Komunistički režim u Kini poznat je po strogoj kontroli svih aspekata života građana, cenzuri i ozbiljnom ograničavanju temeljnih ljudskih sloboda. U sjeverozapadnoj pokrajini Xinjiang već 10 godina kineska vlast osobito ugnjetava pripadnike turkijske etničke skupine Ujguri koja je muslimanske vjeroispovijesti.

Godine 2009. u toj su pokrajini izbili veliki neredi u kojima je tisuće civila uhićeno ili nestalo. Državna vlast je tada ukinula internetsku vezu cijele pokrajine kako zaustavile protok informacija. Ova blokada trajala je gotovo godinu dana. Godine 2014. tamošnji manjinski intelektualac Ilham Tohti osuđen je na doživotnu kaznu zatvora za apsurdno kazneno djelo "separatizam".

Kineske vlasti u Xinjiangu tvrde da štite "legitimne interese i prava pripadnika svih etničkih skupina" te da je "zabranjena diskriminacija". Peking također ne želi potvrditi uhićenja i ispitivanja na osnovi etničkog porijekla ili religije, tvrde da se policijske akcije u ovoj pokrajini izvode isključivo u svrhu borbe protiv terorizma i ekstremizma. Pa opet, zanimljivo je da ukupno preko 20% uhićenja u cijeloj Kini otpada na ovu pokrajinu u kojoj je nastanjeno tek 1,5 posto stanovništva.

Međunarodna ljudskopravaška organizacija Human Rights Watch je u ovogodišnjem izvješću istaknula upravo ova kršenja manjinskih prava u Kini te optužila kinesku vlast za "zločin protiv čovječnosti".

Koncept zločina protiv čovječnosti potječe još iz 18. stoljeća s prvim osudama robovlasništva i kolonijalizma, a u međunarodno pravo je ušao nakon Drugog svjetskog rata. Rimski statut iz 1998. Međunarodnog kaznenog suda daje najtočniju definiciju nabrojivši 11 djela koja, ako se provode sistemski, mogu izrasti do razine zločina protiv čovječnosti. Ta djela uključuju protjerivanje stanovništva, arbitrarno zatočeništvo, mučenje, progon etničkih, kulturnih ili vjerskih skupina; i apartheid, institucionaliziranu sistematsku represiju i dominaciju jedne rasne skupine nad drugima.

Za razliku od ratnog zločina, zločin protiv čovječnosti može biti počinjen i u vremenu mira. Situacija u Xinjiangu, smatra Michael Caster sa CNN-a, odgovara definiciji zločina protiv čovječnosti. Ujguri su suočeni sa sistematskim progonom. Takozvane antiterorističke kampanje, koje provode kineske vlasti, prisiljavaju ih da odustanu od prakticiranja islama. Ta je religija praktički kriminalizirana, a budući da je ova etnička grupa čvrsto vezana za islam, kriminalizirano je samo biti Ujgur. Zabranjeni su desetci ujgurskih imena, a roditeljima je zabranjeno da svoju djecu uče islamu. Oni koji budu uhvaćeni u prekršaju mogu se suočiti s gubitkom djece koju im država uzima.

Poput nekadašnjeg apartheida u Južnoj Africi, stanovnici Xinjianga žive uz redovne "check pointe", točke na kojima ih se legitimira i provjerava porijeklo. Policija obično provjerava i druge stvari: npr. imaju li rođake izvan zemlje, što im može povećati mogućnost uhićenja.

Iako vlada odbija priznati postojanje logora, postoje izvješća neovisnih organizacija da je oko milijun Ujgura zatočeno u kampovima diljem pokrajine u sklopu državne "edukacije sa svrhom suzbijanja terorizma i borbe protiv siromaštva". To je oko 10% ukupne populacije ove etničke skupine u Kini.

Država je također pokrenula neke programe s nevinim nazivima "postajemo obitelj" i "ostajemo kod kuće" koji prisiljavaju stanovništvo da prihvate komunističke dužnosnike u svoj dom kad god država to od njih zatraži, kako bi ovi mogli promatrati i izvještavati o njihovom ponašanju.

Human Rights Watch predlaže SAD-u da donese zakon kojim bi mogao zabraniti američku vizu svim osobama koje su sudjelovale u zločinu protiv čovječnosti. Američki zakonodavci ovih dana nalaze se u Xinjiangu gdje ispituju konkretnu situaciju na terenu kako bi mogli odlučiti i pokušati prisiliti Kinu da prekine s ovakvom praksom. Malo je, međutim, međunarodnog interesa za prava ljudi koji su zatočeni i ugnjetavani u državi koja maksimalno kontrolira svaku informaciju koja odlazi u svijet.