Piše: Damir Omerbegović
Photo: mfa.gov.ir
16.11.2023.
Piše: Damir Omerbegović
Photo: mfa.gov.ir
16.11.2023.
Jedan od najčitanijih portala u Bosni i Hercegovini, sarajevski portal klix.ba, prije nekoliko dana obavio je intervju s Abuzarom Ebrahimi Torkamanom, novim iranskim veleposlanikom u BiH.
Intervjuem, ako se takvim ona PR predstava i može nazvati, sarajevski novinari su se dotakli uistinu krucijalnih pitanja na koja im očigledno samo jedan iranski veleposlanik može dati najbolje odgovore – o utjecaju Izraela u BiH, o tome što predstavlja osovina otpora koju predstavlja Iran (?) dok traje nemilosrdno bombardiranje Gaze, a uspjeli su izvući i najkontroverzniji odgovor koji je za uzvrat izazvao novu svojevrsnu etnopolitičku napetost u BiH – na pitanje o tome bi li Iran ponovno skočio u pomoć svojoj braći po konfesiji u BiH ukoliko bi tamo izbio novi rat - na što je veleposlanik, na veliko oduševljenje bošnjačke i bijes nebošnjačke publike, ponosno odgovorio pozitivnim odgovorom.
Kako je prevladao antizapadni narativ
Ono što je primjetno tijekom ovoga, ali i svih skorašnjih intervjua koji su došli sa adrese iranskog veleposlanstva u BiH, svakako je posebna pažnja i trud od strane sarajevskih medija prilikom odabira pitanja. Zanimljivo je kako se to prelako primijeti u ovom novom PR članku, da bošnjačke medije ne zanimaju odgovori na pomalo i očekivana, ali svakako teška pitanja koja se mogu postaviti predstavniku jedne islamističke, totalitarne države – pitanja, recimo, o pravima žena u Iranu ili o tamošnjim prosvjedima koji se već predugo redovno guše u krvi. Ne, bošnjački mediji u sobi s iranskim ambasadorom (koji je u članku predstavljen kao nekakav superheroj koji je tu da spasi Palestince i Bošnjake) odlučili su potegnuti pitanja Hrvata u BiH, o trulom Zapadu, o tome hoće li biti iranskog oružja za ne-daj-Bože i, dabome, o iranskom – herojskom predvođenju otpora demonskom Izraelu.
Ova pitanja, razumljivo, ne dolaze samo iz sve prisutnije iranofilije čije se sjeme posijalo još tijekom prethodnog rata u BiH kroz razne propagandne akcije i slanja oružja kroz humanitarne kanale, već i iz činjenice da je bh. javnost, posebno one etničke zajednice u kojima su Bošnjaci dominantni, apsolutno opsjednuta trenutnim arapsko-izraelskim sukobom u Gazi te Hamasom (koje vide kao herojske borce za slobodu) – terorističkom organizacijom koju upravo financira Iran. Bošnjačka opsesija Iranom, a u ideološkom produžetku i Hamasom i Palestinom, te pažljivo koračanje u međusobnim odnosima između Bošnjaka i Irana, nikome tko imalo prati prave krugove ljudi ne bi trebalo doći kao nekakvo preveliko iznenađenje.
Već godinama unazad, bošnjačka (geo)politika - vođena najvećom bošnjačkom političkom strankom, sve više politički angažiranom islamskom zajednicom, raznim bošnjačkim intelektualcima, islamistima-nacionalistima i iridentistima, te njihovim ideološkim propagandistima po društvenim mrežama - sve jasnije i glasnije se na geopolitičkom tržištu identificira upravo s iranskim režimom. Ponovno neiznenađujuće, jer upravo Iran, u kombinaciji s jednim bošnjačkim Erdoganom i snažnom moralnom policijom na samom čelu, šablon je države kakvu politički-legitimni Bošnjaci (kakvim sami sebe nazivaju) ustvari danas žele od tzv. građanske BiH.
I ovo je postalo suviše lako za primijetiti. Doskorašnje relativno religijsko-političko ugnjetavanje šiitskih organizacija u BiH je u potpunosti nestalo, a možda i najbolji pokazatelj te činjenice je došao prije točno godinu dana. Tada su upravo legitimni-politički Bošnjaci sramotno glasali kao suzdržani na rezoluciju UN-a o iranskom ugnjetavanju demonstranata - pa kao odgovor na to i ponosno držali polupismene izjave za javnost u Sarajevu skupa s iranskom ambasadom. Tada je, podsjećam, BiH bila jedina europska država koja nije glasala za tu (ionako bezvrijednu, ali simboličnu) rezoluciju, što je za uzvrat izazvalo ogromno razočarenje SAD-a i EU.
Vrlo jednostavno je i danas pogledati poruke iz njihovih skupova, pročitati komentare naroda iz kojeg crpe biračko tijelo i poslušati planove i fantazije o svojoj poziciji u svijetu iz njihovih usta. Reći će vam kojem ummetu oni pripadaju, a kojem ne. Novostečeni antizapadni sentiment u Bošnjaka, uvelike upravo pod utjecajem suvremene iranske propagande kroz prethodno spomenute kanale, stvorio je u njihovom kolektivnom tripu sliku kako je BiH, doslovno, pod okupacijom križara koji žele istrijebiti najmnogobrojniji narod u njoj i kako svoje poglede moraju usmjeriti ka istoku. Točnije, Iranu.
Iluzije bh. liberala
Najveći problem u svemu ovome, pak, nije nužno sva propaganda koja se ciljano i mudro uvlači u bošnjačku kolektivnu misao i identitet. Problem, onaj najozbiljniji, u tome je što ono malo liberalnih i proeuropskih Bošnjaka i takvih (u stvarnosti, nažalost, marginalnih) političkih stranaka što je ostalo u političkom, javnom intelektualnom i medijskom krugu i koji se kao takvi etiketiraju, još uvijek žive u zabludi, misleći da je sav ovaj ogroman trud tih teokratskih aspiracija - ponavljam, trud koji se neumoljivo gura na društvenim mrežama i javnim medijima – ili uzaludan ili, u većini slučajeva, potpuno nepostojeći. Ono što šaka liberalnih Bošnjaka odbija razumjeti je to da ti proiranski fanatici, za razliku od njih, imaju i želju i volju da u potpunosti transformiraju kompletno bh. društvo onako kako oni to žele. I u tome i više nego očigledno uvelike uspijevaju – ponavljam, upravo prvenstveno zahvaljujući ignorantnosti bošnjačkog progresivnog kruga, koji je nerijetko trom, lijen, oportunistički i koji zbog vlastite nemogućnosti da to sebi prizna žmiri na transformaciju identiteta Bošnjaka koja se ubrzano događa ispred njih.
Ono što dodatno pojačava bilo kakvo protivljenje ozbiljnom razgovoru i pokušaju pronalaženja rješenja ovoj neugodnoj činjenici svakako je i to da su domaći etnički srpski političari, na čelu s Dodikom, iskoristili vaakum i njihovu nezainteresiranost te su o ovom problemu počeli pričati iz svojih etnocentričnih dvorišta. Ovo stvara dodatni animozitet ka bilo kome tko bi rekao da su srpski etnocentristi u pravu kada o tome pričaju (u pravu, iz pogrešnih razloga).
Znajući kako je Iran osvajao srca po Libanonu i Palestini, postepeno stvorivši Hezbolah i Hamas, ni BiH ne bi trebala biti izuzetak u opasnosti koju tolika iranska ljubav i bratstvo predstavlja.
Pitanje je onda samo vremena i povoljne prilike kada će se u tom narodu u potpunosti ugasiti ono već malo postojećeg identificiranja sa Zapadom te kada će se riješiti preostale želje za pristupanju EU i NATO-u. Na dobrom su putu, jer (zahvaljujući i odlasku progresivnijih mladih na Zapad) uskoro bi upravo velikobošnjaci, ponosni begovi koji gledaju ka istoku i braći po ummetu, mogli ostati i jedini Bošnjaci u BiH. Tek onda bi bilo zanimljivo vidjeti tu dinamiku bh. društva s većinskim balkanskim talibanima i njihovo dnevno nadmetanje s druge dvije etničke grupe - prvenstveno s onom koja svoju političku energiju također dobiva iz autoritarnog izvora, Rusije.