Pri obrani zabrane rada nedjeljom desničari se služe argumentima iz Marxovog Kapitala. To ne bi trebalo nikoga iznenaditi.

Prepričat ću vam ukratko jednu kratku raspravu koju sam nekidan imao s jednim socijalistom. Iako će vam se možda činiti kao standardna priča s bilo kojim socijalistom, pričekajte do kraja, možda ćete se iznenaditi.

Dakle ta osoba je tvrdila da "ogromna većina država u Europi" ima zabranu rada nedjeljom. To je zabraniteljima inače krunski "argument" zašto je zabrana rada super stvar i za Hrvatsku. Jer ako Nijemci nešto rade, onda to mora biti super i onda i mi moramo isto. Ako pogledamo samo malo u povijest, vidjet ćemo da nije bilo pametno raditi isto što i Nijemci, ali evo, mnogi ne nauče ništa iz vlastite povijesti.

Podsjetio sam ga da 3 od 50 nije "ogromna većina". Kad je shvatio da je ispao totalna neznalica iz zemljopisa i matematike, prebacio je raspravu na radničke plaće. Tvrdi da poslodavci u Hrvatskoj "ne plaćaju radnike adekvatno" i to mu je argument za zabranu rada nedjeljom. Još uvijek ne vidim kako će to zabrana rada pomoći da radnicima porastu plaće, ali nebitno. Zanimala me ta "adekvatna plaća". Koliko ona iznosi? Pa sam ga pitao koliko on plaća svoje radnike i koliku plaću isplaćuje sebi.

Adekvatna plaća

Rekao je da on ne isplaćuje plaću nikome, ali svejedno misli da radnici nisu "adekvatno plaćeni". Dobro, kolika je ta famozna "adekvatna plaća"? Mene to sad živo zanima jer bih volio znati koliku plaću da sebi isplatim, ne želim biti neadekvatno plaćen, a ovaj stručnjak za plaću očito zna koliko bi to trebalo biti.

Nije htio reći koliko iznosi po njemu "adekvatna plaća", ali je iznio nove argumente - na primjer, "Ako vidim da radnici iz Konzuma odlaze, znači da nisu adekvatno plaćeni". Cool. Skoro je došao do zakona ponude i potražnje, ali i dalje nekako misli da se tu država mora umiješati. Zašto? Jer "adekvatna plaća". U cijelu tu priču je nekako uspio ubaciti i "tamnopute radnike" koji mu smetaju - nisam točno skužio zašto.

Nakon svega, rekao sam mu da ne gura svoj prljavi nos u tuđa posla nego da gleda svoja. Jer pobogu, valjda radnik sam zna koliko treba biti plaćen. To ga je jako uvrijedilo pa me optužio da sam bezobrazan.

Eto, da ponovimo. Ja sam bezobrazan, a ne on koji misli da zna koliko ja trebam biti plaćen bolje od mene samoga.

Što mislite, o kome je riječ? Ne, nije nitko iz Radničke fronte, nitko s ljevice, čak niti iz HDZ-a. Riječ je o Ivici Graniću, desničarskom komentatoru s portala Direktno. Čovjeku koji jako voli o Srbima, imigrantima, sve one standardne desničarske teme, sada se baca i u ekonomiju - naravno, kao najveći marksist. On brine o jadnim radnicima (koji su očito po njemu nesposobni debili pa se ne znaju sami brinuti za sebe) tako što će im zabraniti rad.

To vam je ukratko ekonomska politika hrvatske desnice. Nije Granić ni po čemu poseban niti izmišlja toplu vodu. Karl Marx je u knjizi Kapital dao indigo koji oni samo preslikavaju i ponavljaju kao papagaji. Njihovo razumijevanje ekonomskih procesa, zakona ponude i potražnje te tržišnih sila jako je skučeno, znaju samo ono što su učili u socijalizmu. A to glasi ovako: radnik je debil koji ne zna razmišljati, nema svijest i ne zna što je za njega dobro pa zato postoji Država kao Majka koja će umjesto njega misliti, planirati njegovo vrijeme i kontrolirati sve što radi. To je onaj pravi, iskreni socijalizam. Srp i čekić, drugovi!

Nije on usamljen na desnici, daleko od toga. Hrvatska desnica puna je iskrenih socijalista. Pogledajte Plenkovića - on je prava kumrovečka škola. Pogledajte Božu Petrova - taj bi da država vodi svo poslovanje u zemlji. Pogledajte Velimira Bujanca koji je godinama tražio ovu zabranu rada koju sada imamo. To su sve iskreni socijalisti.

Na spomen SFRJ ti ljudi će pošiziti (izuzev Plenkovića, njemu je draga iz jasnih razloga). Ali šizit će zbog Srba. Oni ne vole Jugoslaviju jer je to bila zajednica više naroda. Ne smeta im, niti im je ikada smetao, jugoslavenski ekonomski sustav. Nemaju oni problem ni s političkom diktaturom, samo da su njihovi na vlasti. Oni bi vrlo rado, kad bi dobili tu moć, vratili socijalizam u punom sjaju jer slobodno tržište im je kao trn u oku.

Zašto desnica ima problem sa slobodnim tržištem

Slobodno tržište znači da se Hrvati moraju natjecati s ostatkom svijeta, a naši desničari nemaju dovoljno povjerenja u hrvatskog čovjeka i njegove proizvode, zato bi zatvorili granice ili nabili carine.

Slobodno tržište znači da kupac određuje radno vrijeme trgovina, a ne neki diktator svojim dekretom. Hrvatski desničari nemaju povjerenja u hrvatskog kupca, misle da on neće kupovati domaće proizvode ako strani ne budu zabranjeni.

Desničari nemaju povjerenja ni u Hrvate kao katolike jer misle da će Hrvat radije ići nedjeljom u shopping nego u crkvu na misu. I zato Hrvatima treba dekretom zabraniti nedjeljni shopping. Sad će valjda ići na misu.

Ukratko, hrvatski desničari nemaju povjerenja u Hrvate, njihovu dobru volju i samostalnu moć odlučivanja.

Hrvatska ljevica uglavnom nije socijalistička, ali zato tvrda desnica jest

Socijalizam kao ekonomska politika hrvatske desnice ne bi trebala nikoga iznenaditi. Oduvijek je tako. Kod nas su ljevičari puno skloniji tržišnoj ekonomiji nego desnica. Većina ljevice u Hrvatskoj nije socijalistički nastrojena. Ljevica ima neke druge mušice, vole neke drukčije totalitarizme koji više podsjećaju na feudalizam. Vidjeli smo to tijekom korone, a vidjet ćemo i uskoro kad krenu ozbiljno pilati s klimom. To jesu vrlo totalitarne težnje, ali one više nemaju veze sa socijalizmom.

Ako izuzmemo Radničku frontu, koja je sitan komadić hrvatskog političkog i javnog prostora, jedini pobornici pravog socijalizma, one Marxove škole, u ovoj zemlji još su samo tvrdi desničari. Zabrana rada nedjeljom Plenkovićev je kompromis prema njima. Morao je nešto učiniti i za njih, nakon što se godinama ulizivao ljevici. A desničarima ne treba puno. Jedna zabrana, mala ali slatka, bit će dovoljna. Zasad.