Sjećate li se onog romana "Životinjska farma" autora Georga Orwella? Ako ste zaboravili da se malo podsjetimo.

Radnja se odvija na farmi. Životinje nezadovoljne svojim gazdama (ljudima) odluče napraviti pobunu i otjerati ih s farme. Nakon uspješne revolucije životinje su odlučile živjeti u slozi i jednakosti.

Ubrzo nakon revolucije manjina među životinjama, svinje, odlučiše sebi osigurati bolji položaj u društvu i živjeti nauštrb tuđeg rada (uglavnom stoke – konja, krava, ovaca…). Da bi im to pošlo za rukom, bolje rečeno nogom, morale su imati neprijatelja. Upravo je prijetnja osigurala poseban status svinjama jer su uvjerile ostale životinje da će ih one štititi.

Nadalje, uvjerile su farmu da sve što će činiti radit će za njihovo dobro i zaštitu. Ljudi su znali prolaziti blizu farme i životinje su se uvjerile da prijetnja i dalje postoji.

Tijekom vremena svinje su počele trgovati s neprijateljem uvjeravajući ostale životinje da je nužno trgovati s njima kako bi farma preživjela. Neprijatelj je sada postao saveznik svinjama. Svinje su se okružile psima koji su režali na neistomišljenike, dapače puštali ih da ubiju svakoga tko ih je pokušao sabotirati. Ako je nešto pošlo po krivu, svinje su optužile ostale životinje.

"Ja to ne razumijem. Nisam vjerovao da se takvo što može dogoditi na našoj Farmi. Mora biti da nešto s nama nije u redu."

Da bi farma opstala, životinje su bile uvjerene da moraju raditi još više i bolje jer svinje su uvjerile ostale životinje da je problem u njima. U međuvremenu, svinje su živjele od tuđeg rada, zabavljale se, opijale i prežderavale. Kršile su sva moguća pravila koje su životinje odredile. Neka od prekršenih pravila bila su suradnja s ljudima, hod na dvije noge, a sve je kulminiralo novim pravilom koje je glasilo:

"SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE, ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE OD DRUGIH"

Unatoč iracionalnostima koje su svinje radile, životinje su im i dalje vjerovale jer se elita predstavljala kao suosjećajna, brižna i sve što je radila, činila je za dobro farme. U svojim govorima Squealer (svinja) bi sa suzama koje su mu curile niz obraze govorio o Napoleonovoj mudrosti, dobroti njegovog srca, dubokoj ljubavi koju je osjećao za sve životinje, posebno za nesretne životinje...

Roman završava tako da su životinje nakon nekoliko godina shvatile veliku prevaru. Uhvatili su svinje u kući kako se druže s ljudima, zajedno slave, piju i prežderavaju se dok su se one patile, mučile, smrzavale i umirale da bi održale farmu i uzdržavale vođe.

"Dvanaest glasova bijesno je vikalo i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje i ponovno od svinje do čovjeka. Ali već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek."

Ako ste zaboravili na ovaj roman, nema potrebe da ga čitate jer ionako sve proživljavate uživo. Doživljaj romana doista je vjerno projiciran u stvarnost. Hoće li stanovnicima ove farme trebati nekoliko godina da otvore oči ili će to učiniti ipak prije, vidjet ćemo sami.