Nakon dovršenog natječaja, koje je provelo Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD) po narudžbi Grada Zagreba, za odabir novog vizualnog identiteta Grada Zagreba, podigla se prilično velika prašina. Ne u medijima, jer mediji su, kao što se i može očekivati, u manirima pravog jednoumlja nedvosmisleno i zajednički stali na stranu "struke" odnosno zagrebačke Možemo! vlasti, nego na društvenim mrežama.

Pokazalo se opet, a ni to nije novost, da veći dio javnosti ne dijeli mišljenje s režimskim novinarima i da oni ne predstavljaju javnost nego elitu.

A dobar dio te javnosti, koja dakle nema megafon poput nekog režimskog piskarala, jasno je dao do znanja da im se ne sviđa novi vizual grada Zagreba. I što sada?

HDD uzvraća javnim priopćenjem. Ovo je apsolutno nenadjebivo. Ekipa se ide prepucavati preko javnog priopćenja s likovima na internetu, s publikom; doslovno s krajnjim korisnicima. Što je HDD poručio puku svojim priopćenjem? Ukratko, rekao im je da su glupi; da nemaju pojma i da nemaju oni što komentirati njihov izbor jer - nisu struka.

Pa tako uzvišena "struka" kaže da zagovara "konstruktivnu kritiku", ali ne i "sudove osobnog ukusa". Što oni misle, da su matematičari?

Ne, dame i gospodo, sorry, ali dizajn nije matematika. Nema tu 2 + 2 = 4, ocjenjivanje i kritike dizajna podliježu sudu osobnog ukusa, a tome ne mogu pobjeći čak ni najvrsniji dizajneri. Ako želite isključiti mogućnost osobnog prosuđivanja o vašem radu, znači da de facto želite isključiti mogućnost svake kritike, pa i one konstruktivne.

Ne moram ni objašnjavati da se ovdje ne radi o vizualu neke privatne kompanije pa bi to onda bio njihov privatni problem. Ovdje je riječ o vizualu jedne javne institucije. Ne ulazim u to je li on dobar ili loš sam po sebi, nisam građanin Zagreba, ali ta arogancija kojom se ova ekipa vodi je baš snobovska.

Građani su na izborima birali vodstvo koje bi takve odluke u njihovo ime trebalo donositi. Gradonačelnik Tomislav Tomašević je mudro prenio odgovornost sa sebe na neko strukovno udruženje, tako da može reći: "Nismo mi to izabrali, eno, obratite se njima". A oni su očito ekipa koja drka na vlastite radove i jako ih nervira bilo koja negativna kritika.

Jako podmuklo od Tomaševića što je izbjegao osobnu političku odgovornost. Jer kada politička vlast donosi loše odluke i ponaša se arogantno - građani ih mogu smijeniti na sljedećim izborima. Ali kad politička vlast odluke koje bi ona trebala donositi prebaci na neko ovakvo zatvoreno društvo, tu građani ne mogu ništa. Mogu lajati na Mjesec.

Nije to ništa neobično. Svako strukovno udruženje u bilo kojoj branši djeluje na vrlo sličan način i u pravilu je vrlo neprijateljski raspoloženo prema javnosti. Uzmite, na primjer, sindikate u prosvjeti i pogledajte što oni govore o ljudima koji se bave drugim zanimanjima, kako podcjenjuju sve druge profesije, a posebno one u privatnom sektoru. Zašto bi vrhuška udruženja dizajnera bila manje arogantna i snobovska kad je riječ o njihovoj struci?

Sve što o njima trebate znati rekli su u samom uvodu priopćenja:

"Upravni odbor Hrvatskog dizajnerskog društva stoji čvrsto i nedvosmisleno uz rad peteročlanog Ocjenjivačkog suda, koji je temeljem prethodno zadanih kriterija ocijenio sve radove i donio odluku o nagradama u Natječaju za dizajn vizualnog identiteta Grada Zagreba. Oštro osuđujemo napade usmjerene prema članovima i članicama Ocjenjivačkog suda, prvonagrađenom autorskom timu, kao i prema ostalim sudionicima natječajnog procesa."

Pazite ovo - oni "čvrsto i nedvosmisleno stoje" uz vlastiti izbor. Pa naravno! Zar bi netko očekivao da ćete popljuvati sami sebe? Ovo je doslovno kao kad pas liže vlastito dupe.

Oni "oštro osuđuju napade na članove i članice Ocjenjivačkog suda" - tako nazivaju kritiku koja im se ne sviđa.

Istina je, doduše, ono što kažu da su mnoge kritike bile politički motivirane, ali što su očekivali? Pa uskoro su lokalni izbori. Osim toga, i većina glasova obrane takvog odabira, posebno one u medijima koje financira Grad Zagreb, bila je politički motivirana. Tako da bismo mogli reći da je po tom pitanju rezultat 1:1. Međutim, ne smeta ove "stručne" snobove to što je tamo neki Tomaševićev protukandidat ismijao njihov vizual, već to što su ga popljuvale tisuće ljudi koje nemaju nikakve veze ni s jednom političkom strankom.

Uostalom, licemjerno je izabrati vizual zbog njegove političko-aktivističke konotacije i onda cviliti što su neke kritike političko-aktivistički motivirane. Jer sam naručitelj se hvali kako je ideja ovog identiteta temeljena na riječima umjetnika i aktivista Tome Gotovca koji je nekoć, u SFRJ, gol hodao po centru Zagreba i ljubio asfalt uzvikujući "Zagreb volim te".

Tvrdnja da je to postala legenda među stanovnicima Zagreba jednostavno nije točna. Možda u uskom krugu sličnih umjetnika i aktivista, ali ne među općom populacijom. I sad imate vizual koji je tehnički polupismen pa morate svakome objašnjavati da to ima neki svoj tamo povijesni i politički razlog. Jako dobro!

"Slobodan čovjek u slobodnom gradu" zvuči super, ali razmislimo malo koliko to ima smisla u ovom kontekstu. Gotovac je nakon tog performansa bio priveden na policiju i platio je kaznu zbog narušavanja javnog reda i mira, a isto bi mu se dogodilo i danas da je to isto napravio. Doduše, današnji umjetnici mogu to učiniti nekažnjeno ako prethodno dobiju pisanu dozvolu Grada i dozvolu policije za performans na javnom mjestu.

Je li to sloboda? Ako moraš prvo dokazivati da si umjetnik i biti dovoljno podoban gradskoj vlasti da ti se umile, a onda tražiti još jedan papir u policiji - oprostite, drugarice i drugovi, ali ja to ne bih nazvao baš slobodom.

Kao liberal, smatram da ne bi trebali postojati zakoni koji kažnjavaju ljude za aktivnosti kojima ne nanose nikakvu štetu drugima, pa tako nisam pobornik ni zakona zbog kojeg će vas kazniti ako se skinete goli u centru grada. Ali današnje društvo takvo ponašanje smatra moralno neprihvatljivim i to je zabranjeno praktički svuda u svijetu.

Malo slobodnija društva od našeg takve su zakone spustila lokalnoj razini pa jedinice lokalne samouprave odlučuju o tome što je neprihvatljivo ponašanje na javnom mjestu u njihovim lokalnim zajednicama, a kod nas se to odlučuje u centralnom komitetu, odnosno Saboru, po istom zakonu koji je vrijedio još za vrijeme NDH i SFRJ. Zakon o javnom redu i miru, kad smo kod toga, nije se bitno mijenjao još od 1941. i preživio je svaku vrstu diktature do danas.

Dakle, taj slogan u tom kontekstu jednostavno nije primjenjiv jer isti problem na koji je Gotovac htio ukazati 1980-ih postoji i danas. Zagreb je u tom smislu jednako (ne)slobodan kao i tada, nije to nešto čime bi se itko trebao hvaliti, ali evo, aktualna zagrebačka vlast i struka misle da jest.

Tako da ima dosta prostora ovdje za objektivnu i konstruktivnu kritiku bez obzira i na osobni ukus ili političke preferencije osobe koja kritizira. Odmahivanje rukom ili ovakvi oštri napadi na građane koji vide da tu nešto ozbiljno ne valja neće pomoći nikome, a ponajmanje struci - ako želi zadržati integritet i mogućnost rada za javno dobro i u budućnosti.