Crni petak (Black Friday) je relativno nedavna pojava u Hrvatskoj koja se proširila dosta brzo. Unatoč standardnim pričama dežurnih dušobrižnika „epidemija“ Crnog petka je zahvatila Hrvatsku, svima na korist. Riječ je o svojevrsnom blagdanu kapitalizma koji se održava svake godine četvrtog petka u mjesecu studenom, dan iza američkog Dana zahvalnosti. Iako je razvikan kao dan u kojem se u godini obavi najviše kupnji, to je povijesno relativna novost, jer je npr. od 1993.-2001. bio tek između petog i desetog dana s najviše kupovina, a najčešće bi prvi mjesto zauzimala zadnja subota prije Božića.

Najraniji primjer korištenja fraze „Crni petak“ za označavanje dana nakon Dana zahvalnosti se pojavljuje u časopisu "Factory Management and Maintenence" u studenom 1951. godine i referirao se na pojavu da radnici uzimaju dan bolovanja nakon Thanksgivinga da bi spojili 4 neradna dana. Izgleda da radnici u Jugoslaviji ipak nisu bili prvi koji su spajali vikende s blagdanima da bi dobili duže neprekinute periode neradnih dana. U slično vrijeme se policija počela koristiti istu frazu za velike prometne gužve koje bi nastale na taj dan zbog putovanja radnika iz gradova obiteljima na selo radi proslave Božića ili povratka s proslave Dana zahvalnosti.

Prodaja na Crni petak može biti i indikator općeg gospodarskog stanja u određenoj godini. Podaci o osobnoj potrošnji na taj dan od 2002. do 2016. jasno izdvajaju dvije recesijske godine, 2008. i 2009. Iako su hrvatski mediji bili puni katastrofičnih napisa o zadnjim danima kapitalizma, kriza je u glavnom kapitalističkom gospodarstvu tj. u SAD-u trajala samo dvije godine. Naime, SAD je samo u 2008. i 2009. ostvario pad BDP-a i to relativno blag, od 0,3 posto jedne i 2,8 posto druge godine. Paralelno s tim potrošnja po kupcu je rasla svake godine od 2002. osim te dvije godine, što zbog loših očekivanja i apstinencije od potrošnje, što radi rasta nezaposlenosti koja je s manje od 5 posto narasla na maksimalnih 10 posto. Kriza je u Hrvatskoj trajala 6 godina, a 2009. godine je pad BDP-a iznosio čak 7,4%. Toliko o tome koliko su dobre ekonomske odluke hrvatske vlasti provodile. Ministri financija su se znali samo zaduživati da bi održavali nabujali birokratski aparat i sveobuhvatnu socijalnu državu pa su tako Hrvatsku od javnog duga 39,6 posto BDP-a doveli do 86,6 posto 2014. godine.


Klikni na sliku za uvećani pregled

Crni petak, kao neformalni blagdan dan iza Dana zahvalnosti, u principu slavi potrošnju, slobodu izbora slavi konkurenciju. Često čujemo brojne kritike o navodnom nemoralnom konzumerizmu za vrijeme blagdana, ali što ima toliko nemoralno u potrošnji? Potrošnja ima samo jedan cilj, a to je zadovoljenje određene potrebe. Kako zadovoljavanje osobnih potreba može biti nemoralno? Naravno, zadovoljavanje svojih potreba na štetu drugih je krajnje nemoralan i nedopustiv čin s bilo koje moralne pozicije, ali potrošnja vlastitog novca ne može biti nemoralna, osim ako je izvor tog novca u akcijama koje štete drugima.

Ali kritika blagdanske potrošnje ne polazi od te pozicije, ona primarno polazi od toga da je sama potrošnja u tim razmjerima nemoralna na ovaj ili onaj način, destruktivna i pokazatelj nazadovanja društva. Potrošnja je zadovoljavanje određenih potreba. Naravno da nisu sve te potrebe životne, nisu sve ni samoinicirane u smislu da ih ljudi nisu svjesni dok im trgovci ne ponude nešto što stvara potrebu, ali svaka potrošnja zadovoljava određenu potrebnu, trenutnu ili dugoročnu.

A ta potrošnja i to grčevito natjecanje između raznih nuditelja sredstava zadovoljenja potreba su upravo ono što gura kotače blagostanja da se okreću. Jer za efikasnu ekonomiju je potrebna i potražnja i ponuda, potrošnja i proizvodnja, rad i dokolica, radnici i poduzetnici, slavlje i trud. Crni petak je blagdan ne samo kapitalizma, ono je blagdan uravnoteženja najboljih kvaliteta u nama, potrebe da usrećimo sebe i druge.