Piše: Mario Nakić
9.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
9.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Slučaj iznajmljivača apartmana iz Zadra, koji je odbio rezervaciju na stranici agencije Booking.com brazilskom paru "zato što su gay", očekivano je podigao dosta prašine u domaćim medijima pri čemu se novinari natječu u dezinformiranju javnosti.
Stvar je jednostavna: čovjek ima pravo birati s kim će poslovati i koga će primiti u svoj apartman, a koga neće. Isto tako, agencija preko koje je iznajmljivao svoje apartmane ima pravo birati s kim će surađivati, a s kim neće. On je odbio pružiti svoju uslugu smještaja, agencija je prekinula suradnju s njim i stvar riješena! Kao i inače, tržište je učinilo svoje.
Iako su neki mediji izvijestili kako je Booking.com obrisao ponudu zadarskog iznajmljivača "zbog homofobije", to nije sasvim točno. Agencija Booking.com ima svoja pravila, a u njima stoji da iznajmljivač ne smije otkazati rezervaciju osim u slučaju prebukiranosti. Dakle, bio bi izbačen sa stranice i da im je otkazao iz bilo kojeg drugog razloga osim prebukiranosti.
Razlog otkazivanja suradnje s homofobnim iznajmljivačem nema nikakve veze s politikom i ljudskim pravima, riječ je o kršenju ugovora između dva poslovna subjekta.
Brazilski par će, naravno, svejedno doći ljetovati u Hrvatsku jer nije taj iznajmljivač jedini na Jadranu i uvijek će se naći onih kojima je zarada i dobra reputacija iznad osobnih predrasuda. Kao što je pokazala anketa među iznajmljivačima apartmana iz Zadra, koju je proveo Index, velika većina iznajmljivača nema ništa protiv gay parova u njihovim apartmanima. To je ljepota tržišta. Ako te netko ne želi uslužiti iz bilo kojeg razloga, potrošit ćeš svoj novac kod njegove konkurencije!
Kao što to obično biva, lijevim društvenopravednicima nije dovoljno što je tržište kaznilo homofobnog iznajmljivača, nego pozivaju državu "duradi nešto". Gordan Duhaček, novinar Indexa, poziva se na Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je uz male razlike na snazi u svim državama članicama EU, pa tako i u Hrvatskoj. Taj je zakon u redu kad je riječ o javnim institucijama i državnim tvrtkama gdje nikakva diskriminacija prilikom zapošljavanja ili ponude usluga ne smije postojati, ali kad uđe u realni sektor, onda nastaju problemi.
Zašto LGBT udruge čine homofobima uslugu?
Zakon o suzbijanju diskriminacije u privatnom sektoru ozbiljno ugrožava pravo na slobodu upravljanja privatnom imovinom, slobodu poduzetništva i prava potrošača dok zapravo pomaže - homofobima. On zadržava homofobe u biznisu. Ja želim da se javno oglase svi koji ne žele prodavati svoje usluge i proizvode gejevima ili bilo kojoj drugoj manjinskoj skupini, želim da stave slobodno naljepnicu na ulaz tako da znam kod koga NEĆU trošiti svoj novac.
Jer kupovina je zapravo najdemokratskiji proces koji postoji. Potrošači svakodnevno glasaju svojim novčanikom i odlučuju o tome koji će poslovni subjekt uspjeti, koji će rasti, a koji propasti. Sigurno ima jako puno društveno osviještenih potrošača koji bi se bolje osjećali da znaju da direktno utječu na razbijanje društvenih predrasuda poput homofobije, ksenofobije, rasizma itd.
Pobornici ulaska antidiskriminacijskog zakona u privatni sektor zapravo su ljudi koji ne poštuju tuđu imovinu i protive se slobodnom poduzetništvu. Duhaček tvrdi da postoji razlika između privatnog doma i poslovnog prostora, što je istina, ali ne tolika razlika da tim poslovnim prostorom u privatnom vlasništvu više ne može upravljati vlasnik. To je ideja onih koji misle da čovjek, onog trenutka kad osnuje obrt ili tvrtku, automatski gubi ljudska prava.
Zakon protiv diskriminacije, u slučaju zapošljavanja, u privatnom sektoru nema nikakvog smisla jer država ne može prisiliti niti jednog poslodavca da neku osobu zaposli protiv svoje volje. Onaj tko ne želi zaposliti gejeve, neće ih zaposliti. Navest će im neki drugi razlog i to je to. Ali zbog zakona, on ne smije biti iskren pa nitko ne može sa sigurnošću ni znati da je baš zbog homofobije odbio nekoga zaposliti, tako da potrošači opet nemaju pravu informaciju.
Taj zakon, dakle, održava homofobe u biznisu i sprječava njihovu poslovnu propast. Samo u pojedinim slučajevima iskrenih ljudi koji vjerojatno ne poznaju sve zakone RH, poput ovog slučaja iz Zadra, poslužit će iskompleksiranim pojedincima da liječe svoje komplekse prijavljujući državnim tijelima svoje svjetonazorske neistomišljenike. U isto vrijeme dok država sama krši taj zakon i nikome ništa.
Duhaček potom dezinformira javnost tvrdeći da takav zakon postoji "u svim kapitalističkim zemljama". Iako je istina da su ga profesionalni ljudskopravaši, koji vjerojatno nisu proveli ni dana staža u privatnom sektoru pa ne znaju kako tržište funkcionira, progurali i praktički nametnuli birokratima i parlamentarcima u Bruxellesu (koji poznaju privatni sektor i tržište još manje od profesionalnih ljudskopravaša), nisu baš sve kapitalističke zemlje još pale pod taj utjecaj.
U SAD-u ne postoji zakon protiv diskriminacije gejeva na federalnoj razini. Postoji samo "Civil Rights Act" koji se odnosi na zabranu rasne i spolne diskriminacije. Pojedine države SAD-a donijele su vlastiti zakon protiv diskriminacije LGBT osoba u privatnom sektoru, ali on je u konfliktu s 1. amandmanom američkog Ustava, što se vidjelo i po nedavnoj presudi Vrhovnog suda o slučaju slastičara iz Kolorada koji je oslobođen optužbi nakon što je odbio ispeći svadbenu tortu za gay vjenčanje. U nekim je državama taj zakon "neutraliziran" zakonom o vjerskim slobodama, tako da opet tko želi diskriminirati gay kupce jednostavno kaže da mu to vjera nalaže i nije u prekršaju. Bez obzira na to, slučajevi u kojima je neki poduzetnik diskriminirao nekoga zato što je gay vrlo su rijetki, svega 2-3 godišnje u cijelom SAD-u.
U Švicarskoj, koja je, ako izostavimo mikrodržave, najbogatija zemlja u svijetu po BDP-u per capita, još uvijek nije donesen zakon protiv diskriminacije gejeva u privatnom sektoru. Pod pritiskom LGBT udruga on je u pripremi i bit će na referendumu sljedeće godine, ali dvije jake stranke su mu se usprotivile - konzervativci i liberali - jer smatraju da je nepotreban.
Postojanje nekog zakona, samo po sebi, ne znači da je taj zakon dobar. Ovaj je vrlo upitan po pitanju ustavnosti i zaštite ljudskih prava i sloboda, a imamo danas, kao što smo imali i u prošlosti, mnoge zakone koji su nepravedno kažnjavali ljude i gušili građanske slobode.
Postavlja se pitanje zašto NEKI gejevi (ovo "neki" naglašavam jer mnoge LGBT osobe ne žele forsirati uplitanje države u privatni sektor) inzistiraju na zakonu koji pomaže homofobima, a ide na štetu društveno osviještenim potrošačima. Još je manje shvatljivo zašto toliko žele ostaviti svoj novac kod homofoba i prisiliti ga da uzme njihov novac. Pretpostavljam da je to nešto čime se LGBT udruge mogu pohvaliti kao svojim "uspjehom", kad isforsiraju kažnjavanje nekoga tko se "spotaknuo" pa slučajno rekao ili napisao nešto što zaista misli. Amerikanci bi takve kompleksaše nazvali "thought police" - policija koja hvata "prijestupnike" u razmišljanju.
Kako se onda boriti protiv diskriminacije manjina?
Netko će sad reći, ako država ne regulira diskriminaciju u društvu, onda će u društvu prevladati diskriminacija. To jednostavno nije točno, ne samo zbog tržišnih zakona, već i zbog ljudske prirode. Sve predrasude koje imamo proizlaze iz neznanja i neiskustva. Upoznao sam masu ljudi koji su mi priznali da su bili vrlo skeptični prema LGBT osobama i čak homofobni - dok nisu upoznali LGBT osobe.
Socijalizacija, otvaranje i suradnja među ljudima najbolji su načini suzbijanja predrasuda, pa tako i svake diskriminacije temeljene na predrasudama. Zato je dobro da se LGBT osobe "outaju", da javno kažu svoju orijentaciju bez straha od okoline, jer mnogim ljudima u komunikaciji i suradnji s osobama za koje znaju da su gay postaje jasno da je to osobina poput bilo koje druge i da nikako ne utječe na sposobnosti, znanja i vrline ili nedostatke nas kao pojedinaca. Kao što ima ovakvih i onakvih hetero pojedinaca, tako ima ovakvih i onakvih homo pojedinaca. Seksualna orijentacija znači samo da u svom ljubavnom životu ta osoba preferira za partnera/partnericu osobu određenog spola. I to je sve!
Reakcija društva
Osim standardnih poziva ljevičara prema državi da kazni homofobe koje je tržište već kaznilo, nije mi se svidjela niti reakcija druge strane. Mnogi komentatori na društvenim mrežama pokazuju zapravo sliku našeg društva koja nije nimalo liberalna. Nije razumljivo toliko opravdavanje i obrana osobe koja je dala tako uvredljiv, homofobni razlog za odbijanje gosta.
Dakle, ja smatram da on treba imati pravo to reći, ali također treba pretrpjeti i posljedice za svoje ponašanje. Ne u smislu državnog kažnjavanja, već u smislu osude široke javnosti. Bojim se da u Hrvatskoj toga nema. Čak bih se usudio reći da ga većina hvali i pozdravlja njegovu odluku kao nešto poželjno.
Ne možemo se razvijati ako ćemo podupirati diskriminaciju nad manjinama. Nije ništa "hrabro" niti "pozitivno" kad se otvoreno iskazuje netrpeljivost prema ljudima samo zbog njihove etničke, rasne, vjerske, spolne pripadnosti ili seksualne orijentacije. To ne smije postati društveno prihvatljiv način ponašanja. Vjerujem da ljudi koji podupiru i slave takvo ponašanje vjeruju kako će oni uvijek biti dio "većine" te da diskriminacija protiv gejeva neće nikada postati i diskriminacija protiv onih s njihovim osobinama, tako da se oni nikada neće naći u poziciji da imaju otežan put do robe i usluga.
Neki ističu obranu iznajmljivača koji je objasnio kako je ta njegova odluka došla nakon što mu je lani jedan gay par navodno "demolirao apartman". Ali to objašnjenje nema nikakvog smisla! Ako ti netko demolira imovinu, prijaviš ga policiji. Da mu je neki, recimo, hetero par iz Njemačke lani demolirao apartman, bi li on sada odbio sve goste iz Njemačke? Vidite da takva argumentacija nema smisla.
Srećom, tržište to sve rješava jer pravi poduzetnici, kojima je poslovni uspjeh glavni cilj u poslovanju, gledat će da ostvare što veći profit, a to se čini tako da se ne diskriminiraju kupci/klijenti/korisnici na rasnoj, spolnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi koja nema nikakve veze s ponašanjem pojedinca.