Piše: James Bovard
Izvor: USA Today
25.10.2017.
Piše: James Bovard
Izvor: USA Today
25.10.2017.
Amerikanci danas imaju loš stav prema predsjednicima. Mnogi ljudi u Americi i svijetu smatraju Donalda Trumpa diktatorom. No, pravi problem u ovoj naciji je nepismenost o stvaranju diktature koja je dopuštala suvremenim predsjednicima da prisvoje previše moći, piše James Bovard, kolumnist na USA Today.
Trumpova nepristojna retorika i iritantni tweetovi nasmijavaju i prestrašuju ljude diljem svijeta. Ali većina Amerikanaca nije dovoljno informirana o novijoj povijesti da prepozna gdje Trump predstavlja strašne prijetnje izvan uobičajenih washingtonskih makinacija. Većina građana nije svjesna da su obje političke stranke trajno zagovarale birokratsko povećanje iznad građanskih sloboda.
Mnogi stručnjaci koji su osudili Trumpa također nisu svjesni koliko se daleko proteže federalna kontrola. Profesor Samuel Moyn s Yalea i profesor David Priestland s Oxforda nedavno su izjavili u New York Timesu da "nema stvarnih dokaza da g. Trump želi preuzeti vlast neustavno, a nema razloga misliti kako bi mogao uspjeti". Izigravanje Ustava je praktički opis posla za suvremene predsjednike. Bijela kuća Georgea W. Busha, a ne Trumpa, uvela je "prekoračenje glavnog zapovjednika", dozvolivši da imenovani predsjednici ignoriraju zakon i Ustav. Kongres je nedvojbeno pogriješio dopustivši da se to dogodi.
Predsjednici su prisvojili ogromne ovlasti jer se ocjenjuju po njihovoj retorici i ciljevima, a ne po njihovoj vjernosti Ustavu. Kad je bivši predsjednik Barack Obama ubio američke građane dronovima, o tome se uopće nije raspravljalo jer su promatrači znali da Obama "misli dobro". Kada je Obama odlučio bombardirati Libiju 2011. godine, njegovi dužnosnici su jasno naznačili da će zanemariti Zakon o ratnim snagama iz 1973., koji je donesen kako bi spriječio predsjednike od pokretanja ratova na svoju ruku. Kada je federalni sudac presudio u svibnju 2016. da je potrošačka subvencija Obamine administracije prekršila Ustav, odluka je gotovo potpuno zanemarena - možda zato što su Obamine nezakonitosti bile "progresivne". Kada je predsjednik Trump okončao subvencije, osuđen je zbog prekoračenja prava Kongresa.
Velik dio odgovora na Trumpa je sličan meteorološkom izvjestitelju koji tretira izlazak sunca svakog jutra kao šok. Senator John McCain reagirao je na Trumpove odnose s medijima, upozoravajući: "Tako počinju diktatori." Po takvom standardu, gotovo svaki predsjednik nakon Thomasa Jeffersona bio je diktator u stvaranju.
Trump se osuđuje kao diktator zbog ukidanja izvršnih dekreta Obame. Ništa ne zastrašuje protivnike Trumpa više od njegovog povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma. Gradonačelnik New Yorka Bill De Blasio osudio je tu odluku kao "nemoralni napad na javno zdravlje i sigurnost svih građana na ovom planetu." No, bivši predsjednik Obama odlučio je da taj sporazum ne podnese na glasanje Senatu. Kao što je New York Post primijetio, Obama se oslonio na "birokratske rupe umjesto transparentnosti zakonodavstva", izdavši gotovo 50% više "velikih propisa" od administracije Georgea W. Busha.
Mnogi protivnici Trumpa se ne protive diktatima po sebi - oni jednostavno žele drukčijeg diktatora. Trump je bio masovno osuđivan jer je njegov Odjel pravde odbio prisiliti svaku javnu školu u zemlji da osigura poseban smještaj kupaonice i svlačionice za samoproglašenu transrodnu djecu. Međutim, Ustav nije odobrio saveznu upravu nad spolnim identitetom.
Mediji su krivi za američku diktatorsku nepismenost. Niti jedna od Trumpovih akcija ipak nije ni približno neugodna kao Zakon o vojnim povjerenstvima iz 2006. godine, koji je retroaktivno legalizirao mučenje. U to je vrijeme bila mala uzbuna zahvaljujući naslovima poput ovog dragulja u Washington Postu: "Mnoga prava iz američkog pravnog sustava nedostaju u novom zakonu". Zakon o mučenju nije bio Kongresu ništa značajniji od subvencioranja vune.
Ljudi koji nisu osjećali tlačenje Trumpovih prethodnika, vjerojatno se neće moći oduprijeti novim zlouporabama. Ako se ljudi nikada nisu stvarno žalili na ono što su napravila prethodna tri predsjednika, oni nemaju dovoljno ni načina da odolijevaju Trumpu. To se posebno odnosi na dužnosnike u prethodnim upravama koji su postavili posebne presedane koje bi Trump mogao iskoristiti.
Trump, kao i nedavni predsjednici koji zapovijedaju vojskom izvršnih dužnosnika s velikim ovlastima, prijetnja su našim pravima i slobodama. Njegovi nedavni komentari kojima daje podršku policijskoj brutalnosti strašni su prema bilo kojim standardima. Srećom, Trumpov bludnik ne može negirati lokalne, državne i savezne zakone protiv takvih zlostavljanja. S druge strane, kampanja glavnog državnog odvjetnika Jeffa Sessionsa za oživljavanje rata protiv droga i oduzimanja imovine predstavlja daleko izravniju opasnost.
Sama visoka kaznena moć koju posjeduje savezna vlada jedna je od glavnih mjera potencijalne tiranije. Trebamo li zaista 4 tisuće federalnih kaznenih zakona i 300.000 propisa za kažnjavanje nelojalnih građana? Kao što je Benjamin Constant napisao 1815. godine: "To je stupanj sile, a ne nositelji, koji se moraju osuditi ... Postoje težine previše teške za ljudsku ruku." Nažalost, mnogi protivnici Trumpa nikada neće donijeti nepovoljan zaključak protiv arbitrarne moći jer nastoje samo svoju vladu vratiti na postolje.
Trump je pobijedio na izborima prošle godine dijelom jer je obećao da će "ponovno učiniti Ameriku sjajnom". Ali Amerika neće biti sjajna sve dok ljudi ne očekuju daleko manje od predsjednika. I samo nepismeni vjeruju da je njegova zamjena jedino "osiguranje od diktatora" koje Amerika treba.