Piše: Mario Nakić
Photo: Freepik
16.4.2024.
Piše: Mario Nakić
Photo: Freepik
16.4.2024.
Petar Vidov, urednik Klimatskog portala čiji je investitor Plenkovićeva vlada preko Agencije za elektroničke medije, u nedavnom napadu na Liberal napisao je da je "klimatska kriza - kriza kapitalizma". Neću sad ulaziti preduboko u ideološke pojmove kao što su "klimatska kriza" i "kapitalizam" - to su pojmovi koje koriste ideološki fanatici i govore više o njima samima nego o sadržaju onoga što su htjeli reći. Ali ako pretpostavimo da je pod "klimatskom krizom" mislio na klimatske promjene koje se događaju otkad je svijeta i vijeka, a pod "kapitalizmom" na sustav u kojem su privatni investitori (ne država!) vlasnici i upravljači sredstvima proizvodnje, onda je njegova tvrdnja činjenično neistinita.
Carbon Majors je povijesna baza podataka koja prikuplja i obrađuje podatke o ispuštanju emisija ugljena, ugljik-dioksida i drugih za atmosferu štetnih tvari iz 122 najveće tvornice nafte, benzina, ugljena i cementa.
Prema njihovim podacima, od 2016. do 2022. godine preko 80% emisija ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi došlo je od samo 57 kompanija. Od ukupnih emisija ugljičnog dioksida, 38% su proizvele države, 37% kompanije u državnom vlasništvu, a samo 25% kompanije u privatnom vlasništvu.
Kao što možemo vidjeti iz ovog grafikona, kompanije u privatnom vlasništvu (plava krivulja) uspjele su od 2010. zaustaviti ili čak reducirati svoje emisije CO2, ali države i kompanije u državnom vlasništvu nastavile su povećavati svoje emisije CO2 kao da se ništa nije dogodilo. Štoviše, one su čak u zadnjih 10 godina ubrzale ispuštanje štetnog plina u atmosferu u odnosu na sva prethodna razdoblja.
Prema tome, zaključak da je to nekakva "kriza kapitalizma" jednostavno ne drži vodu. Upravo privatne kompanije pokušavaju prilagoditi svoje poslovanje novim uvjetima i misliti o atmosferi i klimi. Ako netko baš želi ovu tematiku obojati ideološki poput Vidova, onda bi puno točnije bilo reći da je to kriza socijalizma, odnosno državnog upravljanja imovinom i svojim poduzećima. Doduše, ako se to može nazvati krizom - s obzirom da države nikad nisu bile dobre ni uspješne u upravljanju gospodarstvom. To bi se moglo nazvati permanentnom ili vječnom krizom.
Lijek postoji, zove se privatizacija. Međutim, ljevičari nikad ne bi pristali na takav ideološki kompromis zbog klime, što pokazuje samo koliko je Vidovu i ekipi stalo do očuvanja klime.