"Zahvaljujući hrvatskim antifašistima, Hrvatska je svrstana među zemlje pobjednice u Drugom svjetskom ratu. [...] Čestitam Dan antifašističke borbe!", napisao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, na X-u 22. lipnja.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković bio je još konkretniji. U čestitki je podsjetio da se 22. lipnja prisjećamo osnutka Prvog sisačkog partizanskog odreda 1941. godine, prvog organiziranog otpora fašizmu na području tadašnje Hrvatske. "Taj hrabri čin označio je početak borbe za slobodu, kojoj su brojni Hrvati tijekom Drugog svjetskog rata dali svoj doprinos, suprotstavljajući se zlima fašizma i nacizma", istaknuo je.

Samo dva tjedna kasnije, premijer Plenković je ponosno pozirao s Markom Perkovićem Thompsonom i tako mu pružio javnu podršku pred megakoncert u Zagrebu. Jandroković je kao predsjednik Sabora ponosno objavljivao selfije s istog koncerta.

Ne bi u tome bilo ništa sporno da nije riječ o koncertu na kojem su oživljeni duhovi iz upravo tog Drugog svjetskog rata na koji su se odnosile njihove čestitke 22. lipnja. Po Thompsonovim pjesmama Hrvati nisu izašli kao pobjednici iz tog rata, on jasno kaže da je "bila loša 1945." aludirajući na zločine antifašista koje Plenković i Jandroković na sva usta hvale i slave.

Onda, što je? Je li 1945. bila dobra ili loša? Jesu li nas antife svrstale na "pravu stranu povijesti", jesu li se borile za slobodu, jesu li se suprotstavili zlu ili su oni bili zlo?

Odgovor na ova pitanja ovisi o prigodi, barem kad je riječ o HDZ-ovcima. To su valjda najprilagodljivija bića na planetu. Oni će svoje ne samo političke i svjetonazorske stavove, već i same ljudske vrijednosti, prilagoditi trenutku i publici kojoj se u tom trenutku obraćaju. Bit će partizani i komunisti danas, a već sutra će paradirati s ustaškim forama i glumiti najveće naci(onal)iste.

Ako mene pitate, sva ta priča s obje strane je prilično bljutava, licemjerna, vrlo ograničena i gnjusna. Hrvatska se 1941. našla u iznimno nepovoljnoj geopolitičkoj situaciji. NDH je bila zločinačka Hitlerova kolonija, ali dobar dio stanovništva nije bio dovoljno ni informiran ni obrazovan da bi toga bili svjesni. Ni Titovi partizani nisu bili cvijeće. Njihovo vodstvo je reagiralo na napad Njemačke na SSSR i tek tada, kad je Hitler raskrstio sa Staljinom, krenuli su u ustanak protiv nacista. Po završetku rata i oni su počinili niz zločina koje nitko ne može obraniti. I nisu se borili ni za kakvu "slobodu" nego za jednopartijski režim koji će sljedećih 45 godina ugnjetavati građane svih dijelova Jugoslavije, oduzimajući im političke, ekonomske i osobne slobode.

To je moje mišljenje, zato ja ne podupirem ni proslave "antifašizma" ni manifestacije koje s nostalgijom gledaju na najmračnije razdoblje u povijesti ovog naroda - zločinačku NDH.

Malo tko u Hrvatskoj će priznati ove nepobitne istine za obje strane. Većina voli izabrati "svoje" koljače i ugnjetavače, i onda njih dizati u nebesa te u isto vrijeme tražiti kazne za veličanje onih drugih. Takav je, recimo, SDP, takva je kompletna ljevica u Hrvatskoj. Takvi su i svi političari desno od HDZ-a. To je sve licemjerno i nemoralno, naravno.

Ali ovo što HDZ radi je baš posebno, to je nova razina i nova vrsta patetike - oni će po potrebi stati potpuno na jednu stranu, i onda sljedeći dan potpuno na drugu. Tužno, ali istinito - to kod većine građana očito prolazi.