Dvije vijesti prošle su proteklih dana praktički ispod radara, a riječ je o iznimno bitnim odlukama Vlade RH koje će utjecati na državni proračun i gospodarstvo tijekom sljedećih godina. Prva se odnosi na odluku da država ipak financijski pomogne riječkom brodogradilištu 3. maj koje je trebalo ići u stečaj, a druga je ona o osnivanju nekakvog vladinog povjerenstva za otkup dionice Ine.

To su krucijalne Vladine odluke koje dokazuju i koliko je HDZ vezan za stare, socijalističke politike te koliko je nespreman za bilo kakve ozbiljne protržišne reforme.

Zar nam iskustvo s Uljanikom nije bilo dovoljno? Zar dosadašnjih 17,8 milijardi kuna, koje je država tijekom 26 godina uložila u Uljanik i 3. maj, nisu dovoljna pouka? Koliko ćemo još dugo bacati novac poreznih obveznika u tu rupu bez dna?

Podsjetimo, Uljanik je otišao u stečaj i proizvodnja je ugašena, ali samo brodogradilište u Puli. Riječko brodogradilište iz nekog razloga neće doživjeti tu sudbinu, barem zasad, odnosno njegovo će se gašenje prolongirati još neko vrijeme. Dokad? Vjerojatno dok ima poreznih obveznika voljnih da hrane takvu državu.

Riječ je o potpuno neodgovornoj fiskalnoj politici premijera Andreja Plenkovića i ministra financija Zdravka Marića. Za 3. maj nema zainteresiranih privatnih ulagača jer nitko ne vidi prosperitet niti izlaz iz rupe. Što ova vlada vidi u njegovom "spašavanju", nikome nije jasno. Vjerojatno se kupuje vrijeme jer računaju da im nije pametno izazivati socijalne nemire u godini prije izbora.

Ova država se ponaša kao pijani milijarder koji dijeli šakom i kapom odabranim subjektima na tržištu. Sad bi se trebao svaki privatni poduzetnik javiti i zatražiti nekoliko milijardi kuna iz državne blagajne. To bi bilo fer jer, ako je država dala tolike milijarde Uljaniku i 3. maju, zašto ne bi mogla i drugima?

Sljedeći potez, još gori - osnivanje povjerenstva za ponovni otkup Ine. U trenutku dok se cijeli zapadni svijet okreće od fosilnih goriva, naša država gleda kako da nacionalizira kompaniju koja se bavi fosilnim gorivima. Ne samo to, pita li se itko što će državi kompanija koja prodaje benzin? Mađari neće svoje dionice dati tako lako, znamo da će ih država preplatiti. Zašto? Nema nikakvog razumnog objašnjenja, osim da bi vladajući imali jednu kompaniju više za uhljebljivanje svojih stranačkih poslušnika.

Ovo su politike jedne socijalističke stranke, stranke koja ne prihvaća tržišnu ekonomiju. U tržišnoj ekonomiji država ne smije birati pobjednike i gubitnike na tržištu i ne smije sudjelovati kao subjekt. Država može samo imati ulogu pravednog suca koji će paziti da privatni subjekti rade po pravilima. I to je to! Ali kod nas, to nikako ne prolazi, ovdje se država mora upetljati zato što našom državom ne upravljaju ljudi koji žele i razumiju slobodno tržište.

Koja je razlika između HDZ-a i Radničke fronte? Subvencioniranje propalih brodogradilišta i nacionalizacija privatnih kompanija je program Radničke fronte. RF ne mora osvojiti vlast kad HDZ provodi njen program.