Pred početak sezone krenuli su standardni novinarski članci o cijenama na Jadranu i kukanje kako je skupo.

Britanski tabloid The Sun objavio je neke cijene iz Zadra i usporedio ih s cijenama iz turističkih odredišta u nama konkurentskim državama. Večernji list je prenio te informacije zaključivši kako je Hrvatska skuplja destinacija od Bugarske i Cipra. Novinarka Radmila Kovačević je, uz standardno iščuđavanje cijenama na moru tijekom sezone, zaključila i da je to "put u nekonkurentnost".

Ispada da su naši ugostitelji pohlepni ili da žele otjerati turiste, ali cijene su takve kakve jesu zato što su to realne cijene za tu lokaciju u to doba godine. Cijene na Jadranu jesu porasle, što znači da se hrvatski turizam možda želi okrenuti elitnijim gostima. Naravno, nitko vas ne tjera da kupujete hranu u restoranu u središtu grada ili na rivi, tako da izbor postoji, ali lokaciju i doživljaj ispijanja kave na rivi starog grada posjetitelji će morati platiti.

Još nedavno smo slušali i čitali priče o radnicima na Jadranu i kako ih poslodavci izrabljuju, gdje se ponavlja zahtjev za većom plaćom. Well, dame i gospodo, što ste mislili kako isplatiti veće plaće ako ne povećanjem cijena? Želite visoke plaće na moru, onda se morate naučiti i na visoke cijene na moru.

Drugi razlog za veće cijene od Bugarske i Cipra je država. U moru nameta koje poduzetnik u Hrvatskoj mora plaćati, spomenimo samo onaj najvažniji - PDV. U Hrvatskoj PDV na skoro sve usluge u ugostiteljstvu i turizmu iznosi 25 posto, osim hotelskog smještaja i kampova koje iznosi 13 posto. Na Cipru je 9 posto na ugostiteljstvo, hotelijerstvo i turistički smještaj. U Bugarskoj je PDV standardni 20 posto, ali za hotelski smještaj je posebna stopa od 11 posto. Taj porez ima najveći utjecaj na krajnju cijenu za potrošača. Taj porez plaća kupac, ali zbog njegove visine Hrvatska ne može biti cjenovno konkurentna. Za većinu usluga riječ je o dvostruko većoj poreznoj stopi nego u drugim turističkim zemljama.

Vlada bi trebala sniziti PDV na sve turističke i ugostiteljske usluge da bi hrvatski turizam mogao lakše konkurirati Cipru, Bugarskoj i drugim država u Europi.

A osim toga, bitno je napomenuti da cijena nije jedini, pa čak ni odlučujući kriterij. Nije dobro kad su turističke destinacije prenatrpane ljudima, to ni turisti ne vole. Zato je normalno da se cijene podižu i da se tako privlači isključivo bogatiji sloj ljudi iz EU. Međutim, njima osim sunca i mora treba još nešto ponuditi, a nisam siguran da Hrvatska turistička zajednica radi na tome. U svakom slučaju, trebala bi ako želimo postići cilj da s manje turista ostvarimo veću zaradu.