Christopher Cantwell, jedan od organizatora neonacističkog skupa "Unite the Right" o kojem smo pisali nedavno kad je plakao u videu zbog toga što ga traži policija, u međuvremenu se dobrovoljno predao. Nakon intervjua za Vice News, gdje je otvoreno propagirao svoje antisemitske i rasističke stavove, zvuči gotovo nevjerojatno da je još donedavno isti taj čovjek bio istaknuti libertarijanac.

Cantwell je godinama bio youtuber čije su podcaste i video blogove pratili desetci tisuća ljudi diljem svijeta. Iako je zagovarao individualizam, nerijetko je davao šovinističke i rasističke izjave. Zagovarao je zatvorene granice i antiimigrantsku politiku te je kritizirao libertarijance koji su za otvorene granice. Uvijek se pozivao na isti tekst: onaj s Misesovog instituta u kojem Llewellyn H. Rockwell pokušava objasniti kako je slobodna migracija stanovništva "ugroza za privatno vlasništvo". Bez obzira što je sam Mises još 1927. u knjizi "Liberalizam" objasnio da se javnom površinom trebaju imati pravo svi kretati, a da je imigracija ljudsko pravo, danas u Misesovom institutu rade ljudi koji promiču neke suprotne ideje.

Isti taj Rockwellov članak, baš poput Cantwella, koriste mnogi protivnici imigracije da bi pokazali kako libertarijanizam zapravo nije za slobodu kretanja te kako bi opravdali stav da država treba diskriminirati ljude prema zemlji porijekla. Ta ideja je suprotstavljena ne samo s klasičnim liberalizmom (na kojem se libertarijanski pokret temelji), nego i s tekovinama zapadne civilizacije. Jednom kad države usvoje princip diskriminiranja stanovništva prema etničkom porijeklu ili vjeroispovijesti...Znate što slijedi. To je doslovno radila nacistička Njemačka.

Ono što je zabrinjavajuće u cijeloj toj priči, Cantwell je s takvim stavovima, uz šovinizam prema ženama, skupljao brdo fanova. Posvađao se s Austinom Petersenom, osnivačem portala The Libertarian Republic, jer mu je ovaj rekao da ne može tako sa ženama. Zatim mu je bilo zabranjeno nastupanje na nekim libertarijanskim događajima, što je Cantwell iskoristio da ih pljuje zbog uskraćivanja slobode govora. Prije nekoliko mjeseci snimio je video na temu "Fašisti su jedini pravi libertarijanci" nakon čega je doživotno izbačen iz Libertarijanske stranke.

Cantwell je došao u žižu zbivanja organizirajući neonacistički skup, ali nažalost, on nije usamljen, nije ni približno jedini "libertarijanac" takvih stavova. Alex Jones, jedan od najpopularnijih političkih youtubera i radijskih voditelja, poznat prvenstveno po ludim teorijama zavjere. Dugo je tvrdio da američka vlada priprema konc logore za građane, da je 9/11 bila zavjera američke vlade, da Barack Obama nije Amerikanac i da je islamist itd. Danas je veliki fan Donalda Trumpa, a kažu i da je utjecao puno na Trumpa. I Alex Jones se smatra jednim od utjecajnijih libertarijanaca.

Prije skoro godinu dana u Washington Postu je objavljen članak naslovljen "Otkud Trumpu rasistička agenda?", gdje autor dolazi do zaključka da je to preuzeo od libertarijanaca. Ron Paul je tijekom kampanje 2008. okupio široku strukturu publike, od konzervativaca do liberala. Paul se smatra "kumom Tea Partyja" koji je bio iniciran da bi se spriječio Obamacare zdravstveni sustav, da bi se snizili porezi i javna potrošnja. Međutim, na njihovim skupovima bilo je bez sumnje i onih kojima je jednostavno smetalo što imaju crnog predsjednika. Paul je napravio neke pogreške u kampanji, a one se tiču upravo rasizma i to je Austin Petersen, koji je 2008. radio za Paula, objasnio u svome videu "Otkud nacisti u libertarijanizmu?".

Osim Austina Petersena, još su se mnogi istaknuti libertarijanci aktivno borili posljednjih godina protiv neonacističkih uljeza. Jeffrey Tucker, direktor Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE) već neko vrijeme shvaća što se događa. U razgovoru za Washington Post, objavljenom prije par dana, Tucker objašnjava kako i zašto se krajnji desničari stalno pokušavaju uvući u libertarijanstvo i preuzeti pokret:

"Brinem se kad vidim da neki libertarijanci naginju krajnje desno, zato što proto-fašisti i neonacisti trolaju libertarijanski pokret već godinama. Žele napraviti libertarijanizmu ono što su napravili Pepe the Frogu i Taylor Swift. Znaju dobro da nijedan normalni Amerikanac neće doći na skup s nacističkom zastavom pa bi uzeli našu."

Tucker je prošle godine izbacio s konferencije "Studenti za slobodu" Richarda Spencera, osnivača alt-right pokreta i nakon toga je Spenceru zabranjen ulazak na sve libertarijanske konferencije. Isti taj Spencer je 2008. godine u svojoj radijskoj emisiji među prvima ugostio Rona Paula.

Cantwell je u svojim vlogovima objašnjavao kako se debata o rasizmu i njegovom značenju u politici među libertarijancima vodi već desetljećima. Kad se Ron Paul prvi put kandidirao za predsjednika SAD-a, bilo je to 1988. ispred Libertarijanske stranke, osvojio je samo 1% glasova. Nakon toga je Murray Rothbard, u tom trenutku glavni filozof libertarijanskog pokreta, predložio da libertarijanci trebaju promijeniti taktiku i okrenuti se Ku Klux Klanu i Davidu Dukeu:

"Libertarijanci su zaglibili u težnji da osvoje yuppije, a trebaju shvatiti potencijal bijele radničke klase kojoj možemo objasniti da bi rezanje države značilo manje povlastica za one koji nisu poput njih. Ispravna strategija libertarijanaca i paleokonzervativaca je desničarski populizam."

Na svojim je stranicama prošli tjedan Cantwell objavio esej u kojem objašnjava kako ga je upravo Rothbard zainteresirao za rasizam i antisemitizam:

Prema libertarijanskoj filozofiji, nitko nije dužan da se veže za bilo koga. Ljudi bi trebali imati pravo potpune kontrole nad vlastitim vlasništvom. Ako crnci čine zločine ili Židovi šire komunizam, diskriminacija protiv njih je pravo svakog vlasnika imanja", napisao je Cantwell pozivajući se na Rothbarda.

Murray Rothbard je bio jedan od najutjecajnijih predstavnika Austrijske škole ekonomije. U početku je bio potpuni klasični liberal baš poput Misesa. Međutim, krajem 1980-ih i početkom 1990-ih naglo je promijenio mnoge stavove po društvenim pitanjima. Počeo je zagovarati zatvaranje granica (najviše zbog straha da će stanovnici bivšeg Sovjetskog Saveza i Istočnog bloka iz Europe navaliti u SAD te će sa sobom "donijeti socijalizam", odnosno tražit će što veću državu jer su na nju navikli). Postao je anarhokapitalist koji je tražio argumente u ukidanju svakog javnog vlasništva kako bi opravdao "pravo na diskriminaciju" ljudi. S Rothbardom takva filozofija nije stala, on ima i danas glasne i ugledne predstavnike, kao što su Hoppe i Rockwell koji su zaposjeli Misesov institut.

Upravo ta filozofija je rak rana libertarijanizma jer su posijali sjeme koje danas mnogi rado šire. Dali su opravdanje i argumente ljudima, koji bi inače bili čisti neonacisti, da se ogrnu plaštom libertarijanizma i kažu: "Ja nisam nacist niti rasist. Ja vjerujem da zajednica ima pravo odlučiti da ne želi te i te ljude (ubaci rasu, naciju ili vjeroispovijest po volji) u svojoj zemlji". To je inače klasični nacizam.

Austin Petersen je u svome videu bio više nego jasan: "Nacizam, odnosno nacionalsocijalizam, je potpuno u suprotnosti s libertarijanizmom. Ako nisu svi ljudi slobodni, onda to nije sloboda. Libertarijanci se zalažu za to da SVI budu slobodni, a ne samo određena skupina".

Mislim da ipak mnogi ne misle poput njega iako gotovo sve važnije libertarijanske organizacije (FEE, Reason, TLR, TLF, Cato...) javno i nedvosmisleno osuđuju alt-right pokret. U najbrojnijoj hrvatskoj libertarijanskoj grupi trenutno ima najviše otvorenih pobornika nacističkih ideja. Oni su Jeffreya Tuckera, Austina Petersena i mene već proglasili ljevičarima i "progresivcima". Oni preferiraju Pavelića i NDH ispred Jugoslavije, organski ne podnose imigrante i otvorene granice, vole Konfederaciju i žale što Jug nije pobijedio u Američkom građanskom ratu, robovlasništvo ne smatraju nekim problemom. Ekonomija im je najmanje bitna stvar na svijetu, puno više im smetaju transrodne osobe i imigranti. Ako im date ekonomske argumente za migraciju, reći će: "Ekonomija nije najbitnija". Njima je zapravo najbitnije da ne žive blizu stranaca.

Sve opisano je praktički isto onome što je Cantwell objavljivao mjesecima i godinama, nema razlike. On je na kraju "izašao iz ormara" kao otvoreni nacist i završio u zatvoru. Možda je to razlog zašto kod nas većina "libertarijanaca" brije krajnje desno. Jer kad bi otvoreno zagovarali nacizam, vjerojatno bi završili u zatvoru.

Čini se da je u Hrvatskoj krajnja desnica preuzela libertarijanizam. Nije to ništa novo, još donedavno je zaštitno lice hrvatskog libertarijanstva bio Luka Popov. U međuvremenu, američki libertarijanci pokušavaju očistiti svoje redove. Libertarijanska stranka je nedavno objavila kako će iz članstva isključiti svakoga tko bude javno poticao ili veličao rasizam, homofobiju, nacionalizam ili bilo koji drugi oblik mržnje. To je dobar način, kao što je zbilja dobra ideja bila da se Spenceru i Cantwellu zabrani ulazak na konferencije.

Netko će sad pitati - zašto zagovaram zabrane? To nisu zabrane od strane države. Svaka organizacija može svojevoljno odlučiti s kime ne želi imati posla, s kime se ne želi vezati i to pravo treba koristiti. Jer ako svima dopustiš sve, ubrzo će najveći ekstremisti preuzeti stvar u svoje ruke i voditi glavnu riječ, kao što se dogodilo u najbrojnijoj libertarijanskoj grupi u Hrvata. A kad ekstremisti preuzmu, onda je gotovo s pokretom. Zato se sada, barem u Hrvatskoj, treba od toga jasno ograditi, distancirati dok nije prekasno.

Libertarijanizam nije ideologija niti svjetonazor, to je običan pokret koji mijenja svoje ciljeve s vremenom. Vidjet ćemo vjerojatno tek sljedeće godine, kad se dim očisti, što će se dogoditi s pokretom i kamo će otići.