Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

"We will stand on principle or we will not stand at all!" - rekla je Margaret Thatcher kad su je pitali zašto pokreće cijelu vojnu mašineriju i rat oko nekoliko nebitnih otočića na drugom kraju svijeta. Španjolska je jednom poslala nekoliko ratnih brodova na najobičniji kamen na koji su se iskrcali marokanski vojnici, ali to je suvereni španjolski kamen. Princip teritorijalnog integriteta je jasan, radilo se tu o komadu kamena, malom otoku ili trećini države koliko je nama nestalo u okupaciji za vrijeme rata.

Jedna od najtežih stvari za hrvatske srednjestrujaške političare partija proisteklih iz Partije je imati principe. Pa i trenutna Vlada je nakaradni skup nominalnog desnog centra, nominalnih lijevih liberala, manjinskih zastupnika i kupljenih prebjega. Ako tu išta slično principu postoji, onda je to onaj vlastite koristi i održavanja na funkciji i plaći koju van politike ne bi zaradili nikada. Tražiti tu tragove nekakvih snažnih političkih uvjerenja, crvenih crta preko kojih se ne prelazi, ideala prema kojima se teži...je besmislica svemirskih razmjera.

Sad kad smo konstatirali očito, bilo je jasno kao dan da će se incident ministrice Gabrijele Žalac odigrati po uigranom scenariju – ispričaj se, pokaži žaljenje, ponudi ostavku koja neće biti prihvaćena i vijest će za par dana nestati i idemo dalje, rekao bi Ivo Sanader. Čak je i moguće prihvatiti argumente da se nesreća u prometu može svakome dogoditi i da ne gledamo svi na dnevnoj bazi jesu li nam svi dokumenti, papiri, dozvole, licence koje štanca država ažurni i valjani (iako tri godine ne shvatiti da voziš s isteklom dozvolom je ipak malo previše).

Međutim, treba pitati koji je ovdje viši princip koji bi trebao voditi političara. Upravo onaj koji Hrvatskoj najviše nedostaje – odgovornost. Na javnoj si funkciji koja je dobro plaćena i najmanje što možeš napraviti je da sam slijediš pravila koja postavljaš drugima i očekuješ da ih slijede (pod prijetnjom kazne, novčane i zatvorske).

Onda se zapitamo, koliko je natječaja država poništila jer ti nedostaje jedan papir, neka potvrda je starija od 6 mjeseci, nema pravog pečata i potpisa, nema taksene marke... Koliko je ljudi propustilo natječaje za EU fondove jer je upravo ova ministrica postavila suluda pravila ("tko prvi, njemu djevojka") i nije se baš previše uzbuđivala oko tih pritužbi. A onda, kad je karma došla s druge strane, očekuje da zbog njenog plakanja i izjave da ima vozačku dozvolu, samo je eto istekla prije tri godine, pokažemo sve razumijevanje ovog svijeta za nju i njene probleme.

To ti se, Gabrijela, dogodi kad nemaš jasan princip i građane ganjaš za dva papira, a onda te nenadano dočeka vlastita istekla vozačka dozvola i javna bruka. Po kojem sad onda pravilu ne bi netko mogao tražiti od države da se ne gleda valjanost bilo kojeg dokumenta, nego da svi poslujemo s državom s isteklim potvrdama starijim od 6 mjeseci?

Možda vam se sve ovo oko jasnih pravila i principa čini suhoparnom filozofijom i idealizmom za budale, ali zapravo je tu jedan od osnovnih razloga zašto je Hrvatska kao država potpuno krivo nasađena. Iz nedostatka jasnih pravila izlazi sva korupcija, sva zapošljavanja preko veze, selektivna pravda, negativna selekcija i na kraju bijeg ljudi od takvog sustava. Cijela ministričina saga je relativno nevažan događaj, ali pokazuje baš sve što ne valja u osnovama ovog društva.