Ako pitate prosječnog novinara iz mainstram medija koji je najveći problem današnjice, gotovo sigurno da ćete dobiti ovaj odgovor: govor mržnje na društvenim mrežama. Novinari su jako ljuti na društvene mreže i korisnike koji na njima objavljuju svoja mišljenja, pogotovo otkad fact checkeri više nemaju moć koju su nedavno na Facebooku imali.

Međutim, ako pogledate gdje se objavljuje većina tog "govora mržnje" koji novinari osuđuju, vidjet ćete da je to upravo na stranicama tih mainstream medija - u komentarima ispod njihovih objava. I to nije slučajno. Pokazat ću vam sada kako novinari namjerno kreiraju takve objave koje potiču prosječnog čitatelja da reagira negativno ili čak vrlo negativno - ali, nažalost, ne prema njima koji su takvu reakciju u čitatelju namjerno izazvali, već prema onima koji nisu ništa krivi.

Budući da ne pratim Doru niti Euroviziju, ne bih znao za hrvatskog predstavnika da mediji toliko o njemu ne pišu. Za njegovu seksualnu orijentaciju saznao sam od Maje Sever kad je podijelila neku feminističku stranicu koja se zgraža nad katolicima koji, po njihovom mišljenju, napadaju sa svih strana i vrijeđaju pobjednika Dore samo zato što je homoseksualac. Sever i druge javne feministice iskoristile su priliku da signaliziraju svoje vrline i pokažu "Gle kako smo mi moderne, mi osuđujemo vas seljačine koji napadate čovjeka zato što je gej."

U stvarnosti, nisam vidio te "napade" nigdje, ni u jednom mediju. Pretpostavljam da su se signalizatori vrlina obračunavali s običnim korisnicima društvenih mreža. Što to nije u redu s običnim korisnicima, jesmo li mi toliko homofobno društvo da ljudi ne mogu podnijeti da je netko gej? No, stvar je puno kompleksnija od toga.

Od toga trenutka, gotovo da nije bilo dana kad neki medij nije objavio intervju s tim istim izvođačem. I svaki intervju ima gotovo isti naslov - u smislu "Ponosan sam na to što jesam i želim tako živjeti". Bruno Šimleša, drugi najpoznatiji signalizator vrlina u Hrvatskoj, također nije propustio priliku. Mojmira Pastorčić je sljedeća - ista stvar. Ne znam ovaj put za Idu Prester, ali iskreno bih se jako začudio da se nije i ona oglasila. Apsolutno nikoga nije briga za pjesmu s kojom se dečko natječe, za njegov talent i izvedbu, za ništa drugo osim njegovog privatnog života, i to samo jednog njegovog segmenta. Jedan moj stariji prijatelj, zovemo ga Dule, čovjek koji je proveo cijeli radni vijek u fotoreporterstvu i novinarstvu, svojevremeno me učio ispravno fotografirati za novine, to bi rekao ovako: "Dečko, jebeš li ti šta?". To je otprilike sve što novinare zanima kad u goste dovedu Marka Bošnjaka - njegov seksualni život.

Iskreno žalim tog dečka jer bavi se takvim poslom i želi uspjeti, tako da mora trpjeti novinare, a oni poput kakvih lešinara gledaju kako da ga više usose i izazovu što sočnije mrzilačke komentare. Vjerujem da je on puno bolji i pametniji od toga, ne vjerujem da je kod Stankovića punih sat vremena pričao samo o seksu, ali svi mediji su iz tog cijelog razgovora izvukli ono što bi Dule rekao: "Dečko, jebeš li ti šta?".

Kad iz dana u dan ljudima pod nos guraš jednu te istu izjavu - "Ponosan sam na to što jesam i želim biti takav" - onda moraš očekivati da će to prije ili kasnije ljudima početi ići na živce. Prosječni promatrač će reći: "OK, dečko, jebi se s kime hoćeš, nije nas briga". Jer to je već naporno slušati, a zvuči i prilično napadno. Bez obzira na njegovu seksualnu orijentaciju, da gledate svakodnevno intervju s bilo kime tko priča o svome seksualnom životu kao da je to jedino što ga/ju definira i čini posebnim, svatko bi dobio dosta negativnih komentara.

Ali ljudi ne razumiju da nije Marko taj na koga trebaju biti ljuti. Nije on postavio takva pitanja niti sastavio takve naslove. Novinari to rade, a rade to zato što znaju da će tako izazvati negativne emocije koje izazivaju reakciju. Ljudi pod takvim dojmom moraju reagirati, ostaviti komentar. Mediji trebaju te komentare kako bi povećali doseg svojih objava i broj klikova - s time idu kod sponzora i tako zarađuju.

Novinari to rade namjerno. Novinari izazivaju mržnju na društvenim mrežama. Svi najgori komentari upravo su pod njihovim objavama. Društvene mreže bi bile puno ljepše i miroljubivije da nema korporativnih medija. S obzirom da je to utopija, onda će rješenje tog problema biti edukacija čitateljstva. Čitatelj prvo mora shvatiti da je taj medij postavio takav naslov s ciljem da ga naljuti i izazove mržnju u komentaru. Ako to znate, lakše ćete se ohladiti i suzdržati.

Novinari, signalizatori vrlina, traže da se Marka zaštiti od katolika, ali istina je zapravo da Marko i mnogi drugi trebaju zaštitu od takvih novinara.