooku. Istina je, zapravo, da je Novi Zeland treća zemlja po ekonomskim slobodama u svijetu i takve zabrane su kod njih nezamislive. Novi Zeland, naravno, ima trgovinske ugovore i s SAD-om, Australijom, Kanadom i EU, a oni su mu omogućili da novozelandski poljoprivrednici i drugi proizvođači izvoze svoje proizvode diljem svijeta. Tako će i nama CETA i TTIP omogućiti izvoz proizvoda preko oceana.

Bunjac laže i kad priča o korporacijama. Korporacije već jesu tu i rade što hoće, odnosno ono što im odgovara. One to mogu jer imaju novac i mogu platiti sve dozvole koje trebaju da bi poslovale bilo gdje, mogu ispuniti sve uvjete i regulacije koje hrvatska država postavi. No, naši mali proizvođači nemaju te mogućnosti pa će njima sporazumi o slobodnoj trgovinskoj razmjeni dobro doći. Apple i Coca-cola već prodaju svoje proizvode kod nas. Želimo li mi da se mandarine iz doline Neretve prodaju u SAD-u i Kanadi, po daleko većim cijenama nego u Hrvatskoj? Bunjac očito ne želi.