"Cinično je koliko daleko ide želja poslodavaca za olakšavanjem poslovanja. Nisu sve parafiskalni nameti, nešto je i solidarnost...Egoizam krupnog kapitala smanjio je sredstva za protupožarnu zaštitu." (Marijan Kavran)

Da parafraziram Georgea Orwella, svi poduzetnici su jednaki, ali neki su jednakiji. Jedan od „jednakijih“ je i dotični Marijan Kavran. G. Kavran je simbol kronizma u Hrvatskoj, onakav kakav najbolje stasa u postsocijalističkim državama koje se ne uspijevaju maknuti od socijalističkog nasljeđa te stvaraju mreže državno sponzoriranih poduzetnika. U Hrvatskoj ima puno poduzetnika, ali samo manjina je tijesno vezana s državom i kroz taj parazitski odnos ostvaruje vlastitu korist na štetu ostalih. Pojedinci ne samo da ostvaruju korist na štetu svih ostalih, nego i svojim načinom poslovanja bacaju ljagu na jedan uglavnom pošteni, radišni, inteligentni i društveno korisni tip ljudi. Ovakvi društveno sponzorirani tipovi poduzetnika su uteg oko vrata ne samo ostalim poduzetnicima, nego i efikasnom funkcioniranju tržišnog gospodarstva, a u konačnici cijelom društvu.

Budimo iskreni, katastrofe kao što je bio požar u okolici Splita svi koriste da bi dokazali neka svoja načela, neke svoje stavove. Ali samo nemoralna osoba može jednu katastrofu koristiti da bi okrivila ljude koji evidentno nemaju veze s požarom, a sve da bi ih javnim pritiskom natjerao da plaćaju veći reket državi. G. Kavran je, naime, optužio hrvatske poduzetnike da su krivi za požar jer su zatražili i izborili smanjenje jednog od 547 parafiskalnih nameta. Kakva osoba moraš biti da ti instinktivna reakcija na ljudsku patnju bude osveta ljudima koji su se pobunili protiv toga da ih kronistički poduzetnici i birokrati pljačkaju?

Krenimo redom: jedan od najvećih PDV-a u Europi, progresivni porez na dohodak (praktički oporezivanje rada) koji doseže 36 % + prirez, trošarine na alkohol, cigarete, gorivo, doprinos za zapošljavanje, vode, ZAMP, zdravstveno, mirovinsko...Zar vam nije dosta da gulite kožu poštenim poduzetnicima i radnom narodu, već ih još okrivljujete i za prirodne katastrofe, samo zbog toga što su uspjeli smanjiti jedan od cijelog niza nameta?

Hrvatski narod je toliko oporezivan da je postao međunarodno poznat po tome pa su kao jedan od glavnih problema hrvatskog gospodarstva mnogi strani stručni časopisi naglašavali upravo preveliku poreznu presiju. Duga je tema nabrajati sve porezne stope i njihov odnos prema drugima zemljama, ali ako gledamo prema ukupnim državnim prihodima u BDP-u, može se zaključiti da je Hrvatska jedna od zemalja EU s većom poreznom represijom (prosjek EU je 45 % tj. gotovo pola), većom i od Njemačke, što znači da država praktički uzima skoro pola vrijednosti iz gospodarstva kroz godinu.

Što država radi s tolikim novcem ako nema dovoljno sredstava ni za nešto toliko važno kao vatrogasna zaštita?

Državna revizija je utvrdila kako je Hrvatska vatrogasna zajednica potrošila 300.000 kn na „intelektualne usluge“, odnosno za objavljivanje tekstova u časopisu „Vatrogasni vjesnik“, dok je istodobno za zaštitnu opremu (čizme, odijela, rukavice i kacige) potrošeno 670.000 kn. Izgleda li vam to kao „ispravan“ omjer? Utvrđene su i mnoge nepravilnosti koji se odnose na „intelektualne usluge“, koje nisu bile u skladu s Zakonom o autorskim i drugim srodnim pravima, a utvrđeno je i da u pojedinim slučajevima putni radni listovi ne sadrže vrijeme polaska i odlaska, prijeđene kilometre po relaciji, a stanje kilometara na početku mjeseca nije istovjetno završnom stanju kilometara na kraju prethodnog mjeseca.

Iz navedenih podataka je sasvim jasno da razlog zbog kojih vatrogasci nemaju adekvatnu opremu nije smanjenje jednog od 576 parafiskalnih nameta, već standardna hrvatska birokratska korupcija. Kriviti poduzetnike, koji plaćaju jedne od najviših poreza u EU, za nedostatak opreme vatrogasaca, je suludo.

G. Kavran tvrdi i da 500 kn godišnje nije nikakav problem za male poduzetnike te ne vidi problem zašto oni to ne bi plaćali. Zaista je to SAMO 500 kn? Postoji izreka, „Zrno do zrna pogača, kuna do kune palača“, i u tom kontekstu treba i gledati ovu situaciju. 500 kn godišnje nije problem, ali to je samo jedan od 547 parafiskalnih nameta koje kroz godinu poduzetnici moraju plaćati. A nadodajmo na to i standardne poreze i dobijete jedno gospodarstvo koje jedva diše od silnog poreznog tereta.

Zašto se onda gospodin okomio na one koji svojim predanim radom financiraju cijelu državnu birokratsku mašineriju? Možda je iskoristio situaciju da kazni one koji mu ugrožavaju egzistenciju ako njegova egzistencija dolazi iz tijesnih veza s državnim aparatom?

Da se razumijemo, g. Kavran i njemu slični poduzetnici su samo dio cijelog sustava postavljenog na krivim temeljima. A taj sustav na svojim leđima, svojim radom, održavaju poduzetnici i radnici u privatnom sektoru koji moraju raditi za sebe i svoje obitelji te za silni birokratski aparat koji uzdržavaju. Liberal.hr je počeo pisati o klijentelističkim mrežama i kronističkom sustavu koji su stvorile od prvog teksta oko krize u Agrokoru (još krajem siječnja), pa i prije. Ali treba imati na umu da je Agrokor samo najveći i najočitiji primjer na kojem se moglo pokazati kako sistem funkcionira. Agrokor definitivno nije jedini dio tog sistema, pa ni država i Agrokor, već se radi o cijeloj mreži koju čini državna birokracija, političari, državno sponzorirani poduzetnici, javne kompanije i „neovisni“ mediji. A ideologiju koja održava taj sistem smo nazvali „našizam“. Poput svake druge ideologije, našizam ima svoje medijske i intelektualne apologete koji mu daju podršku.

Nastup g. Kavrana je bio tipični pokušaj diskreditacije ideoloških neprijatelja našizma, ljudi koji se direktno svojim radom bore protiv trulog sistema koji izrabljuje prave poduzetnike i radnike te crpe snagu samog društva. Možemo se samo nadati da će dovoljan dio građana progledati i uvidjeti da sljedbenici ideologije našizma koriste podjele da zavade stanovništvo, poduzetnike protiv radnika, vjernike protiv ateista, stanovnike gradova protiv seoskog stanovništva, Hrvate protiv Srba itd., a sve u svrhu lakše kontrole i izrabljivanja društva za interese vladajućih političkih struktura, pri čemu ne mislim samo na trenutno vladajuće već cijeli establishment izmjenjujućih stranaka koje nalikuju jedna drugoj.